PITANJE:
Jahja ibn Ebi Kethir je preneo: Omer ibn al-Hattab, radijallahu anhu, je rekao: „Ne seče se ruka lopova ko ukrade snop hurmi u godini gladi.” (Izvor: Musannef Abdur-Rezzak 18371)
Al-Sa’di je izvestio: Pitao sam Ahmeda ibn Hanbela, Allah mu se smilovao, za ovu predaju, a on je rekao: „Ne, ruka se ne seče za krađu kada postoji potreba za tim i ljudi su u gladi i teškoće.” (Izvor: I’lam el-Muvekki’in 3/17)

Zar ovo nije prikaz da se u trenucima potrebe može zanijekati neki od šerijatskih propisa, a ti si na ovom videu rekao da ako bi neko osporio sječenje ruke bio bi kjafir. Po tebi, Omer ibn Hatrab, r.a, kome niko od nas ovde nije ni do kolena postade kjafir!

ODGOVOR:
Nije. To što si naveo nije slučaj NIJEKANJA (poricanja) propisa! Jednostavno, propisi imaju svoj opis i uslov u kom stanju se sprovode i za kada i koga važe.
Evo ti nekoliko primjera:
1) Iako za krađu slijedi kazna odsijecanja ruke (šake), ona se ne sprovodi nad onim koji ukrade vrijednost manju od vrijednosti jedne četvrtine dinara. Dakle, ako neko ukrade nešto što vrijedi manje od, recimo, 50 e, nad njim se ne sprovodi kazna odsjecanja šake, sve i da nimalo nije stanje gladi, niti je on od siromašnih, niti je ukrao od osnovnih životnih potreba da bi preživio. Da, on će biti kažnjen, to što je učinio je i dalje zabranjeno i kažnjivo, ali se neće primjeniti hadd (precizno definisana kazna odsjecanja ruke), već neka manja kazna po procjeni i odredbi kadije (ta’zir).
2) Ako je stanje suše, gladi, kuge i sl., ili stanje opšte nestašice i siromaštva, privremeno se obustavlja (nikako se ne poriče!, već se samo privremeno obustavlja) kazna odsjecanja šake onome ko ukrade.
3) Ako država i društvo nisu siromašni, već vlada ekonomski prosperitet i kazna odsjecanja šake lopovu je “na snazi” (važi i primjenjuje se), ali ukrade pojedinac za kog se ustanovi da je veoma siromašan i ukrao je ono čime se namiruju osnovne životne potrebe (hranu, odjeću, ogrev,…), kazna odsjecanja šake se (samo u tom pojedinačnom slučaju) ne primjenjuje.
4) Ako čovjek popije alkohol, slijedi kazna bičevanja, ali su se pravnici razišli kada se ona (nad kojom osobom) primjenjuje. Dakle, haram je popiti i najmanju količinu alkohola, ali kada je riječ o dunjalučkoj kazni koja se treba primjeniti nad pijancem (kazni bičevanja), učenjaci se razilaze nad kim se i kada primjenjuje. Neki su rekli da se primjenjuje samo nad onim koji se (sasvim) opije, a onda su se podijelili po pitanju toga šta je to opijanje i koji su njegovi znaci prepoznavanja. Ovo ide do te mjere da su neki pravnici rekli da će se bičevanjem kazniti samo onaj koji se toliko opio da ne zna odgovoriti šta je lijevo a šta desno ili gdje je nebo a gdje Zemlja! E sada, hoćemo li za one učenjake koji su rekli da se ispod tog stepena opijanja čovjek griješnik pijanac neće kazniti kaznom bičevanja (hoćemo li reći) da je takav učenjak zanijekao (porekao) kaznu bičevanja za pijanca? Ne, već se samo ne slaže sa stanjem nekog pojedinca, da li on ulazi u kategoriju onih koji se moraju tom kaznom kazniti, kaznom koju on kao učenjak ne negira!
5) Ako čovjek učini djelo za koje slijedi kazna bičevanjem (popije vino ili potvori za blud nekoga, a ne dovede svjedoke), ali je on u dubokoj starosti ili je iznemogao od bolesti, pa kadija procijeni da bi se sprovođenjem kazne bičevanja nad njim njegov život doveo u pitanje (moguće da bi umro pod udarcima biča), tada se ta kazna nad njim neće izvesti jer je cilj istući ga, a ne ubiti ga!

Dakle, JEDNO je nedostatak uslova za primjenu nekog propisa (pa makar vladar ili kadija bio i preblag i makar pogriješio pa kazne poštedio i nekoga nad kojim ju je trebao izvršiti, sve dok ima procjenu i šubhu da on ne ispunjava uslove da se nad njim primjeni kazna), a DRUGO je potpuno negiranje (nijekanje, poricanje) validnosti te kazne, njene obaveznosti, ispravnosti ili mudrosti.

U prvom slučaju je vladar ili kadija ili pogodio (poštedivši nekog koga ta kazna na sleduje) i zaslužio nagradu, ili je (vladar ili kadija) pogriješio u procjeni ali je opravdan.

U drugom slučaju (negirajući neki Allahov propis), čovjek izlazi iz vjere!

A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Ebu Ahmed.