PITANJE:
Es Selamu alejkum we Rahmetullah. Da li mozete pojasniti propis oblacenja odjece na kojoj ima obiljezje krsta, Allah vas nagradio svakim dobrom, amin.

ODGOVOR:
We ‘alejkumus-Selam we rahmetullahi we berekatuh.

Pitanje koje ste postavili zahtijeva tefsil (detaljnije pojašnjenje), a propis zavisi od toga šta to obilježje predstavlja (tj. je li to uopšte krst ili ne), a ne od onoga šta se nama u njemu priviđa.

1) To mogu biti samo dvije ukrštene linije ili pruge (kao što imamo na mnogim prozorima) ili više tako ukrštenih linija (kako imamo na svakoj mreži, u sveskama na kvadrate i sl.), gdje to ljude podsjeća na krstove, međutim to nema nikakve veze sa simbolom krsta, niti je to namjera onog ko je proizveo, onog ko je prodao, onog ko to obuče nije nikakav krst.
Naravno, u kufru ni grijehu dobra namjera nikome nije opravdanje, ali ovdje nema govora ni o kufru ni o grijehu jer su to samo linije koje nekoga mogu podsjećati na krst.
Ovo bih uporedio sa simbolom mladog mjeseca. Iako to nije autentično izvorni znak islama, danas je on u svijetu, pogotovo zapadno-kršćanskom, simbol islama i muslimana. Zar će kršćanin zamjeriti drugom kršćaninu što na odjeći ima neki znak polukruga koji samo podsjeća na mladi mjesec? Ili, sve i da je na na odjeći mladi mjesec kao nebesko tijelo, on itekako nužno ne znači želju veličanja simbola koji podsjeća na islam.
Dakle, nošenje odjeće na kojoj ima tako isprepletenih (“ukrštenih”) linija (koje se međusobno sjeku pod uglom od 90 stepeni i samo zato podsjećaju na krst) nije zabranjeno. Ako su u pitanju samo dvije linije čije presijecanje zaista podsjeća na krst, to je bolje izbjegavati, ali ako je više takvih horizontalnih i više vertikalnih linija, nošenje takve odjeće je sasvim dozvoljeno jer će u tome krst “vidjeti” samo osoba koja umišlja.

2) To može biti znak koji je skoro isti kao krst, ali je da je to zapravo plus, koji (za razliku od krsta) ima sve četiri strane (kraka) iste dužine. Još ako se iz samog natpisa ili slike na odjeći jasno vidi da je to plus (a ne krst), tj. da na primjer pred tog znaka stoji neka cifra, jasnije će biti da je u pitanju plus.
Što je jasnije da je na slici matematički znak (znak za računsku operaciju sabiranja) jasnija je i dozvoljenost nošenja te odjeće, a što više taj znak (sve i ako je tim znakom namjeravan plus) podsjeća na krst, jasnija je i pokuđenost nošenja te odjeće.

3) To može biti znak, simbol koji zaista predstavlja krst, znak nevjere kršćanstva. Međutim, čak i tada mogu postojati (bar) tri različita scenarija:

a) Da taj znak krsta bude isprepleten i pomiješan sa mnoštvom drugih znakova i simbola, do te mjere da ga onaj koji ga nosi možda nije ni primjetio. Tada onaj koji je obukao tu odjeću neće biti griješan, ali čim to primjeti ili mu se to ukaže postaje mu haram nositi takvu vrstu odjeće.

b) Da taj znak krsta, iako vidljiv i prepoznatljiv, bude u sklopu nekog grba, logoa, zaštitnog znaka i slično. Tada onaj koji je obukao tu odjeću obično smatra da on nosi majicu sa logoom, znakom, grbom, a ne sa krstom. Primjer toga je grb nekih fudbalskih klubova (Milan i dr.). Svakako da je pokuđeno na odjeći nositi znak ili grb bilo kog sportskog kluba, pa makar na njemu bila livada, a kamoli znak krsta, ali trebamo biti pravedni i priznati da motiv djeteta koji to nosi nije da nosi krst, nego da nosi znak tima koji voli.
Što je znak krsta na grbu manji, neprepoznatljiviji, okružen mnogim drugim detaljima i simbolima, to i onaj ko nosi takvu odjeću može biti opravdaniji, ali je to i tada ipak zabranjen postupak.

c) Da taj znak krsta bude jasan, vidjljiv i tada je propis zabrane nošenja takve odjeće još jasniji i opravdaniji. Tada je, dakle, nositi takvu odjeću jasni haram i nekada može biti isti kao i propis nošenja krsta na lancu oko vrata, posebno ako je taj znak krsta jedini na odjevnom predmetu, a ne isprepleten sa ostalim znakovima i simbolima, te ako je na majici (košulji, jakni), dakle na grudima, a ne patikama ili nogavicama.
Dakle, sve vrijeme je haram, ali tek ako je na prsima može se poistovjetiti sa propisom nošenja samog krsta oko vrata.
A ni tada (koliko god ljudi u svom neznanju skakali i halabuku pravili) učenjaci nisu saglasni oko kufra onoga ko u daruri objesi krst oko vrata. Ima učenjaka koji takvoga tekfire, ali ima i onih koji ga ne tekfire (shodno tome da li neko u tome prepoznaje zadovoljstvo time ili ne), o čemu jasno govori prvak hanbelija Ibn Muflih u djelu “El-Furu’ “.

ZAKLJUČAK: Nošenje krsta je ili jasni haram ili djelo kufra, ali tek onda kada je to nošenje samog krsta i njegovog prikaza, crteža, slike,… a ne nečega što nekoga samo podsjeća na to.

A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Ebu Ahmed.