PITANJE:

Es-Selamu ‘alejkum. Ebu Ahmed je objavio odgovor da otac kafir ne može biti welijj svojoj kćerki prilikom njenog vjenčanja (pitanje i odgovor pod nazivom: “O ocu mušriku i sklapanju braka”), pa ako ima dokaza za to što je ispisao da ih navede, jer mi neki to traže rekavši da je to samo njegov govor.

ODGOVOR:

We ‘alejkumus-Selam.

Da bi bio validan, bračni ugovor ima šartove (uslove) i ruknove (neizostavne sastavne djelove) ispravnosti. 

Osim definisanja supružnika, prisustva dva svjedoka i određivanja visine mehra, jedan od uslova ispravnosti bračnog ugovora jeste i saglasnost (pristanak) welijja (staratelja) djevojke.

Međutim, i spomenute stvari su uslovljene i precizirane, pa kao što dva svjedoka moraju biti muslimani, uz to muškarci i trebali bi biti pravedni, tako i welijj (staratelj djevojke) mora biti:

1) musliman 

2) muškarac i 

3) ako to nisu otac, brat i sl., onda to mora biti rođak isključivo sa očeve strane. Tako welijj djevojke može biti amidža ali ne daidža, može biti djed po ocu ali ne djed po majci i sl.

Što se tiče uslovljavanja da welijj (staratelj) mora biti musliman, dokazi za to su sljedeći:

PRVO: 

Činjenica je da se kafiru ne smije dati wilajet nad muslimanom. Inače, riječ “wilajet” (između ostalog) označava: vlast i nadmoć, autoritet, a to islam ne dozvoljava kafiru nad muslimanom.

Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, je rekao:

‌الْإِسْلَامُ ‌يَعْلُو ‌وَلَا ‌يُعْلَى

“Islam je nadmoćan (gornji, uzvišen, superioran), a ne nadjačan (donji, pokoren, potčinjen)” (bilježe ga el-Bejheki i ed-Darekutni, a i imam el-Bukhari u “Sahihu” prije haditha br. 1354).

Ovo je važan i veliki islamski princip i on proističe iz činjenice da je islam istina a sve drugo laž i da vjernici imaju Allaha kao pomagača a da kafiri pomagača nemaju.

Davanje kafiru bilo koje vrste wilajeta (vlasti i autoriteta) nad muslimanom predstavlja suprotstavljanje ovom velikom principu.

DRUGO: 

Kur’anski dokaz:

Uzvišeni Allah je objavio:

وَالْمُؤْمِنُونَ وَالْمُؤْمِنَاتُ بَعْضُهُمْ أَوْلِيَاءُ بَعْضٍ

“A vjernici i vjernice su jedni drugima ewlija’.” (sura et-Tewbe, 71. ajet)

A ewlija’ je zapravo množina riječi welijj (dakle, vjernici su welijji jedni drugima).

Istina, riječ “welijj / ewlija’ ” može značiti i: bliski prijatelj, pomagač, ali i štićenik, pa i zastupnik, staratelj, zaštitnik,…

Uglavnom, ovaj ajet je dokaz koji su učenjaci svih vremena i podneblja uzimali za dokaz da kafir (nemusliman) ne može biti welijj muslimanki prilikom stupanja u brak.

TREĆE:

Dokaz iz idžma’a (konsenzusa) učenjaka:

Stav da kafir ne može biti welijj muslimanki nije samo jači i oprezniji stav, već je to jedini stav i na njemu su saglasni svi učenjaci.

Imam Ibn Kudame el- Makdisi je zapisao:

“Što se tiče kafira, on ni u kom slučaju nema (njemu ne pripada) wilajet (“welijstvo”, starateljstvo) nad ženom muslimankom, po idžma’u (saglasnosti) učenjaka, uključujući Malika, Šafi’iju, Ebu ‘Ubejda, i ashabur-re’j (sljedbenike kufljanske škole, poput hanefija). Ibnul-Mundhir je rekao: ‘Po tom pitanju postoji saglasnost svih onih (učenjaka) od kojih smo sticali znanje’.” (kraj citata od Ibn Kudame, “El-Mugni”, 7. tom, 71. str.)

ČETVRTO: 

Dokazi iz analogije i zdravorazumske logike:

1) Kako prihvatiti da welijj djevojke bude kafir (pa makar on bio njen otac ili brat) i kako njemu dati za pravo da on odlučuje da li da je da ili ne da u brak sa određenim muslimanom? Suština welijja nije samo uloga koju neko treba odglumiti, već je welijj onaj koji radi u korist djevojke, prihvata nečiju prosidbu i štiti njene interese. Kako će njene najvažnije (tj. vjerske) interese zastupati i o njima brinuti kafir?

2) U svakom ugovoru i svjedočenju svi svjedoci miraju biti muslimani, pa još da nisu poznati po laži, lošem moralu i sl. Pa ako su islam i pravednost uslov da neko sklapanju braka “samo” posvjedoči, kako da onaj od kog najviše zavisi sklapanje braka ne bude ni musliman ni pravedan, već da bude kafir?

3) Učenjaci su saglasni da je, u slučaju nužde, dozvoljeno da djevojci welijj bude lokalni autoritet poput vladara ili njegovog zastupnika (namjesnik), kadija, imam i slično. Kako da onda welijj bude neko ko uopšte nije musliman?

4) Učenjaci su saglasni da je welijju dozvoljeno da oženi svoju štićenicu (naravno, ako joj nije mahrem). Kako da onda welijj bude kafir, neko kome nikada ne može biti halal oženiti muslimanku?

NAPOMENA: 

Poznato je da su se učenjaci hanefijskog medhheba razišli od ostatka učenjaka svojim stavom da se punoljetna djevojka može udati i bez (saglasnosti) welijja.

Međutim, čak i oni koji ne uslovljavaju pristanak welijja ipak uslovljavaju da welijj (prilikom sklapanja bračnog ugovora) mora biti musliman. Dakle, navodno može i bez njega ali ako ga ima, welijj mora biti musliman. Ovo (da i hanefije uslovljavaju da welijj mora biti musliman) smo vidjeli i u prethodno citiranim riječima Ibn Kudame, kada je rekao:

“Što se tiče kafira, on ni u kom slučaju nema (njemu ne pripada) wilajet (“welijstvo”, starateljstvo) nad ženom muslimankom, po idžma’u (saglasnosti) učenjaka, uključujući Malika, Šafi’iju, Ebu ‘Ubejda, i ashabur-re’ja” (“El-Mugni”, 7. tom, 71. str.) 

A poznato je da su “ashabur-re’j” ponajprije učenjaci hanefijskog medhheba.

Dakle, hanefije će dozvoliti i da se žena uda bez mahrema (iako je to neispravan stav), ali nikako i da kafir bude njen welijj.

Dakle, ono što čak i strancu (nemahremu, tuđinu) daje pravo da djevojci bude welijj je njegov islam.

Ono što i najbližem (njenom ocu) uskraćuje to pravo je njegov kufr.

A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Ebu Ahmed.