ZEKAT SE DAJE SVAKE GODINE I NA ISTI NOVAC!

PITANJE:
Imam pitanje u vezi zekata.
Da li se zekat daje svake godine na isti novac ili samo jednom?
Da li, ako dodamo jos nesto novca, na primer imam 10.000 i dala sam zekat za taj novac i posle godinu ili dve imam jos 3 .000 vise, znaci 13.000… da li opet treba da dam zekat za svih 13.000 ili samo za tih novih 3.000 koje stoje tako vec godinu dana?
Nadam se da je u redu pitanje, jer stvarno mnogi misle da trebaju svake godine na isti netaknuti novac da daju zekat, a drugi pak misle da ako si jednom dao zekat za prelezani novac od godinu dana netreba opet da das zekat na isti novac.
Sta je ispravno? Allah da vas nagradi.

ODGOVOR:
We ‘alejkumus-Selam we rahmetullahi we berekatuh.

Učenjaci su saglasni da se zekat daje SVAKE GODINE na imetak koji podliježe zekatu (zlato, srebro, novac, stoka,…), svake godine na SAV imetak koji je pregodinio i koji prevazilazi visinu (vrijednost) nisaba na tu vrstu imetka.
Dakle, ako je osoba imala 10.000 koje su “pregodinile” i (nakon što su u njenom posjedu punu godinu dana) dala zekat na tih 10.000, a kada stekne novih 3.000 i one “pregodine”, te ima ukupno 13.000 e, osoba je dužna da plati zekat na SAV imetak, dakle na svih 13.000 e.

Ideja ili stav da se daje samo na “nov” novac (u datom primjeru samo na “novih” 3.000), ali ne i na onih “starih” 10.000 na koje se već jednom dao zekat je samo logika i nije šeri’atski utemeljena. Štaviše, ta ideja nije ni logična, jer ako takva osoba (nakon datog zekata na prvih 10.000) u narednom periodu ne stekne novih 3.000, već njen ukupni imetak (umjesto da bude 13.000) “spadne” na 9.000 e, to bi značilo da sljedeće godine ne bi trebala dati ništa, i pored toga što i dalje njen imetak daleko prevazilazi vrijednost nisaba?

Spomenuću i jednu misao koja čovjeku može “proći” kroz glavu po ovom pitanju:
“MOJ IMETAK ĆE NESTATI AKO SVAKE GODINE IZNOVA DAJEM ZEKAT NA NJEGA I ON SE SMANJUJE!”
Na ovo se mora odgovoriti spomenom mudrosti u propisivanju zekata, pravednosti u tome, te činjenice da nije tačno da će imetak putem davanja zekata nestati (sav se potrošiti).

PRVO: Allah nije propisao zekat siromašnima, potrebnima, prezaduženima, preopterećenima. Allah takvima ne otežava, već naprotiv, njima olakšava (uzmeđu ostaloga) baš zekatom. Dakle, zekat ne daju potrebni, oni koji oskudijevaju, zekat daju samo imućni, oni koji imaju viška.

DRUGO: Uzvišeni Allah nas je (u Kur’anu i sunnetu) podstakao na rad, na privređivanje, na obrt, na trgovinu, na cirkulariju novca i robe. Zato je podstakao na trgovinu prije negoli na zemljoradnju, stočarstvo ili zanatstvo, jer je u trgovini veliki bereket i “uključivanje” više ljudi koji će se od tog procesa okoristiti (prodavac, kupac, nekada posrednik, prevoznik, davalac oglasa,…). Također, i mimo trgovine, i stočarstvo, zemljoradnja, zanatstvo i dr. su također ulaganja, načini obrta i ulaganja. Dakle, Allah nas podstiče da se novac i roba kreću, da se ne gomilaju.

TREĆE: Kako nema sumnje da će uvijek biti novca (i svake vrste imetka) koji se gomila, Allah je propisao zekat, način na koji vlasnik imetka čisti svoj imetak od mogućih (nesvjesno i nenamjerno) učinjenih nepravilnosti u njegovom sticanju i posjedovanju. Osim što je to način čišćenja imetka, zekat je veliko sredstvo pomoći potrebnim kategorijama ljudi u društvu, do te mjere veliko sredstvo pomoći da u islamskoj državi nema poreza na promet, na zaradu, na uveženu robu, nema akciza, nema PDV-a, nema ništa od tih i takvih globa i nameta, taksi i oporezivanja, već imućan plaća zekat i to je dovoljno da se osnovne potrebe onih kojima je pomoć potrebna namire, da se “jaz” između bogatih i siromašnih u neku ruku umanji.

