PITANJE:
Es-Selamu ‘alejkum. Da li je dozvoljeno vjerniku da bude ukopan na groblju mušrika? Da li je opravdan ako je teško naći propisno mjesto (groblje muwehhida)?

ODGOVOR:
We ‘alejkumus-Selam.

Musliman mora dati sve od sebe (potruditi se) da bude ukopan među muwehhidima, ili u krajnjem slučaju da bude ukopan negdje gdje oko njega nema grobova, dakle da ne bude ukopan među mušricima.

Taj njegov trud jeste: njegovo pisanje wasijjeta ili davanje usmenog obavještenja porodici (pa makar bili i nemuslimani) da on izričito zahtijeva da ne bude ukopan među mušricima.

Na tom putu može biti vrlo korisno i od pomoći (a nije ni grijeh ni kufr) da kod notara musliman da i ovjeri izjavu kojom to zahtijeva od svojih roditelja, djece ili rođaka, onih koji budu preuzeli brigu o njegovom ukopu.
Davanje i ovjeravanje takve izjave kod notara ne samo da pomaže da rodbina (kafiri ili neodlučni muslimani) ozbiljnije shvate rješenost onog koji je tu izjavu dao i potom umro, već ta izjava itekako može da pomogne u slučaju nesporazuma i spora sa dvije vrste ljudi koji se mogu protiviti ukopu muslimana van groblja mušrika, a te dvije skupine su vlast (policija) i mušrici koji se pripisuju islamu (klanjači i “džamijaši”, (ne)islamska zajednica). Obje skupine mogu itekako da prave problem, želeći da “utrpaju” muwehhida u tzv. “muslimansko” groblje, zapravo groblje mušrika. Kod te dvije sorte ljudi ništa ne znači svjedočenje muwehhida da je preminuli umro sa tom i tom željom i zahtjevom, pa ni njegov napisan wasijjet, ali ih njegova pisana izjava ovjerena pred notarem itekako može i uvjeriti da je to uistinu bila njegova želja i zahtjev, da ga hodže ne bi “prisvajale” nakon što shvate da ih se on odricao, te da policija ne pravi probleme što on neće biti ukopan u tzv. “muslimanskog” groblja.

Gdje da bude ukopan? Kažem: bilo gdje, samo ne među mušricima.
U nekim džematima muwehhida u Sandžaku već postoje parcele odvojene za tu svrhu, dakle zemljišta koja već služe kao groblja muslimana.
A ako se to ispostavi teško izvodljivim, tj. ako čovjek umre u zemlji daleko od bilo kog groblja muwehhida ili sl., ako se već ne može ukopati među muwehhidima, onda se treba ukopati na nečijem (najprije svom) zemljištu ili ničijem (“državnom”) zemljištu, nasred planine, usred šume i sl.

A što se pitanja da li je čovjeku muslimanu dozvoljeno da bude ukopan među mušricima ili mu je to haram, pa da u tome ima grijeha, dovoljno je čovjeku (umrlom) muke i nevolje to što će, ako bude ukopan među mušricima, čuti njihovu patnju i kažnjavanje, da Allah sačuva.
Dakle, u tom nemaru i nepreduzimanju nužno potrebnih koraka, ako se muwehhid ukopa među mušicima, grijeha će imati i onaj koji umre u tom stanju (ako nije učinio sve što je trebao i mogao da do toga ne dođe) i oni koji se trebaju pobrinuti za njegov ukop (ako ne učine sve što mogu da njegovo tijelo ne daju mušricima, nacionalistima, demokratama, komunjarama,… da ga ukopaju među njima).

A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Ebu Ahmed.