Autor: Šejhul-Islam Muhammed ibn AbdulWehhāb
Upitan je šejh Muhammed ibn AbdulWehhāb o značenju riječi (Lā ilāhe illAllāh) pa je odgovorio: Znaj, Allāh ti se smilovao, da ove riječi (riječi šehadeta) dijele kufr od islāma. To je rečenica bogobojaznosti i najčvršće uže. To je ono što je Ibrahim, a.s., učinio vječnom riječi svojim pokoljenjima kako bi se Allahu vraćali. Nije dovoljno izgovoriti ovu rečenicu bez poznavanja njenog značenja jer je i munafici izgovaraju a biće u Džehennemu ispod nevjernika na samom dnu, unatoč tome što klanjaju i zekāt daju. Već se pod tim podrazumjeva njen izgovor zajedno sa srčanom spoznajom, s ljubavlju spram te rečenice i njenih sljedbenika i s mržnjom prema onome čemu se njeno značenje suprostavlja.
Otuda Poslanik, sallallāhu ‘alejhi we sellem, kaže: “Ko kaže iskreno la ilahe illallah…” U drugoj predaji stoji: “…iskreno iz srca.”
U trećem hadisu je rekao: “Onaj ko kaže la ilahe illallah i zaniječe sve što se obožava mimo Allaha…” Kao i mnogi drugi hadisi koji upućuju na neznanje većine ljudi u pogledu ovog šehadeta.
Tako znaj da ova rečenica (Lā ilāhe illAllāh) podrazumijeva negaciju i potvrdu: negaciju uluhijjeta (božanstvenosti) bilo kome mimo Allāha, pa čak i Muhammedu, sallallāhu ‘alejhi we sellem, i Džibrīlu, a zatim i svima onima mimo njih, od Allāhovih ewlijā’ (štićenika) i dobrih ljudi.
Ako si ovo razumio, razmisli o uluhijjetu (božanstvenosti) koji je Allāh Sebi potvrdio, a zanegirao ga Muhammedu, Džibrīlu i svima ostalima, zanegirao je da njima u njemu (uluhijjetu) pripada i koliko je djelić zrna gorušice. I znaj da je ovaj uluhijjet ono što običan narod u našem vremenu naziva es-sirru (misterija) i el-wilāje (štićeništvo). A značenje riječi ”ilāh” je štićenik koji pri sebi ima nešto tajnovito. To je onaj koga (mušrici) nazivaju el-faqīr (siromah) i eš-šejh, a koga običan narod zove es-sejjid (gospodin, uglednik) i tome slično, a to je zbog toga što oni misle da je Allāh svojim odabranim stvorenjima dao posebno mjesto, te da je Allāh zadovoljan da čovjek kod njih traži utočište i da se od njih nada, da od njih traži pomoć u teškoj situaciji, te da ih uzima za posrednike između sebe i Allāha. Ono za šta počinioci širka u našem vremenu tvrde da su posrednici, to je ono što su prethodnici nazivali ālihe (božanstvima). Posrednik je ilāh (božanstvo), a čovjekove riječi ”Lā ilāhe illAllāh” znače negiranje posrednika.
Nevjernici svijedoče Allāhu tewhīd rububijjeta
Ako ovo želiš da spoznaš na potpun način to ćeš učiniti uz pomoć dvije stvari:
Prva: Da znaš da su nevjernici koje je Allāhov Poslanik, sallallāhu ‘alejhi we sellem, ubijao, čiji je imetak zaplenjivao i čije je žene dozvolio, (da su oni) Uzvišenom Allāhu potvrđivali tewhīd rububijjeta, a on podrazumjeva da niko drugi ne stvara, niti opskrbljuje, niti oživljava, niti usmrćuje, niti upravlja svim stvarima, (niko drugi) do Allāh Jedan, kao što kaže Allāh, Uzvišen neka je:
”Reci: ‘Ko vas sa neba i iz zemlje obskrbljuje, ili čije su dijelo sluh i vid i ko izvodi živo iz mrtvog i izvodi mrtvo iz živog, i ko svim upravlja?’ Oni će zasigurno reći: ‘Allāh’.”
