PITANJE:
Es-selamu alejkum. Da li je dozvoljeno sječi državnu šumu?

ODGOVOR:
We ‘alejkumus-Selam.
Da, svakako da jeste dozvoljeno, iako odgovor zahtijeva pojašnjenje.

Naime, ono što nazivaš “državnom šumom” je Allahovo, kao i sve što je na Zemlji.
A Allah je rekao:
قُل لِّمَن مَّا فِي السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضِ ۖ قُل لِّلَّهِ
“Reci (pitaj): ‘Kome pripada (čije je) ono što je na nebesima i na Zemlji?’ i reci: ‘Allahu’.” (sura el-En’am, 12. ajet)

Međutim, za razliku od privatnih posjeda i imetaka koje je neko trudom i naporom stekao i zaradio, koji na kraju ipak jesu Allahovi kao i svi ljudi i sve što posjeduju, za razliku od toga postoji nešto što nije ničije privatno vlasništvo, ničija svojina, a sistem vlasti ga je nazvao “državnom” svojinom i vlasništvom.
Međutim, radi se o državama koje su nevjerničke, ateističke, zasnovane i utemeljene na zakonodavstvu mimo Allahovog zakona, pa još i dodatno nepravedne.
Iako je dovoljno nepravde u samim zakonima, propisima i odredbama tagutskog ljudskog zakonodavstva, zulum je još i veći kad se vlast ne pridržava ni one trunke pozitivnog u tim propisima, pa je vlast hem nevjernička hem nepravedna.

I onda država u tom svom zulumu, o pitanju te državne svojine o kojoj govorimo ima vrlo čudan stav i nejasne propise.

Zar nešto što je državno nije nas koji smo sastavni dio te države? Ako “državna” prirodna dobra nisu naša, narodna, čija su? Kome pripadaju na korištenje, ako ne narodu? Biće da pripadaju vlastima, ljudima na vrhu sistema.
I šta je dokaz i otkud logika i kakva je to pamet iza njihovih propisa da na državnoj svojini (planini) možeš neometano brati borovnice, šumske jagode, pečurke i sl., da napasaš svpju stoku (makar se znalo da zarađuješ veliki novac prodajom toga), a da je kažnjivo posjeći metar drva ili uloviti dvije ribe? Nikakve logike nema, a kamoli dokaza koji će da objasni razliku između tih stvari.

Također, ima zemalja u kojima država zabranjuje da čovjek na svom imanju postavi vetrenjaču ili u potoku koji je na njegovoj svojini postavi neku masinu koja ce biti mini-hidrocentrala, tj. čijim obrtajima će se (kao u slučaju vetra) proizvoditi struja.
Dakle, nepravednički sistemi brane da ti na svojoj imovini koristiš vjetar ili vodu i proizvodiš struju za potrebe svog domaćinstva, da bi struju morao kupovati od njih! Možda negdje zabranjuju i da se postave solarni paneli!

A bili ti njihovi propisi i zakoni (zabrana ili dozvola spomenutih stvari) jasni ili ne, što se tiče islamskog propisa, nema dokaza da je išta od spomenutog zabranjeno.
Dakle, muslimanu je islamom dozvoljeno da u “ničijoj” (ne u privatnoj!) svojini bere voće, pečurke i sl., da napasa svoju stoku, da sagradi kolibu, da lovi ribu, da sječe šumu, da koristi “ničiju” Sunčevu svjetlost, vjetar ili vodu iz rijeke da bi na svojoj ili “ničijoj” imovini snagu Sunčeve svjetlosti, vjetra ili vode pretvorio u struju…

Od Ebu Hurejre (radijallahu ‘anhu) se prenosi da je rekao Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem:
ثَلَثٌ لَا يُمْنَعْنَ: المَاءُ وَ الكَلْاُ و النَّارُ
“Troje se ne zabranjuje (od troje se niko ne smije odvraćati, to mu se sprječavati): voda, pašnjak (trava) i vatra.” (hadith je sahih, bilježi ga Ibn Madže u svom “Sunenu”)
Dakle, nikome se ne smije zabranjivati voda, trava i vatra.
Jasno nam je šta je voda i čemu koristi. Dakle, za piće, čišćenje, pripremu jela, pojenje životinja i sl.
Drugospomenuta je trava (pašnjak) i time se misli da se nikome ne smije braniti da na imovini koja nije privatna napasa svoju stoku.
Trećespomenuta je vatra i učenjaci su rekli da se time misli na ono čime se vatra potpaljuje i održava da gori, radi grijanja, pripreme jela i sl.
Dakle, i tekstom vjerodostojnog haditha je zabranjeno ikome braniti da se snabdije vodom, travom i ogrevom!

