الحمد لله رب العالمين والصلاة والسلام على نبينا محمد وعلى آله وصحبه أجمعين

Poznata je skorašnja pometnja za stavom da se nepoznatom insanu dā ime i propis islama samo ako ga vidimo da klanja ili čujemo da izgovara šehadet.
Pa iako je dār (država) demokratski i svima nam je poznato da među hiljadu klanjača ima možda tek nekoliko muwehhida, te da hiljade brkica koji izgovaraju šehadet uopšte i ne klanjaju namaz i ne poste, neki ljudi i dalje tvrde da je dovoljno da vidiš klanjača ili čuješ izgovaranje šehadeta da bi nekome posvjedočio da je na tewhidu koji danas poznaje i prihvata jedan u milion ljudi!
I još se sve to pokušava potkrijepiti nekim fetwama od selefa koje svakako da se ne mogu primjeniti na današnje stanje. Jer, poznato je da fetwa zavisi i ”varira” od mjesta do mjesta i od vremena do vremena, pa kako fetwe za darul-islam ili za darul-kufr u kome su klanjači uglavnom bili muslimani, kako te fetwe “spuštati“ na stanje kufra i gurbetluk tewhida kakvi vjerovatno nikada u historiji nisu postojali?
Međutim, cilj narednih redova je sljedeće:

P R V O :
Musliman zna da počinilac širka nije opravdan neznanjem.
Uz to, poznate su riječi učenjaka tewhida kojima su izazvali one koji počinioce velikog širka opravdavaju neznanjem, kao što su riječi ’Abdullaha Ebu Batina, Allah mu se smilovao:
”Zato svaki onaj koji tvrdi da je počinilac kufra opravdan te’wilom, idžtihadom, taqlidom ili džehlom – on se, bez sumnje, suprotstavlja Knjizi, sunnetu i idžma’u, uz to što on neminovno mora poništiti taj svoj temelj! Jer, kada bi se do kraja držao svog temelja, nesumnjivo bi postao nevjernik, jer bi se sustegao od tekfira onoga koji sumnja u poslanicu Muhammeda, sallallahu ‘alejhi we sellem.” (”Ed-Durerus-Senijje”, 12/72, 73)
Također je na drugom mjestu rekao, Allah mu se smilovao:
”Ako se počinilac velikog širka opravdava neznanjem, pa ko je onda taj koji nije opravdan? Iz ove tvrdnje proizilazi da Allah ni nad kim osim inadžije nema argument, uz činjenicu da zagovornik ove tvrdnje neće biti u stanju da se u svemu pridržava svog temelja. Naprotiv, on mora upasti u kontradiktornost jer se ne suzdržava od tekfira onoga koji sumnja u poslanicu Muhammeda, sallallahu ‘alejhi we sellem, ili koji sumnja u proživljenje, ili druge stvari od osnova vjere.” (”Ed-Durerus-Senijje”, 12/69-74)

Dakle, Ebu Batin – nakon objašnjavanja da počinilac širka ne može biti opravdan neznanjem – tvrdi da onaj ko takvog opravda MORA UPASTI U KONTRADIKTORNOST i SRUŠITI TAJ SVOJ TEMELJ (opravdavanja neznanjem), jer će sustegnuti od tekfira (tj. neće protekfiriti) onog ko sumnja u poslanicu, tj. Kur’an.
Šejkh želi da kaže da bi onaj ko ne tekfiri počinioca širka jer ga opravdava neznanjem, na isti način morao da ne tekfiri ni onoga ko sumnja u Kur’an i da i njega opravda neznanjem.
Zato kaže da je pravljenje razlike između njih (opravdavanje neznanjem počinioca širka, a neopravdavanje neznanjem i tekfir sumnjača u Kur’an) = nepridržavanje svog temelja i rušenje tog temelja!