Dakle, ovo pitanje je veliko i bitno, a to je da znaš da su nevjernici svjedočili i potvrđivali ove stvari, pa ih i pored toga to nije uvelo u islām i nije učinilo njihovu krv i imetak zabranjenim. Oni su, pored ovih djela, još i davali milostinju i obavljali hadždž i ‘umru, činili (neke) ‘ibādete i ostavljali neke zabranjene stvari, bojeći se Allāha. Međutim, druga stvar ih je učinila nevjernicima i njihovu krv i imetak je učinila dozvoljenim, a to je što Allāhu tewhid uluhijjeta nisu svijedočili, a on podrazumjeva da se dova ne upućuje nikome, niti se nada ni od koga drugog mimo Allaha Jednog Koji sudruga nema, i da se ne traži pomoć od nekoga mimo Njega, niti se kolje nekome drugom mimo Njemu, niti bliskom meleku ni poslanom vjerovjesniku. Pa onaj ko pomoć traži od nekoga drugog mimo Njega – postao je nevjernik. I onaj ko zakolje nekome drugom mimo Njemu – postao je nevjernik. I onaj ko se zavjetuje nekome drugom mimo Njega – postao je nevjernik, i tome slično.
Mušrici koje je Allāhov Poslanik, sallallāhu ‘alejhi we sellem, ubijao su upućivali dovu dobrim ljudima, pa su zbog toga postali nevjernici, iako su Allāhu potvrđivali tewhīd rububijjeta
Ovo ćeš na potpun način shvatiti ako znaš da su mušrici koje je ubijao Allāhov Poslanik, sallallāhu ‘alejhi we sellem, upućivali dovu dobrima, kao što su meleci i kao što su ‘Isā, ‘Uzejr i drugi pored njih od ewlijā’, pa je to stvar zbog koje su postali nevjernici, iako su potvrđivali da je Allāh Stvoritelj, Opskrbitelj, Onaj koji svim upravlja. Pa ako ovo spoznaš, spoznao si značenje ”Lā ilāhe illAllāh” i spoznao si da je onaj ko uputi dovu vjerovjesniku ili meleku, ili ih doziva ili od njih pomoć traži zaista izašao iz islāma i da je to nevjerstvo zbog kojeg ih je ubijao Allāhov Poslanik, sallallāhu ‘alejhi we sellem.
Pa ako bi neko od mušrika rekao: ”Mi znamo da je Allāh Stvoritelj, Obskrbitelj, Onaj Koji svim upravlja i On je učinio ove dobre Njemu bliske, pa im mi upućujemo dovu i njima se zavjetujemo, kod njih ulazimo i od njih pomoć tražimo i time želimo zagovorništvo i želimo da nam se djela prihvate, a shvatamo da je Allāh Onaj Koji je sve stvorio i Koji svim upravlja.”
Ti reci: Ovaj tvoj govor je medhheb (pravac) Ebū Džehla i njemu sličnih, jer su oni upućivali dovu ‘Isā’u, ‘Uzejru, melekima i ewlijama želeći to, kao što kaže
Allāh, Uzvišen neka je:
”I oni koji su pored Njega zaštitnike uzeli (kažu): ‘Ne činimo im ‘ibādet (ni zbog čega drugog), osim da bi nas Allāhu približili’.”
I kaže Allāh, Uzvišen neka je:
”I čine ‘ibādet, pored Allaha, onome što im ni štetu ne donosi, niti im koristi, i govore: ‘Ovo su naši zagovornici kod Allaha’.”
Pa ako o ovome dobro razmisliš, vidjećeš da su nevjernici Allāhu svjedočili tewhīd rububijjeta, koji podrazumjeva da je Allāh jedini Stvoritelj i Opskrbitelj i jedini koji svim istinski upravlja, ali su pritom hvalili ‘Isā’a, meleke i dobre ljude, želeći da ih oni približe Allāhu i da se kod Njega za njih zagovaraju.
