TEKSTOVI KOJI GOVORE DA JE ISUS ČOVJEK I DA JE OD BOGA POSLAN LJUDIMA

U Ivanovom evanđelju spominju se mnogobrojni tekstovi u kojima se, bez izuzetaka, govori da je Isus (Isa, alejhi sselam), sin Marijin (Merjemin), čovjek kao i ostali poslanici, poslan ljudima. U njima je najbolji odgovor onima koji smatraju da je on bio Bog. Navest ćemo primjere iz Ivanovog i drugih evanđelja:

1. „Zaista, zaista, kažem vam – nadoda Isus – vidjet ćete otvoreno nebo i anđele Božije gdje ulaze i silaze nad Sinom Čovječijim.” (Ivan 1,51)

2. „I Isus je, umoran od puta, sjedio tako na zdencu. To je bilo oko šestoga sata.” (Ivan 4,6) Iz ovoga se jasno vidi da Isus nije bog, jer bi bilo apsurdno da se Bog umori od puta, a nije se umorio dok je svojom svemoći stvorio nebesa i Zemlju i ono što je između njih.

3. „Dođoše Ivanu te mu rekoše: „Rabbi, eno onaj koji je bio s tobom s onu stranu Jordana, komu si ti u prilog svjedočio, krsti i svi idu k njemu. Ivan odgovori: – Niko ne može ništa prisvojiti što mu nije dano s neba. I sami ste mi svjedoci da sam rekao: Ja nisam Mesija, već sam poslan pred njim.” (Ivan 3,26-28) Zar ne vidite da je Ivan Krstitelj za Isusa rekao da je on čovjek i da za sebe ne može prisvojiti ništa što mu nije dato s neba? Za njega i sebe je na drugom mjestu rekao: „On mora rasti, a ja se umanjivati.” (Ivan 3,30) Da je Isus Bog on ne bi rastao i razvijao se, jer je to nespojivo sa Bogom.

4. „Koga Bog posla, taj govori Božije riječi, jer On daje Duha bez mjere.” (Ivan 3,34) Zar ne vidite da je Ivan Krstitelj za Isusa rekao da je on poslanik koji govori Božijim riječima?

5. „Isus im reče: „Moja se hrana sastoji u tome da vršim volju onoga koji me je poslao i dovršim njegovo djelo.” (Ivan 4,34) Zar ovdje Isus nije nedvosmisleno rekao da je on poslanik koji vrši volju onoga koji ga je poslao?

6. „Sam je Isus izjavio da prorok nema časti u svom zavičaju.” (Ivan 4,44) Ova njegova izjava o svom poslanstvu u potpunosti se podudara sa iskustvom svih drugih poslanika, koji u svome zavičaju i svome narodu nisu naišli na poštovanje nego su ih uvijek pomagali i slijedili drugi, van njihova zavičaja.

7. „Gospodine, vidim da si prorok…, reče mu žena.” (Ivan 4,19) „Žena mu odvrati: – Znam da ima doći Mesija, koji se zove Pomaznik. Kad on dođe, sve će nam objaviti: – To sam ja koji govorim s tobom, reče joj Isus.” (Ivan 4,25-26) Ovim riječima Isus je potvrdio da je obećani prorok.

8. „Isus im tada reče: – Zaista, zaista vam kažem, Sin ne može ništa sam od sebe učiniti, nego samo ono što vidi da učini Otac. Što ovaj učini, to jednako čini i Sin.” (Ivan 5,19) Kao da je znao šta će se sve o njemu poslije njega govoriti. Zato je nedvosmisleno izjavio da nije u stanju učiniti ništa, čemu ga Bog nije podučio da učini.

9. „Zaista, zaista, kažem vam, tko sluša moju riječ i vjeruje onomu koji me posla, ima vječni život.” (Ivan 5,24) I u ovim Isusovim riječima je njegovo priznanje da je on poslanik.

10. „Ja sam od sebe ne mogu ništa učiniti…jer ne tražim svoju volju, nego onoga koji me poslao.” (Ivan 5,30)

11. „Kako možete vjerovati vi koji primate slavu jedan od drugoga, a ne tražite slave koja dolazi od jedinog Boga?” (Ivan 5,44)

12. „Ljudi, kad vidješe čudo, koje učini Isus, rekoše: Ovo je uistinu prorok koji ima doći na svijet.” (Ivan 6,14)

13. „Ovo djelo Bog hoće – odgovori im Isus – da vjerujete u onoga koga je on poslao.” (Ivan 6,29)

14. „Jer ne siđoh s neba da vršim svoju volju, nego volju onoga koji me posla. A volja onoga koji me posla jest da nikoga od onih koje mi dade ne izgubim, već da ga uskrisim u posljednji dan.” (Ivan 6,38-39)

15. „Nitko ne može doći k meni ako ga ne privuče Otac koji me posla.” (Ivan 6,44) Tj. Bog upućuje na pravi put, a ja sam samo njegov rob i poslanik i ja nikog ne mogu uputiti, ako ga Bog ne uputi.

