PITANJE:
EsSelamu alejkum. Na internetu me je jedan nevjernik isprovocirao pitanjem zašto se mi muslimani čudimo što Indijci piju mokraću od krave kad u hadisu stoji da mi muslimani treba da se liječimo pijenjem mokraće od deve. Kako na ovo odgovoriti?

ODGOVOR:
We ‘alejkumus-Selam.

PRVO:
Istina je da spomenuti hadith postoji i on je vjerodostojan i to jeste preporuka Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem.
Imam el-Bukhari je u svom “Sahihu“ zabilježio od Enes ibn Malika, radijallahu ‘anhu, da su neki ljudi u Medini dobili sušicu (nisu podnosili njen vazduh i vodu pa su se razboljeli), pa im je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, naredio da se pridruže njegovom čobaninu (tj. čobaninu deva) i da piju njihovo mlijeko i mokraću, pa su oni to činili sve dok nisu ozdravili (hadith broj 5686).
Napominjem da je el-Bukhari spomenuti hadith uvrstio unutar “Knjige o medicini“ (u svom “Sahihu“), i to u poglavlju: “Liječenje devinom mokraćom“.

DRUGO:
Musliman je dužan (obavezan) složiti se sa presudom, odlukom, preporukom Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem, i pokoriti se tome. Jedini uslov jeste da je to došlo u vjerodostojnom hadithu. Kada je hadith zaista vjerodostojan, autentičan, kada nema sumnje da su to zaista riječi Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem (kao u ovom slučaju jer je hadith u najvjerodostojnijoj knjizi nakon Kur’ana), muslimanu jedino preostaje da se sa tim pomiri, jer su riječi Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem, Objava od Allaha, kao i sam Kur’an.

TREĆE:
Tek nakon što je prihvatio presudu Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem i sa njom se pomirio, muslimanu je dozvoljeno da tada potraži i neko naučno objašnjenje (ako ono postoji).
Dakle, ne da prije toga bude skeptičan i to odbije, a da onda kad sazna da to medicina potvrđuje, da tek onda i samo tada to prihvati. Ne, već da se pomiri sa njegovom presudom (mišljenjem, savjetom), a da tek nakon toga sagleda mudrost i korist iz te presude, koje možda budu poznate i vidljive, a možda i ne.
Tako je i u ovom slučaju. Na internetu se mogu naći tekstovi o naučnim studijama koje govore o ljekovitosti devine mokraće, te se naglašava da njeno pijenje pomaže protiv nekih kožnih oboljenja, pa čak i protiv nekih vrsta kancera (raka), poput raka kože i sl.
Ponavljam: I da nema tih tekstova i tih studija, muslimanu su dovoljne riječi Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem, da vjeruje u, u ovom slučaju, ljekovitost devine mokraće i korist pijenja nje.

ČETVRTO:
Moguća ogavnost skeptika će možda biti manja ako im se kaže da je sedamdesetih godina prošlog vijeka (dakle, prije pedeset godina) bilo poznato da su određeni doktori (dakle, ne travari i prevaranti, već ljudi iz medicinske struke) kao jedan od lijekova protiv žutice preporučivali i tzv. urinoterapiju (pijenje sopstvene mokraće).
Više o vjerovanju ljudi da pijenje sopstvene mokraće zaista liječi se može pročitati na sljedećim likovima:
https://sr.wikipedia.org/wiki/%D0%A3%D1%80%D0%B8%D0%BD%D0%BE%D1%82%D0%B5%D1%80%D0%B0%D0%BF%D0%B8%D1%98%D0%B0
https://www.vecernji.hr/lifestyle/svakodnevno-pije-vlastiti-urin-uvjeren-je-da-stiti-zdravlje-i-lijeci-razne-bolesti-1380638
To što medicina to danas ne preporučuje (pijenje sopstvene mokraće) je vjerovatno iz razloga što se vremenom dokazalo da ljudska mokraća ne sadrži nikakve korisne supstance i da je ona upravo ono što pod mokraćom i podrazumijevamo: samo izlučevina, samo višak koji je štetan.
I tako je sa mnogim ljudskim pronalascima i mišljenjima, kao i ljudskim zakonima: danas su validni i treba ih se pridržavati, a već sutra su osporeni i često ismijani. Za razliku od njih, riječi Allaha i Njegovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem, su vrhunac istine i pravde, pune mudrosti i koristi, nisu dokidive (nisu prolazne ni privremene pa da ih trebamijenjati novim i boljim).

PETO:
Istinitost riječi Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem (u ovom slučaju: da pijenje devine mokraće zaista liječi od nekih bolesti) ne zahtijeva nužno da to musliman mora činiti, tome pribjeći. Ključno je da čovjek to srcem prihvati i nimalo ne sumnja u to, pa makar mu to bilo mrsko i teško za učiniti, posebno danas kada vjerovatno ima drugih lijekova za takvu bolest: tableta, kapsula, masti, kapi i sl.

ŠESTO:
Muslimani u prilog prakse liječenja devinom mokraćom imaju dvoje: Objavu (riječi Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem) i nauku (rezultate naučnih istraživanja), a Indijci (hindusi) u prilog svoje prakse pijenja kravlje mokraće nemaju ništa; ni Objavu ni nauku.

SEDMO I NAJVAŽNIJE:
Najvažnija razlika nije u tome od koje životinje je mokraća (deve ili krave), jer će nevjernik i skeptik i dalje govoriti: “Mokraća je to, bilo devina, bilo kravlja“, već je glavna razlika u tome da je u islamskoj vjeri i tradiciji pijenje devine mokraće spomenuto i praktikovano isključivo i samo kao LIJEK (devi čija je mokraća se ne pripisuju nikakva uzvišena svojstva), dok hindusi kravu smatraju svetom životinjom pa je ispijanje njene mokraće prije čin njenog poštovanja, veličanja, uzdizanja, traženja u tome bereketa (blagoslova), a tek onda eventualno tražeći iscjeljenje time.
Dakle, kod hindusa je pijenje kravlje mokraće plod nevjerničkog uvjerenja.
To me podsjeća na scenu u kojoj sufijski “šejh“, nakon bušenja i bodenja, iz svog pupka vadi sadržaj svojih crijeva (izmeta) i baca na pod, a njegov murid (slijepi sljedbenik) dolazi i u zanosu to sa poda kupi i jede.
Pa kao što je kod tog maloumnog sufije veća ludost i od samog jedenja šejhovog izmeta – ono u što vjeruje (možeš misliti kako gleda na svog “šejha“ kad je u stanju jesti njegov izmet), tako je i kod zabludjelih hindusa veća ludost i od samog ispijanja kravlje mokraće – ono u što vjeruju (jer vjeruju u uzvišena svojstva krave pa traže bereket ispijanjem njene mokraće).

Molim Allaha da nas sačuva zablude svake vrste i da nas učvrsti u slijeđenju Kur’ana i sunneta. Amin.

Odgovorio: Ebu Ahmed.