الحمد لله والصلاة والسلام على رسول الله

Želio bih da sa vama podijelim neka svoja razmišljanja i osjećanja vezano za vaše postavljanje pitanja i moje odgovaranje na njih. ?

PRVO:
Prije oko dvije godine sam na telegram-kanal počeo postavljati poneki odgovor na pitanje koje mi je postavio neko ko me lično zna i sa kim svakako kontaktiram. Nakon što bih mu odgovorio, pomislio sam da bi bilo dobro da se još poneko okoristi od tog odgovora. Nakon što sam postavio takvih nekoliko odgovora, u komentarima YouTube videa mi se počeo poneko javljati sa pitanjem da li bi mi mogao postaviti pitanje i kako. Odgovorio sam postavljanjem svog maila i tako je krenulo. Allah mi je Svjedok da nisam otpočeo postavljati odgovore ni sa željom nametanja niti sa željom da glumim muftiju, ali kako bi poneko zanimljivo pitanje stiglo, nakon što sam odgovorio na njega, objavio bih ga, opet iz razloga okorištavanja drugih. Pitanja pristiže sve više, toliko da me odgovaranje na njih zaista ometa u radu za da’wu, u pripremi predavanja, khutbi, video-osvrta,… Desi se da od onih tri-četiri sahata koje sam od dunjalučke trke uspio odvojiti za da’wu, sve utrošim u odgovor na nekoliko pitanja, pa takoreći cio dan radim samo na tome.

DRUGO:
Dešava se, i to vrlo često, da pitalac postavi pitanje kojim me zamara i oduzima mi vrijeme, a da je odgovor na to mogao saznati. Ili je odgovor na to mogao naći prostom google-pretragom, na sajtu gdje je na to odgovorio neko čije znanje tih ogranaka znanja trebamo posvjedočiti, iako ima grešaka u pitanjima tewhida. Dakle, ništa nije sporno da se o propisima tejemmuma, farbanja kose, jela i pića, nasljedstva ili višeženstva sazna od tih ljudi, još kad vidimo da citiraju priznatu ‘ulemu ehlus-sunneta, a još i prije njih hadithe i riječi ashaba. A nekada je pitalac odgovor na to pitanje mogao naći (pročitati) dat upravo od mene i to tako što na našem sajtu (www.kelimetul-haqq.com) u sekciji “Odgovori na pitanja“ postoji slično ili možda istovjetno pitanje njegovom. Ali ne, već on pita, pa se ja moram pokušavati prisjetiti da li sam odgovor na neko slično pitanje već postavio, pa pretraživati umjesto njega, pa mu slati link. A nekad se desi da ni sam nisam svjestan da sam na takvo pitanje odgovorio, pa mu odgovaram, a imao je postavljen odgovor. Napominjem da je broj postavljenih odgovora na pitanja blizu 250.

TREĆE:
Oni koji pitaju često pitaju o bezazlenim, trivijalnim stvarima ili o teoretski teško mogućim situacijama, a sve to je bilo mrsko Allahovom Poslaniku, sallallahu ‘alejhi we sellem. Štaviše, i samo mnogo zapitkivanja je spomenuto kao jedan od dva razloga uništavanja prijašnjih naroda, u njegovim, sallallahu ‘alejhi we sellem, riječima:
ما نَهَيْتُكُمْ عَنْهُ فَاجتَنبوهُ، وَمَا أَمَرْتُكُمْ بِهِ فأتُوا مِنْهُ مَا اسْتَطَعْتُمْ، فإنَّما أَهْلَكَ الَّذينَ مِنْ قَبْلِكُمْ كَثْرَةُ مَسَائِلِهِمْ واخْتلاُفُهُمْ على أَنْبِيَائِهِمْ (رَواهُ البُخَارِيُّ ومُسْلِمٌ)
“Ono što sam vam zabranio – klonite ga se, a ono što sam vam naredio – učinite koliko god možete, jer zaista je uništilo one prije vas: mnoštvo njihovih pitanja i njihovo razilaženje (nepokornost) sa njihovim vjerovjesnicima.“ (hadith bilježe imami el-Bukhari i Muslim)
Zaista živimo u vaktu u kome ljudi (oni koji se pripisuju islamu i muslimanima, ali i sami muwehhidi) postavljaju toliko pitanja, a da prethodno nisu napustili (ne klone se) toliko toga za što pouzdano znaju da im je Resulullah, sallallahu ‘alejhi we sellem, zabranio, niti su učinili ni blizu onoliko koliko mogu od onoga što im je on naredio.
Da, treba pitati, konsultovati se i saznati, učiti ili naučeno provjeriti, potvrditi, ali to nekada zaista pređe u zamorno detaljisanje i cjepidlačenje.
Također, često se u samom pitanju koje mi stigne naglašava da je “u toku” neka rasprava u džematu ili na sijelu ili u skupini muslimana, i pitanje skoro da ima prizvuk zvan: “haj potvrdi moje mišljenje, da čuju ovi…“