D R U G O :
Musliman zna da je obaveza potvrditi sva Allahova Svojstva onako kako ih je Sebi potvrdio Allah (u Svojoj Knjizi) i kako ih je Njemu potvrdio Njegov Poslanik, sallallahu ’alejhi we sellem (u sunnetu).
Musliman vjeruje i zna da ta Svojstva nisu imaginarna niti su medžazi (metafora), da ona nisu došla u nekom prenosnom značenju da bi značila nešto drugo mimo onoga što jezički znače, te zna da ih je zabranjeno negirati i tumačenjem iskrivljavati.
Uz to, poznate su riječi učenjaka tewhida kojima su izazvali one koji govore da su mnoga Allahova Svojstva (poput Lica, Ruke, Dolaska, Uzdignuća, Silaska,…) samo metafora (u prenosnom značenju), kao što su riječi imama edh-Dhehebija, Allah mu se smilovao:
”Onaj ko pogrešno protumači sva ova Svojstva i sve što je od njih prenijeto smatra metaforom (prenešenim značenjem), konačno će završiti poričući Stvoritelja svega i upoređujući Ga sa nepostojećim stvarima.“ (edh-Dhehebi u “El-‘Uluww“, 269. str.)

Dakle, edh-Dhehebi – nakon objašnjavanja da se sva Allahova Svojstva moraju shvatiti doslovno i da se ne smiju negirati i tumačenjem iskrivljavati – tvrdi da onaj koji ta Svojstva ne prihvata i tumači ih (ako bude dosljedan i principijelan u slijeđenju tog svog temelja) MORA UPASTI U PORICANJE STVORITELJA!
Imam želi da kaže da onaj ko ne prihvata doslovno da Allah ima Ruku već to negira jer se boji da potvrđivanjem da Allah ima Ruku (navodno) poredimo Allaha sa stvorenjima koja imaju ruku, pa to zato negira ili tumačenjem iskrivi da to samo znači da je Allah darežljiv, (šejkh želi reći da taj) mora upasti u negiranje Stvoritelja! Zašto? Zato što će (ako se bude držao svog temelja) shvatiti da bi nužno morao da zanegira ili da tumačenjem iskrivi i Allahovo Svojstvo Sluha i Vida, jer će morati shvatiti da i tim potvrđivanjem (Allahu Sluha i Vida) on navodno upoređuje Njega sa Njegovim stvorenjima, koja također čuju i vide.
Dakle, šejkh želi da kaže da onaj ko poriče ili tumači Allahova Svojstva i ne želi da ih prihvati u doslovnom značenju jer misli da je u tome poređenje (ne potvrđuje Allahu Lice samo jer i stvorenja imaju lica), onda mora da zanegira i da Allah čuje i vidi, i da zna i može, i da živi i postoji (jer bi i to po njegovom temelju moralo biti poređenje sa stvorenjima koja također čuju i vide, znaju i mogu, žive i postoje).

T R E Ć E :
Musliman zna da je za davanje imena i propisa islama nepoznatom pojedincu u darul-kufru potrebno od njega vidjeti bilo šta čime bi se on izdvojio od kufra (širka) tog dāra, pa ako je predio postao dārul-kufr zbog poricanja poslanstva Muhammeda, sallallahu ‘alejhi we sellem, ili zbog vjerovanja u nekog lažnog poslanika, ili zbog vladanja ljudskim zakonima, naravno da za davanje imena islama nepoznatom pojedincu nije dovoljno da od njega čuješ šehadet ili vidiš namaz, tj. riječi i djela koje (a što je svima poznato) čine hiljade onih koji poriču poslanstvo Muhammeda, sallallahu ‘alejhi we sellem, ili vjeruju u lažne poslanike ili izglašavaju ljudske zakone.