I spoznaćeš da među nevjernicima, naročito među kršćanima, ima takvih koji Allāha obožavaju i danju i noću, i isposnici su na ovom svijetu, i milostinju daju od onoga što se kod njih nađe, usamljeni su u svojim isposničkim ćelijama, pa su i pored toga nevjernici i Allāhovi neprijatelji, od onih koji će u vatri vječno ostati zbog svog vjerovanja po pitanju ‘Isā’a ili nekog drugog od Allāhovih štićenika, kojem dovu upućuju, u čije ime kolju ili kojem se zavjetuju. I postaće ti jasno svojstvo islāma u koji je pozivao tvoj Poslanik, sallallāhu ‘alejhi we sellem, postaće ti jasno da su se mnogi ljudi od njega odvojili, i postaće ti jasno značenje njegovih riječi: ”Islām je počeo stran i ponovo će biti stran kao što je i počeo.”
Pa, tako vam Allāha, braćo, prihvatite se osnove svoje vjere, njenog početka i kraja, njenog temelja i glave: šehādeta ”Lā ilāhe illAllāh”, spoznajte njegovo značenje, zavolite ga i zavolite njegove slijedbenike i učinite ih svojom braćom, pa makar bili daleko. I zanevjerujte u tāgūte i sa njima neprijateljujte, zamrzite ih i zamrzite one koji ih vole i koji se raspravljaju u njihovu korist, ili ih ne tekfīre ili kažu: ”Šta me se oni tiču”, ili: ”Nije me Allāh njima zadužio.” Takav je na Allāha laž i veliku izmišljotinu rekao. Zaista ga je Allāh njima zadužio i učinio mu strogom obavezom da u njih zanevjeruje i da se od njih odrekne, pa makar bili braća njegova i djeca njegova. Tako vam Allāha, uhvatite se toga, ne bi li Allāha sreli ne čineći mu širk ni u čemu. Allāhu, usmrti nas kao muslimane i pridruži nas dobrima.
Nevjerstvo mušrika u našem vremenu je veće od nevjerstva onih koje je ubijao Allāhov Poslanik, sallallāhu ‘alejhi we sellem
I da ovaj govor završimo govorom koji je spomenuo Allāh u Svojoj Knjizi, a koji će ti pojasniti da je nevjerstvo mušrika našeg vremena veće od nevjerstva onih koje je ubijao Allāhov Poslanik, sallallāhu ‘alejhi we sellem. Rekao je Allāh, Uzvišen neka je:
”Kada vas na moru nevolja zadesi, nestane onih kojima inače dovu upućujete, ostane samo On. A kada vas On na kopno spasi – vi se okrećete. Čovjek je uvjek nezahvalan.”
Zaista ste čuli šta je spomenuto u vezi nevjernika: da su oni, kada bi ih zadesila nedaća, ostavljali ”es-sāde” (gospodu) i ”el-mešājih” i nisu od njih pomoć tražili. Naprotiv, iskreno su se okretali Allāhu Koji nema sudruga i samo su od Njega pomoć tražili. Ali kada bi došlo olakšanje, oni bi širk činili. A ti vidiš mušrike našeg vremena, od kojih neki možda tvrde da su od učenih i kod kojih ima zuhda i ‘ibādeta i vidiš ih da se trude. Ali ako ga zadesi kakva nevolja, on pomoć traži od nekoga drugog mimo Allāha, kao što je Ma’ruf ili Abdul-Qādir el-Džejlānī, ili od nekoga ko je od ovih vredniji, kao što je Zejd ibnul-Hattāb ili Zubejr, ili nekoga ko je i od ovih vredniji, kao što je Allāhov Poslanik, sallallāhu ‘alejhi we sellem. Allah nam je Pomagač. A još veći grijeh u ovome je kada pomoć traže od tāgūtā, nevjernika i otpadnika pa onda od ljudi, kao što su Šemsān, Idrīs i Jūnus i njima slični, a Allāh, Slavljeni, najbolje zna.
Neka je hvala Allāhu na početku i na kraju i neka je salawāt i selām na Njegovo najbolje stvorenje Muhammeda i čitavu njegovu porodicu.