PITANJE:
Esselamu alejkum. Imam jedno pitanje: Napravio sam saobracajni prekrsaj, istekla mi je bila vozacka pa sam koristio falsifikat jer nisam mogao obnovit pravu. Sad mi je dosao poziv na sud, vjerovatno na saslusanje da bi me ponovo opet pozvali na saslusanje presude. Moje pitanje jeste: Kako treba da postupim i sta treba da radim?!
dzezakellahu hajren!

ODGOVOR:
We ‘alejkumus-Selam we rahmetullah.
Zašto nikoga nisi pitao (pretpostavljam da nisi!), kad si ostao bez vozačke dozvole, da li je dozvoljeno (pa i ako je islamski dozvoljeno, da li je mudro i “isplativo”) falsifikovati vozačku, sa sobom je nositi i predstavljati kao original?

Mnogi muslimani nikoga ne pitaju za savjet kada donose važne odluke za svoj dunja i svoj din, vuku nepromišljene poteze, čine djela koja su ili nedozvoljena, ili su sumnjiva, ili nisu zabranjena ali su rizična i uvlače ga dublje u probleme sa tagutom, u probleme koji mogu biti kobni po njegovu vjeru, a tek onda, kada im “padne žeton”, pitaju šta da čine.

Pa sve i ako si, bez konsultacije i sa kim, odlučio “prekršiti zakon” na svoju ruku, kako se nisi odlučio da voziš bez vozačke dozvole? Da, to je rizično, ali bi tako vozio samo u krajnjoj potrebi i nuždi, a ako bi te i uhvatili, bio bi kriv za vožnju bez vozačke, a opet nisi neko ko vozi bez vozačke jer nikada nije položio.
Ovo što si učinio je još teži prekršaj od vožnje bez vozačke; moguće da policija od tebe traži priznanje gdje si je nabavio, ko to “štanca” i od toga zarađuje. Ako ne budeš htio reći ili ne budeš znao (možda si je nabavio preko posrednika), mogu te optužiti da si i to sam učinio, pa ti i to na teret staviti.
Sve i da te ne terete za proizvodnju falsifikovanih vozačkih dozvola, dovoljno je prijestupa (po zakonu taguta) to što si vozio bez vozačke koja ti je oduzeta (nisi se pridržavao zabrane učestvovanja u saobraćaju), a uz to si još i nabavio dozvolu za koju si znao da je falsifikovana i nju si pokazivao i predstavljao kao original, što je prijestup koji izlazi iz okvira saobraćajnih prekršaja.
Zato, ponavljam, velika je greška to što mnogi urade nešto bez konsultacije i sa kim, a onda se tom “nekom” jave sa pitanjem “šta sad da radim?”
Možda bi ti se trebalo reći: Sad pitaj onoga koji te je savjetovao da nabaviš faksifikovanu vozačku.

Ali, osjećam se obaveznim da ti odgovorim kao muslimanu koji se našao pred problemom koji može biti zaista koban po njegovu vjeru, nakon što si me već pitao.

PRVO što ti savjetujem i što je najčistije i najbjezbednije da uradiš jeste: da se ne odazoveš ni na kakav njihov poziv za sudski “pretres”, tj, za saslušanje.
Da, ako se ne odazoveš mogu doći po tebe.
Da, ako se ne odazoveš mogu ti u odsustvu odrediti kaznu višu od one koju bi ti dali ako se odazoveš.
Da, ali ti ja odgovaram šta je najbolje i najsigurnije po tvoju vjeru, a to često traži žrtvu i odricanje.

DRUGO što ti savjetujem (i to tek ako zaista znaš šta bi te zadesilo ako uradiš prvo, i tek ako nemaš snage za to) jeste da se odazoveš na taj sudski poziv i da se pred njima odrekneš njihovog tagutijjeta (suda i zakona).
Da, ako ispoljiš vjeru, možda ti to ubroje u nepoštovanje suda pa budu grublji prema tebi.
Da, ako ispoljiš vjeru, možda ti odrede višu kaznu od one koju bi ti dali da nisi progovorio loše o njima i njihovom zakonu.
Da, ali ti ja spominjem šta je bolje i čime si čistiji kod Allaha i bezbjedniji od tagutske spletke.

TREĆE i posljednje što ti savjetujem (i to tek ako zaista imaš osnovu da vjeruješ da bi zbog ispoljavanja vjere dobio dosta višu kaznu a za nju nisi spreman) jeste da se odazoveš na taj sudski poziv, makar se pred njima i ne odrekao njih i ne ispoljio im svoju vjeru, ali da ih u srcu prezireš, i njih i njihov zakon, i da nikako ne osjetiš ni ravnodušnost prema svemu tome, a kamoli da imaš razumijevanja, simpatija ili naklonosti.
VAŽNA NAPOMENA:
Ovo ne poredim sa ikrahom (prisilom) i mržnjom u srcu koja mukreha (prisiljenog) opravdava i spašava posljedica kufra koji čini!
Ne, jer sam odaziv ne predstavlja jasno djelo velikog kufra niti velikog širka koji izvodi iz vjere islama!
Ne, već je mržnja prema njima i (svakako) tekfir njih ono što u spomenutoj situaciji – najmanji vid imana, nakon čega nema imana ni koliko zrno gorušice.
Onaj koji se odazove na sudski poziv, kao ni svjedok, nisu oni koji svojim djelom (još manje namjerom, srcem i jezikom) traže/žele/hoće da im se pred tagutom sudi. Oni ne pokreću parnicu, oni ne žele presudu taguta, oni ničime ne priznaju njegov zakon.

NAJVAŽNIJA NAPOMENA:
Najvažnije je da ni u jednom od stanja odaziva na poziv (ispoljio pred njima vjeru ili ne) ne učiniš nijedno od dvoga:
1) Da ne ispoljiš nikakvo poštovanje, uvažavanje, veličanje njih ili njihovog zakona, uniforme, grba, zastave, mjesta i funkcije, bilo to skidanjem kape, naklonom, riječima “uvaženi”, “poštovani” i sl. (osim ako si prisiljen), i
2) Da se pri izjašnjavanju i saslušanju ne braniš stavkama (članovima) njihovog zakona. Onako kako ne smiješ uzeti advokata jer bi te on branio “pozivajući se” na njihov zakon, tako se ni ti ne smiješ braniti pozivanjem na isti.
(NAPOMENA U NAPOMENI: Ima učenjaka koji zatvor smatraju prisilom. Dakle, ne govorim da je kufr unajmiti advokata u stanju prijetnje da dobiješ robiju od par godina i sl., već o suđenju u slučaju gdje ti prijeti visoka novčana ili kraća zatvorska kazna).

ZA KRAJ:
Musliman se mora više bojati za svoju vjeru nego za svoj dunjaluk.
Da musliman zna da će zbog nošenja i pokazivanja falsifikovanih dokumenata (ako bude uhvaćen) biti kažnjen novčanom kaznom od 10.000 e ili više (zavisno od imovnog stanja samog muslimana), da li bi je nosio i tako vozio i izlagao riziku svoj dunjaluk? Ogromna većina nas ne bi.
Ali, u isto vrijeme to činimo, iako podsvjesno znamo da svaki “prijestup” znači sudski poziv, saslušanje, sudsko vijeće, rizik odlaska u zatvor, a u svakoj od spomenutih situacija prijeti ogromna opasnost za našu vjeru, koja nam mora biti najsvetija i najvažnija.

A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Ebu Ahmed.