VRSTE NAMIRNICA (HRANE) U KOJIMA SE MOŽE DATI ZEKATUL-FITR

PITANJE:
Esselamu alejkum, pitala bih vas nesto…
Na primjer neko meni posalje vitre. Ja znam da se to ne smije davati osim u hrani. Medjutim moja situacija je drugacija, ne moze nego u parama. Sta se smije tim parama kupit? Jel mogu razme namirnice ili mora biti iskljucivo riza i takve slicne namirnice?

ODGOVOR:
We ‘alejkumus-Selam we rahmetullah.

Pitanje hrane koja se treba i može udijeliti na ime zekatul (sadekatul) fitra i različita mišljenja po tom pitanju su veoma slična ostalim mnogobrojnim fikhskim pitanjima po jednoj zajednčkoj stvari, a to je razumijevanje haditha doslovno ili u širem značenju.

Recimo, iako je Resulullah, sallallahu ‘alejhi we sellem, rekao: “Neka vam witr bude posljednji namaz u noći”, ipak se prenosi da je jedne prilike i nakon witra, kasnije, klanjao dva rek’ata. Onda su se učenjaci podijelili na one koji zastupaju stav da se i nakon witra ponekad može klanjati, ali samo dva rek’ata koliko je on klanjao, i na one učenjake koji zastupaju stav da se može klanjati i više, tj. da njega nije nužno slijediti u broju rek’ata (dva) već u postupku klanjanja nafile i nakon klanjanog witra.

Također, što se tiče uslova prisutnih ljudi (klanjača) da bi džuma-namaz bio ispravan ima učenjaka koji kažu da je minimalni broj četrdeset ljudi, zato što je prvoj džumi u Medini prisustvovalo upravo četrdeset ljudi. Međutim, druga skupina učenjaka je stava da taj broj ne treba biti ograničenje.

Također, po istom pitanju (minimalan broj klanjača da bi džuma bila validna) postoji i mišljenje da je taj broj dvanaest, i to zato što kada je jedne prilike bila u Medini velika oskudica i glad, a naišla karavana, mnogi ashabi su, ushićeni dolaskom karavane, ustali, napustili khutbi i pojurili prema karavani (opisano na kraju sure el-Džumu’a), a Resulullah, sallallahu ‘alejhi we sellem, je ostao sa dvanaest ashaba. Pa onda ova skupina učenjaka tvrdi da je minimalan broj dvanaest klanjača, a drugi tvrde da itekako može i manje, želeći da kažu da je to prosto bio takav slučaj da je uz njega ostalo baš dvanaest njih, te da to nikako ne znači da bi, da ih je ostalo, recimo, sedam – džuma bila neispravna i obustavljena.

Dakle, da li se određeni hadithi trebaju sasvim doslovno ili generalnije shvatiti.

Slično tome je i razilaženje po pitanju hrane koja se treba udijeliti kao zekatul-fitr.
Naći ćemo mišljenja da treba dati konkretno u hrani koja je spomenuta u hadithima (riža, grožđice, ječam, hurme,…) i mišljenje da se ne treba nužno ograničavati na vrstu hrane spomenutu u hadithima.

Ja lično u spomenutom pitanju preferiram biti oprezan i dati u namirnici spomenutoj u sunnetu, te se trudim dati to u vidu riže. Međutim, ako trebam udijeliti veću količinu hrane (ne samo za svoju porodicu par kilograma već pošalje neko od braće pa bude hrane za stotinak i više eura), i sam uvidim potrebu da se nekada “istupi” iz toga, pogotovo ako se udijeljuje manjem broju braće ili jednome. Tada prosto nije korisno, djelotvorno nekome dati, recimo 30 ili više kg riže, a da on oskudijeva u brašnu, pasulju, i sl. Smisao zekatul-fitra jeste pomoći muslimanima i olakšati im, ispuniti njihove potrebe, pa je stoga nekada nužno udijeliti im raznovrsne namirnice.

Međutim, i tada treba biti oprezan. Lično sam bio prisutan kada je negdje kupovana hrana za podjelu zekatul-fitra, pa kako je pristiglo zaista dosta novca koji je trebalo utrošiti u namirnice, a nije bilo mnogo potrebnih ljudi kojima će se udjeliti, otišlo se toliko daleko da se u pakete osim hrane počela stavljati i kafa, tečnost za pranje sudova i sl., a sve od novca koji je neko udijelio u svrhe zekatul-fitra u hrani!

Dakle, iako je najopreznije dati upravo u namirnicama spomenutim u sunnetu (hadithima), mora se uvidjeti mudrost islamskih učenjaka koji su rekli da su stvari u hadithima navedene prvenstveno kao primjer onoga što se tada u Medini koristilo za hranu (tj. da je itekako dozvoljeno dati i u namirnicama koje nisu u hadithima spomenute). Jer u osnovi, zekatul (sadekatul) fitr je propisan sa ciljem pomaganja siromaha na dan Bajrama, pa ako bismo njegovo izdvajanje sveli samo na stvari spomenute u hadithu, time bismo se udaljili od mudrosti propisivanja spomenutog ’ibadeta, jer postoje predjeli u kojima kao svakodnevnu hranu ljudi ne konzumiraju spomenute namirnice već nešto drugo. Stanovnici Medine su jeli hurme kao glavnu hranu, za obrok, a mi ih jedemo uglavnom nakon obroka, isključivo kao voće ili poslasticu?

Dakle, inša’Allah da mi danas, u našim predjelima možemo izdvojiti onu vrstu hrane koja je uobičajena kod nas, kao što su: riža, brašno (pšenično ili kukuruzno), pasulj, tjestenina i slično.

A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Ebu Ahmed.