Također, dešava mi se da neko ne umije nekome nešto objasniti pa meni piše ili me zove i obraća mi se na način kao da me unajmljuje da to umjesto njega činim. Doslovce: “Sutra kad budem sa tim insanom, zvaću te da mu ti objasniš“, a da nema nikakvih naznaka da taj insan koji to poriče imalo želi da to čuje od mene ili nekog sličnog, niti da zna ko smo mi, niti da ga zanima naš dokaz.
Ili se desi da me brat za koga sam tek negdje čuo (ne znamo se lično) nazove i (kao uvod u svoje pitanje) počne mi pričati nešto što mu se desilo, kako je nekome rekao ovo, a on mu odgovorio ono, da bi nakon što mi se preznoji ona strana glave na kojoj držim telefon prislonjen na uho, prešao na pitanje u smislu: “Jesam li mu to dobro objasnio?“
Sjetim se često jednog od da’ija mušrika (Allah ga uputio istini) koji je imao običaj u punom mesdžidu Studentskog doma Bjelave u Sarajevu, na pitanje zamišljenog i umišljenog pitaoca o nekoj osnovnoj stvari (na koju se odgovor može naći takoreći svugdje), odgovoriti kratko i jasno (recimo): “Put pravog muslimana, 2. tom!“ Tj., želeći time da kaže da se tamo, u toj knjizi može naći odgovor na to pitanje. I ne samo da bi to rekao, nego bi njegov ton bio vrlo grub, što tada nisam razumio i krivio sam ga zbog te grubosti, ali mi je sada jasnije. Naime, da je pitaoca samo blago uputio gdje može naći odgovor na svoje pitanje (u kojoj knjizi ili sl.), ne bi se shvatilo da on pitaoca kori. Ovako, grubim glasom on daje do znanja i njemu i prisutnima da je loše stanje onoga ko mudruje i zapitkuje a nije našao za potrebno da otvori knjigu u kojoj bi morao znati da postoji odgovor za to pitanje.
Dakle, poenta: Pitaj nakon što si pretražio dostupne knjige (eto, na bosanskom, ako ne znaš arapski) i internet. A ako nemaš knjiga, eno ih na netu. A ako ih nema na netu, a ima ih u prodaji, odvoji više za knjige negoli za telefon i brendirane patike, pa ćeš lahko doći do odgovora.
K’o što neko (u konktekstu prosaca kćeri), Allah mu oprostio, reče: “Onome ko nema “Sahihul-Bukhari“ ne bih dao ni kozu, a ne kćer!“

POENTA:
Dakle, ovim tekstom sam poželio da zamolim braću i sestre da malo orijede sa postavljanjem pitanja, posebno onih koja nisu tako specifična, posebna (tj. česta su) i na koje se odgovor vrlo lahko može naći u dostupnim knjigama i na internetu. Ako odgovora nema, molim da onaj koji je već riješio da čuje moje skromno mišljenje prvo pretraži naš sajt, posebno sekciju pitanja i odgovora na linku: https://kelimetul-haqq.org/odgovori-na-pitanja/
Ako odgovora na to ili slično pitanje nema, neka pošalje pitanje na e-mail adresu: ebuahmedsemih@hotmail.com.
Neka znaju da se desi da pitanje zaluta u Junk ili Spam folder, umjesto u Inbox. I neka zna da mi svako postavljeno pitanje oduzima od vremena koje bih inače posvetio radu na sljedećim projektima.
I neka se trude da mi pitanja ne postavljaju pišući mi na Viber, WhatsApp, Telegram. Naime, ljudi me putem tih medija kontaktiraju, zovu ili pišu i stavljaju me u situaciju da mi je nelagodno da otvorim poruku jer je u njoj pitanje na koje trenutno nemam vremena odgovoriti, a pitalac će vidjeti da sam pročitao. I ne samo to, već se trebam ustručavati da uđem na spomenuti medij, jer će pitalac skontati da sam, iako nisam otvorio i pročitao ono što je pisao, ipak ulazio (vidjevši kad sam bio online). Nije u redu da zbog svog truda da ljudima izađem u susret u jednom trenu shvatim da nemam svoju privatnost niti pravo da budem zauzet ili umoran.
Također, neka budu svjesni važnosti i hitnosti svojih pitanja, tj. neka shvate da na poneka pitanja sa razlogom odložim i okasnim odgovoriti na njih jer odgovaram nekome kome je hitno, ko je pitao o nečemu što ga čeka za koji dan, da li da uradi ovo ili ono, smije li uraditi to i sl.
U prijevodu: Ne pitajte svaku sitnicu, a ja nisam ni muftija, ni šejkh, pa čak ni marljivi učenik.

Vaš brat Ebu Ahmed.