VAŽNE NAPOMENE:

PRVO:
Još jednom napominjem da sve spomenuto o dozvoli navedenih stvari važi i odnosi se SAMO na “ničiju” (svakako, Allahovu) imovinu i vlasništvo, dakle ono što zovu “državnim”.
Međutim, ako je u pitanju privatna imovina, zabranjeno ju je koristiti bez odobrenja vlasnika, bilo da je to trava sa livade, drvo iz šume, riba iz njegovog potoka ili bazena, pečurke ili borovnice sa njegovog vlasništva u planini i sl.

DRUGO:
Propis korištenja spomenutih dobara (Sunčeve svjetlosti, vjetra, vode, plodova, šume, ribe,…) sa državne imovine (dakle, propis da je to dozvoljeno koristiti) nije ispravno analogijom prenijeti na korištenje (“krađu”, tj. neplaćanje) državne struje, vode, plina i sličnih usluga, samim tim što je za takvu analogiju nužno da dvije stvari (ona za koju znamo propis i ova za koju želimo saznati propis) moraju biti istog opisa i stanja.
Međutim, stanje pečurke na državnoj planini i stanje ribe u državnoj (“ničijoj”) rijeci nije isto kao i stanje struje ili vode, jer je za ovo drugo neko utrošio novac i trud, i znanje i infrastrukturu da do potrošača dođe gotov proizvod, i taj neko sve vrijeme plaća plate radnicima i ima troškove održavanja sistema, a potrošač je uz sve to još i unaprijed dobrovoljno predao zahtjev i potpisao ugovor o uslovima saradnje sa njima i plaćanja njima.
Znači, onaj ko misli da je sasvim isto stanje piti vodu sa rijeke i iz česme javnog vodovoda, ili da je isto stanje koristiti struju koju dobija od svojih kupljenih panela koji primaju Sunčevu energiju kao i koristiti struju iz mreže javnog snabdijevanja (elektrodistribucije), mora preispitati svoje razmišljanje.
Dakle:
Osnovni propis onoga o čemu smo detaljno govorili je dozvoljenost.
Osnovni propis onoga što spominjemo ovdje pod 2. napomenom (struja i voda sa gradske mreže i sl.) je zabranjenost. Da, osnovni propis itekako može imati svoje izuzetke, ali je to osnova.

TREĆE:
Iako je spomenuta “državna dobra” (energiju direktno iz prirode, Sunčevu, te snagu vode i vjetra, plodove, travu, drvo, ribu,…) islamski dozvoljeno koristiti bez ičijeg odobrenja i saglasnosti, nekada kršenje tagutskog zakona, kao što je poznato, povlači za sobom teške posljedice.
Da, dozvoljeno je pecati ribu bez ičije dozvole, ali ako znaš da je tagut za to propisao kaznu od 500 e, ti se “vagaj” da li je pametno i isplativo rizikovati plaćanje visoke kazne zbog vrijednosti jedne ribe (ako loviš radi nabavke hrane) ili zbog hira i hobija (ako pecaš “sportski”).
I dozvoljeno je posjeći 5 kubika drva za ogrev i svoje potrebe, ali ako je tagut za to propisao kazu od 60 dana zatvora, ti se preispitaj da li ti se isplati rizikovati da zimu provedeš u zatvoru, porodica bude iskušana tvojim odsustvom i bez tvoje pomoći, ti iskušan fitnom boravka u zatvoru, a da i ne govorim o da’wetskoj šteti. Kad se, recimo, čaršijom pročuje da je “vjernik uhvaćen kako sječe državnu šumu” ili kad medijima zabruji da je “bradonja, vehabija uhvaćen da krade drva”, haj’ ti ljudima objašnjavaj da to nije bila privatna šuma, te da islamski nije zabranjeno posjeći sebi drva iz državne (ustvari Allahove) imovine.

Za kraj, ukratko kao sažetak svega rečenog:
Da li je halal ono što si pitao (posjeći drva iz državne šume)? Svakako da jeste.
Da li je to bezbjedno i isplativo? Uglavnom nije.
Da li to zna biti štetno po da’wu? Da.

A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Ebu Ahmed.