1. Za pobijanje ove tvrdnje poslužit ćemo se tekstovima samog evanđelja u kojima se mnogi proroci (poslanici) opisuju kao sinovi Božiji:

Evanđelje naziva Adama sinom Božijim (Luka 3,38),
Izrael (Jakov) je u Tori nazvan sinom Božijim: „Izrael je moj prvorođenac.” (Knjiga izlaska 4,22-23),
Tora obične ljude opisuje kao sinove Božije: „Vi ste sinovi Jahve, Boga svoga.” (Ponovljeni zakon 14,1).

2. Dobri ljudi i mirotvorci su opisani kao sinovi Božiji: „Blago mirotvorcima jer će se zvati sinovi Božji.” (Matej 5,10)

„A svima koji ga primiše dade vlast da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, onima koji nisu rođeni ni od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževljeve, nego od Boga.” (Ivan 1,12-13)

Pod nazivanjem ljudi djecom od strane Boga, ovdje se misli na njegovu ljubav prema njima. Na to upućuju i sljedeće riječi: „Na meni je Duh Gospodnji, jer me pomazao. Poslao me da donesem Radosnu vijest siromasima.” (Luka 4,18)

Ovaj citat preuzet je iz Starog zavjeta (Izaija 61,1). Mi im kažemo: Uzvišeni Allah niti je jeo, niti jede, niti je pio, niti pije, niti je spavao, niti spava, niti je rodio, niti rađa, niti Ga je ko vidio, niti će Ga vidjeti, osim kad umre. Ovakvo značenje nalazi se i u prvom  poglavlju Ivanova evanđelja. U njemu se kaže: „Boga nitko nikada nije vidio.” (Ivan 1,18)

U Mojsijevu zakonu stoji: „A ti – doda – moga lica ne možeš vidjeti, jer ne može čovjek mene vidjeti i na životu ostati.” (Izlazak 33,20)

Na drugom se mjestu kaže: „Doista ti si Bog skriveni, Bog Izraelov, Spasitelj.” (Izaija 45,15)

„Jahve je Bog vječni, kraljeva zemaljskih stvoritelj. On se ne umara, ne sustaje i um je njegov neizmjerljiv.” (Izaija 40,28)

Isus je u više prilika izjavio da on nije došao da mijenja Toru. Na osnovu njegovog priznanja sve što se nalazi u Tori je obavezujuće za kršćane.

(Iz knjige „KRŠĆANSTVO, istina o kršćanstvu kroz historiju, vjerovanje, knjige i učenje.“ Str. 152-153.)