ČETVRTO: Propisujući zekat bogatima, Allah ne samo da im nije učinio nepravdu (kao što nikada nikome nije učinio), već ih nije opteretio. U nekim religijama i ideologijama, ljudi svojim vjerskim vođama plaćaju 10 % svojih mjesečnim primanja, na kršćanskom Zapadu se ljudima (uistinu dobrovoljno, onome ko na to pristane) za crkvu mjesečno odbija 1 – 2 % njihovih mjesečnih zarada (nekih 20-40 e), a u ortodoksnim jevrejskim zajednicama se za potrebe judaizma moralo izdvajati i do petine (20 posto) imetka!
A Allah je pravedno propisao da:
1) svako čiji imetak ne dostiže vrijednost nisaba ne plaća ni centa,
2) onaj ko zaradi do vrijednosti nisaba i iznad toga ne plaća ništa sve dok taj imetak ne ostane punu godinu u njegovom vlasništvu,
3) visina koju čovjek izdvaja na ime zekata (tek kad imetak prelazi vrijednost nisaba i tek kad kod vlasnika “pregodini”) je uistinu niska, samo 1/40, tj. 2,5 posto. Tako čovjek koji ima 10.000 e koje mu “leže” daje samo 250 e zekata.
4) čovjek ne plaća zekat na vrijednost kuće u kojoj živi, auta koji vozi, mašine kojom obrađuje zemlju, pa čak ni na vrijednost kuće koju izdaje ni auta kojim taksira ni kamiona kojim prevozi, osim što će dati zekat na novac koji je stekao zarađujući tim obrađivanjem zemlje, iznajmljivanjem kuće ili prijevozom ljudi i robe.
5) čovjek može dati zekat svakome koga nije dužan pomagati. Dakle, čovjek ne može zekat dati roditeljima, djeci ni supruzi, ali može ostalim rođacima (naravno, ako spadaju u neku od kategorija ljudi kojima se daje zekat). Dakle, ako je njegov rođeni brat siromašan, prezadužen, zarobljen, putnik ili njegovo srce treba pridobiti,… čovjek njemu (rođenom bratu) može dati zekat, i to ne samo da nije vrsta sumnjive stvari ili neke varke, već je preče i bolje nego dati zekat strancu, jer je to objedinjavanje davanja zekata i održavanja i učvšćivanja rodbinskih veza! I ne samo da čovjek može dati zekat svom bratu, sestri, rođaku, već (uz izvjesno razilaženje kod islamskih učenjaka, ipak je ispravnije da) žena može dati zekat svome mužu (ponavljam: ako spada u neku od kategorija kojima pripada zekat). Na ovaj način čovjek lakše izdvaja iz svog imetka i daje zekat jer zna da je pomogao sebi bliskog i dragog i olakšao mu, negoli da je dao nekom nepoznatom.

PETO: čak i ako čovjek “nagomilanim” imetkom ne bi trgovao, čak i kada ga ne bi trošio na svoje potrebe, tj. čak i kada bi mu taj imetak samo “ležao” i on svake godine davao zekat na njega, on ni tada ne bi “nestao”, a evo zašto:
1) Allah daje bereket u imetku onoga ko na njega daje zekat i (dobrovoljnu) sadaku, pa se, ako čovjek pazi na Allahovo pravo u njegovom imetku i pravo onih kojima zekat pripada (tj. ako redovno plaća zekat na svoj imetak), često desi da se taj imetak bereketom davanja zekata na njega održava ili čak uveća, iako ga čovjek i ne ulaže ni u šta. Tako se desi da čovjek koji redovno plaća zekat dobije veću mjesečnu zaradu i mogne kasnije i više odvajati u tu ušteđevinu, ili dobije neko nasljedstvo, ili hediju,…
2) Ako mu se imetak iz koga svake godine daje zekat i ne uveće i ne “održi”, njegova visina može padati, ali neće nestati. Naime, pošto se zekat daje samo na imetak koji prelazi vrijednost nisaba, iz godine u godinu će se visina imetka smanjivati dok ne spadne na vrijednost ispod vrijednosti nisaba i tada će čovjek prestati biti obavezan da plaća zekat! Dakle, nisab za imetak u novcu je jednak nisabu na zlato (85 ili 96 grama) ili srebro (595 ili 642 grama), recimo da je to vrijednost od nekih 4.000 e, i pretpostavimo da čovjek ima ušteđevinu u novcu od 10.000 e. Ma koliko on tu ušteđevinu ne trošio za svoje potrebe i ne ulagao i ne “obrtao”, te ma koliko on svake godine davao po 2,5 posto na ime zekata, ako mu ikada visina imetka i spadne na visinu ispod vrijednosti spomenutih 4.000 e, on nakon toga neće morati izdvajati, plaćati nijednog centa na ime zekata za taj imetak koji je ispod 4.000 e.

Dakle, najgora šubha koju čovjeku šejtan može došapnuti i (samo dunjalučki interesno gledano) “najnegativniji scenario” koji mu se može desiti jeste to da mu se imetak spusti na vrijednost “tik” ispod vrijednosti nisaba, ali da od tada on ne mora više uopšte davati zekat. On i dalje nije potreban, siromašan, on i dalje ima ušteđevinu koja prevazilazi njegove potrebe. A da i ne govorim o akhiretskim nagradama kojima se čovjek treba nagradi za svaki izdvojeni cent na ime zekata na svoj imetak (nagradu za izvršenje naredbe), te nagradama za ispunjenje potreba onima kojima je olakšano njegovim davanjem zekata.

Allahov vjerozakon je vrhunac mudrosti i pravde.

A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Ebu Ahmed.