Međutim, kako na početku ovog teksta spomenuh, zapahnuo nas je talas zablude koja zagovara da je svakom neznancu od koga čuješ riječi šehadeta ili vidiš da klanja namaz obaveza posvjedočiti islam i tewhid (da je on od najboljeg ummeta koji se ikad pojavio i garib ovoga vakta) sve dok od njega ne čuješ riječi ili vidiš djelo kufra ili širka.
I još kažu da je obaveza takvome posvjedočiti islam iako živimo (kako iznova ponavljam, a kako smo svi svjesni) u dijārima (predjelima) kufra kakvog čovječanstvo ne pamti, kada jednostavno nečiji šehadet ni namaz ne ukazuju na sām islam i tewhid.
I onda se ne ustručavaju da kažu da nepoznatom klanjaču moraš posvjedočiti islam i u Bosni, i u Albaniji, i u Turskoj, pa i u Americi, Italiji, Francuskoj,…

I baš kad sam razmišljao kako ih ta tvrdnja i njihov temelj obavezuje da i nepoznatog klanjača u Iranu smatraju muslimanom, neko mi je poslao pitanje koje je postavljeno jednom od grlatih propagatora ove zablude.

Pitanje glasi:
“Čitao sam ranije da ti ne prihvataš kao znakove islama šehadet i namaz od stanovnika Irana. Pojasni mi sa dokazom zašto se od njih ne prima, a od ostalih se prima (tj. šehadet i namaz) i daje im se islam.“

Odgovor glasi:
“Da, ne prihvatamo jer se Iran deklariše kao šiitska država, kao i njeni stanovnici. Mi znamo da su šiije nevjernici i da je to posebno mjesto u kome se oni nalaze. Znamo također da se deklarišu kao šiije. Kaburovi i zastave su na svakom ćošku te države i njihov hal je poznat hal. Pravilo ehli sunneta je: ‘Onaj koji se pripisuje skupini koja radi širk, svaki pojedinac potpada pod propis skupine.’
Kao na primjer onaj koji se pripisuje rafidijama ili ide u njihove objekte, dobiva njihov propis. Čovjek koji ide u objekte ekstremnih sufija dobiva njihov propis dok nam ne dokaže suprotno, kao na primjer da je tu samo radi zikra (novotarija, a ne kufr). U tome je razlika.“

Primjetno je da ovaj koji odgovara petlja i miješa nepoznatog insana-klanjača sa početka svog odgovora sa nekakvim čovjekom koga vidimo da izlazi sa vjerskih skupova i obreda šiija.
Nije upitan o onom koga vidimo da izlazi sa šiijskog vjerskog skupa ili iz objekta (a što bi bilo jednako onome koga ovdje vidimo da izlazi sa glasačkog mjesta ili džamije NEIZ), već je upitan o nepoznatom insanu koga vidimo da klanja (sa pravom ću dodati:) ili ga čujemo da izgovara šehadet.

Dakle, da li su po njemu u Iranu šehadet i namaz znakovi islama zbog kojih moraš neznancu posvjedočiti islam (tewhid), onako kako po njemu to jesu znakovi islama u Bosni i Njemačkoj?
Jasno je da, iako je u drugom dijelu odgovora (nevješto i neuko ili svjesno i sa ciljem) pobrkao insana čije je stanje nepoznato sa onim koji ispoljava jasnu pripadnost nevjerničkoj skupini, on RUŠI SVOJ TEMELJ i NIJE DOSLJEDAN (PRINCIPIJELAN) U NJEMU, praveći razliku ondje gdje joj nema mjesta.
Jer, SVE što je spomenuo za stanje Irana, SVE se može navesti i za stanje Bosne, Sandžaka, Austrije, Švedske,…
Sve do u slovo, naravno samo zamjenom pojma “šiizam“ pojmom “demokratija“.

Da bih dokazao ovo ludilo, u NJEGOVIM riječima ću zamijeniti samo nekoliko riječi, a sve ostalo ostavljiti istim, da bi se shvatilo da je stanje ISTO, a fetwa mu sasvim suprotna!
Dakle, sve što slijedi su njegove riječi, ja samo kucam pojmove “Bosna” umjesto “Iran”, “demokratija” umjesto “šiizam”, a “glasačka mjesta” umjesto “kaburovi”. Bujrum:

“Da, ne prihvatamo jer se Bosna deklariše kao demokratska država, kao i njeni stanovnici. Mi znamo da su demokrate nevjernici i da je to posebno mjesto u kome se oni nalaze. Znamo također da se deklarišu kao demokrate. Glasačka mjesta i zastave su na svakom ćošku te države i njihov hal je poznat hal. Pravilo ehli sunneta je: ‘Onaj koji se pripisuje skupini koja radi širk, svaki pojedinac potpada pod propis skupine’.“

Da ne spominjem da u Bosni nije karakteristična i problematična samo demokratija, već se može spomenuti još mnogo kufrova i širkova jer nisu čisti ni od kaburova i turbadi, ni od sufizma i šiizma, a posebno oni koji izgovaraju šehadet nisu čisti od ostavljanja namaza (ogroman procenat onih koji ga govore ne klanjaju).