16. „Moja nauka nije od mene – odgovori im Isus – nego od onoga koji me poslao. Ako tko htjedne vršiti volju Njegovu, znat će da li je moja nauka od Boga ili ja govorim sam od sebe. Tko govori sam od sebe, taj traži svoju vlastitu slavu. A tko traži slavu onog koji ga je poslao, taj je istinit; u njemu nema nepravednosti.” (Ivan 7,16-18)

17. „Tada Isus, učeći u hramu, vikne: – Mene poznajete i znate odakle sam; nisam došao sam od sebe, nego postoji Istiniti koji me posla, a vi ga ipak ne poznajete, Ja ga poznajem, jer dolazim od njega, i on me poslao.” (Ivan 7,28-29)

18. „Tada im Isus reče: – Još sam malo vremena s vama pa odlazim k onom koji me posla.” (Ivan 7,33)

19. „Jedni su od naroda, kad čuše te riječi, govorili: – Ovaj je zbilja Prorok.” „Ovo je Mesija”, govorili su drugi.” (Ivan 7,40 -41) Zašto ih Mesija Isus, ako je bio Bog ili Božiji Sin nije uputio na istinu pa da se ne mimoilaze?

20. „Zar si ti iz Galileje? – odgovoriše mu.-Ispitaj pa ćeš vidjeti da iz Galileje ne ustaje nikakav prorok!” (Ivan 7,52) Glavni svećenici hrama i farizeji, naime, nisu vjerovali da je Isus poslanik.

21. „Ali koji me posla, istinit je, i ja što sam naučio od njega, to govorim svijetu.” (Ivan 8,26)

22. „Tada Isus reče: Kad podignete Sina Čovječjega, tada ćete saznati da ja jesam i da ništa od sebe ne činim, već da govorim ono što me Otac nauči. Onaj koji me posla sa mnom je.” (Ivan 8,28-29)

23. „Ali ovo rekoh radi ovdje prisutnog svijeta, da vjeruju da si me ti poslao.” (Ivan 11,42)

24. „Oče, spasi me od ovog časa!” (Ivan 12,27) Iz ovih Isusovih riječi se vidi da je on molio Boga da ga spasi i da mu pomogne. Da je Isus sam bio Bog, ne bi mu bilo potrebno da bilo koga moli za pomoć, jer je Bog svemoguć, a traženje pomoći je znak nemoći. Traženje pomoći ovdje je značilo Isusovo priznanje da je on Božiji rob i da mu je trebala Božija pomoć.

25. „Jer ja nisam govorio sam od sebe, nego mi je Otac, koji me posla, zapovijedio što da reknem i što da navijestim.” (Ivan 12,49)

26. „Zaista, zaista, kažem vam, nije sluga veći od svoga gospodara niti je poslanik veći od onoga koji ga šalje.” (Ivan 13,16)

27. „Ja ću moliti Oca, i dat će vam drugog Branitelja koji će ostati s vama zauvijek.” (Ivan 14,16). (U engleskoj verziji Novog zavjeta štampanoj u Londonu 1844. stoji „drugog Utješitelja”.)

28. „Tako on postade kamen spoticanja za njih! Ali im Isus reče: – Prorok bez časti jedino u svom zavičaju i u svojoj kući.”(Matej 13,57) Očito ovdje misli na sebe.

29. „Kad uđe u Jeruzalem, uskomeša se cijeli grad te poče pitati: – Tko je to? Svijet im odgovori: – To je prorok, Isus iz Nazareta u Galileji.” (Matej 21,10-11)

30. „Zato su gledali da ga uhvate, ali su se bojali naroda, jer ga je držao za proroka.” (Matej 21,46)

31. „A tko mene primi, ne prima toliko mene, nego više onoga koji je mene poslao.” (Marko 9,37)

32. „Zaista, kažem vam,” nastavi on, „nijedan prorok nema priznanja u svom zavičaju!” (Luka 4,24) Ovako je odgovorio čovjeku koji mu je odbio povjerovati dok mu ne pokaže čudo.

33. „A on im reče: – I drugim gradovima moram donijeti Radosnu vijest o kraljevstvu Božijem, jer sam zato poslan.” (Luka 4,43)

34. „Sve prisutne obuze strah te su slavili Boga: – Velik se prorok, govorili su, pojavi među nama. Bog pohodi narod svoj.” (Luka 7,16) Tj. Bog je htio dobro svome narodu.

35. „Tko vas sluša, mene sluša. Tko vas prezire, mene prezire. Tko prezire mene, prezire onoga koji me poslao.” (Luka 10,16) Isus je ove riječi uputio svim učenicima.

36. „Poslije ta dva dana krenu odande u Galileju. Sam je Isus izjavio da prorok nema časti u svom zavičaju.” (Ivan 4,43)

(Iz knjige „KRŠĆANSTVO, istina o kršćanstvu kroz historiju, vjerovanje, knjige i učenje. 133.-138. str.)

Kliknite OVDJE kako bi ste preuzeli knjigu u PDF formatu.