PITANJE:
Selam alejkum i hvala sto mi odgovaras na pitanja. Imam jedno pitanje:
Radim kao prevodilac sa dva strana jezika, prevodim sve i svasta: knjige, video snimke itd. Desi se ponekad da trebam prevesti sudjenje, svedocenje i slicno.
Da li ja imam veliki kufr u tome ako prevedem to ili imam manji grijeh jer opet ja nit sudim niti uticem na presudu niti bilo sta nit sam sudija nit advokat?
Allah te nagradio.

ODGOVORIO:
We ‘alejkumus-Selam we rahmetullah.

Nema sumnje da je to pomaganje u grijehu, a nekad u kufru.
Ja sam lično imao slično iskustvo, ali nikada nisam niti bih pristao da postanem ovlašteni prevodilac (“sudski” tumač), upravo zbog povezanosti tog posla sa sudom, presudama, saslušavanjima i sl., tj. zbog učestvovanja u tome i pomaganja toga.

A čovjek je u mnogim sličnim zanimanjima iskušan time.
Recimo da si vlasnik fotokopirnice ili štamparije. Svakako da će ti povremeno neko tražiti da mu odštampaš ili fotokopiraš knjigu o tagutskom pravu i sudstvu, knjigu o biologiji i teoriji evolucije, knjigu o pohvali kršćanstva ili budizma i sl.
Da, nije lahko odbijati ljude i “selektovati” kome šta odraditi, a kome ne, ali i pored neprijatnosti i nelagode odbijanja ljudi, ostaje činjenica da je pomaganje u tome nesumnjivi haram i da se to ne smije činiti.

Neću precizirati da li je to jasni širk ili kufr i u kojim stanjima ili pod kojim uslovima iz dva razloga:
Prvo: Jer mnogi opisi “pomaganja kufra” nisu jasni kufr ni širk. Da, ima opisa tog pomaganja koji su jasni veliki kufr, ima onih koji su kufr ali prije tekfira treba nad počiniocem uspostaviti dokaz, a ima i onih koji mogu biti mali kufr, ali je većina toga samo veliki grijeh. Evo, na primjer, zar je jasno nevjerstvo fotokopirati nekome knjigu o teoriji evolucije (koja sama po sebi jeste kufr), pa da nužno moramo protekfiriti muwehhida koji bi to učinio (nekome fotokopirao takvu knjigu)? Svakako da nije, osim kod usijanih glava kakvih je danas, nažalost, sve više.
Drugo: Jer ti ne pitaš o drugom čovjeku koji to svakako čini, pa da znaš njegov propis, kako da se prema njemu odnosiš, već pitaš o sebi, pa ću se ja zadovoljiti time da te pokušam od toga odvratiti, nadajući se da si od onih ljudi kojima je dovoljno reći da je nešto jasni haram (tj. čovjek koji će ostaviti ono što je haram, pa sve i da nije kufr ni širk).

Dakle, u mnogim poslovima je čovjek musliman iskušan time.
Ostaje mu samo da bira:
Ili da takav posao prosto ne prihvati niti počne raditi, ili da ga prihvati ali da (radeći ga) odbija sve što je zabranjeno.

Ako je čovjek musliman već pristao da bude vlasnik štamparije ili fotokopirnice, neće štampati niti fotokopirati knjige i publikacije u kojima se hvale vjere mimo islama, teorija revolucije, komunizam, demokratija, sekularizam, ateizam, veliki grijesi poput alkohola, duhana, kamate, bluda i golotinje i slično.
Ako je pristao da bude taksista, neće voziti čovjeka za koga zna da ide na glasanje ili kod sihirbaza, te neće voziti žene, posebno ne jednu ženu i osamiti se sa njom, kao ni nepropisno odjevene žene pa makar i bile u društvu mahrema, neće puštati muziku u autu iako putnici to od njega očekuju.
Ako je pristao otvoriti trafiku ili sličnu prodavnicu, neće nuditi ni prodavati časopise u kojima ima reklame demokratije, okultizma, otkrivenih žena, kao ni duhan, kondome i sl., već će se ograničiti na postojeće dozvoljene proizvode, pa ma koliko tog halala bilo malo u takvoj vrsti trgovine (npr. žvake, žileti, baterije, sveske, olovke, tel. dopune i sl.).
Ako je pristao biti prevodilac, prevodiće samo ono što je dozvoljeno, a neće prevoditi knjige ni tekstove koji sadrže pohvalu nevjerstva ili grijeha bilo koje vrste.

A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Ebu Ahmed.