Dakle, kod Iranaca je opšte pravilo šiizam, i kod Bosnjaka i Albanaca je opste pravilo demokratija.
Iran se deklariše kao šiitska drzava, a Bosna i CG kao demokratske.
U Iranu su ljudi (makar izgovarali šehadet i klanjali) u osnovi i pretežno šiije, a u Bosni i CG su ljudi (makar izgovarali šehadet i klanjali) u osnovi i pretežno demokrate i glasači.
Ništa nije veći procenat šiija u Iranu od procenta glasača u Bošnjaka. Iranaca 90 posto šiije, i Bošnjaka i Albanaca 90 posto glasači.

Dakle, on RUŠI SVOJ TEMELJ i NIJE DOSLJEDAN (PRINCIPIJELAN) U NJEMU, praveći razliku ondje gdje joj nema mjesta.

Z A K LJ U Č A K :

Dakle, da ponovim i zaokružim:

Šejkh Ebu Batin kaže da onaj ko počinioca širka opravdava neznanjem mora ili da bude dosljedan (principijelan) pa da i sumnjača u Kur’an opravda neznanjem, ili da sruši taj svoj temelj i među njima napravi nepostojeću razliku, opravdavajući neznanjem počinioca širka, a neopravdavajući neznanjem sumnjača u Kur’an.

Imam edh-Dhehebi kaže da onaj ko negira da se mnoga Allahova Svojstva moraju doslovno prihvatiti i Njemu potvrditi, ili ih tumačenjem iskrivljava, (da on) mora ili da bude dosljedan (principijelan) pa da negira i sva ostala Allahova Svojstva i tako zanegira (porekne) samog Allaha, ili da sruši taj svoj temelj i među njima napravi nepostojeću razliku, negirajući Svojstva u čijem potvrđivanju on umišlja da postoji poređenje, a potvrđujući ona Svojstva u čijem potvrđivanju on ne vidi poređenje.

Mi kažemo da onaj ko tvrdi da je obaveza svakom neznancu kog u Bosni ili Italiji čuješ da izgovara šehadet ili ga vidiš da klanja namaz, (da ti je obaveza) svjedočiti mu islam (tewhid), (kažemo da on) mora ili da bude dosljedan (principijelan) pa da i svakom neznancu od koga u Iranu čuje šehadet ili vidi namaz posvjedoči islam (tewhid), ili da sruši taj svoj temelj i među njima napravi nepostojeću razliku, smatrajući Bošnju i Italijana bratom, a tekfireći Iranca.

Siguran sam da mnogi od njegovih istomišljenika jesu dosljedni (principijelni), vidjevši da tu nikakve razlike nema i siguran sam da će mnogi od njih reći da i nepoznatom Irancu treba svjedočiti islam (tewhid) samo radi šehadeta i namaza, kao i neznancu u Bosni ili Češkoj.
A ne zna čovjek šta je od tva zaključka veća zabluda (da li praviti ovu nepostojeću razliku ili smatrati svakog nepoznatog klanjača u Iranu muslimanom, na šta navodi pridržavanje tog temelja).

Protiv propagatora te ideje nemam ništa lično i priželjkujem da shvate u šta su se uvalili. Uvalili su se u pogrešno shvatanje riječi selefa i posebno njihovo primljenjivanje ondje gdje se nikako primijeniti ne mogu i ne smiju.

Molim Allaha da nas sve uputi i vodi pravim putem.

Napisao: Ebu Ahmed.