PITANJE:
Es-Selamu ‘alejkum. Da li je dozvoljeno jesti meso koje kolju ljudi iz džemata koji nas tekfire i koji su pod bojkotom ?

ODGOVOR:

Ako posmatramo sa strane bojkota tog pojedinca ili džemata (ne ulazeći u ispravnost i djelotvornost bojkota), tada nije riječ o dozvoljenosti tog mesa, već samo o nečijem nastojanju da odnose sa tim džematom ili pojedincem drži zategnutim i samo zato ne kupuje od njih.

Ako, pak, sagledamo stvar sa aspekta “reciprociteta” (po principu “oni ne jedu naše, e nećemo ni mi njihovo), ni u tom slučaju nije govor o dozvoljenosti tog mesa, već o principu ili inatu, bio on opravdan ili ne.

A što se tiče propisa takvog mesa, tj. mesa koje zakolju pojedinci iz džemata koji nas nepravedno tekfire, to meso je, bez sumnje, dozvoljeno jesti jer su ti ljudi muslimani, ma koliko griješni i ma kakvi novotari bili.

A u posljednjih nekoliko godina sam se naslušao mnogih mudrolija od strane braće, izjava kojima su se trudili da uveličaju grijeh i novotariju tih gulata (pretjerivača), pa su ih neka naša braća nepravedno nazivala haridžijama, a neki i kafirima, upadajući tim pretjerivanjem u slično ono u šta su i sami oni upali. Oni nepravedno protekfirili nas, pa sada izgleda hocemo i mi (nepravedno) njih.

A istina po pitanju stanja tih ljudi je takva da se oni ne mogu nazvati ni haridžijama ni nevjernicima.

DOKAZ DA ONI NISU HARIDŽIJE:
Najprije naglašavam da ovim ciljam i obuhvatam sve one koji su nas svojim pretjerivanjem nepravedno protekfirili usled lančanog tekfira, klanjanja u džematu u kom bude i poneki mušrik, našeg stava da svako prisustvovanje ili odaziv na sudski poziv nije tehakum, te na sve koji su pretjerali u nekim detaljima mes’ele uzrokovanja i pomaganja kufra itd…
Kao što je poznato, osobine haridžija su: tekfir ashaba, tekfir zbog grijeha, poziv na svrgavanje griješnog emira muslimana,… a ništa od ovoga ne postoji kod skupina koje su nas nepravedno protekfirile.

Onima koji će se zaletjeti pa reći: “Haridžije su tekfirile zbog grijeha, a ovi tekfire zbog nekih stvari koje kategorički nisu ni grijeh”, kažem: Haridžije su tekfirile zbog stvari koje su grijeh a koje nemaju nikakve dodirne tačke sa mes’elama imana i kufra, tewhida i širka, privrženosti i odricanja,… pa su tako tekfirili onog ko popije alkohol, učini blud, posluje sa kamatom, a nekada čak i za male grijehe, te vjerovali da je iman jedna cjelina koja u potpunosti nestaje čim se okrnji (načne) grijehom.
Sa druge strane, ovi ljudi (pa makar ponekad ispoljili svoj magarluk riječima da čovjek postaje nevjernik samim ulaskom u zgradu suda) svojim pogrešnim tumačenjem tekfire samo u pitanjima koja su vezana i sliče situacijama koje jesu širk, i nisu nikada ispoljili vjerovanje da bilo šta od grijeha izvodi iz vjere.

Dakle, nepravedno je njih nazivati haridžijama. Čudimo se i ljutimo mušricima kada nas nazovu haridžijama, a tako olahko nekoga da mi nazivamo haridžijama?

DOKAZ DA ONI NISU NEVJERNICI:
Nakon dokazivanja da oni nisu haridžije, kako vjerovati da su nevjernici, kada ogromna većina islamskih učenjaka smatra muslimanima i same haridžije?

A šta će ljudima veći dokaz (da su haridžije muslimani) od riječi ‘Alija ibn Ebi Taliba (r.a.), kada je na pitanje o haridžijama: “Jesu li ovi kafiri?” odgovorio: “Ne, oni su od kufra pobjegli. To su naša braća koja nam čine zulum.”

I šta će im veći dokaz od podatka da je ‘Abdullah ibn ‘Umer nakon ‘Uthmanovog ubistva klanjao za vođom khawaridža?

Dakle, sve i da su ovi ljudi haridžije (a ja tvrdim i dokazujem da nisu), ni tada ne bi bili nevjernici, već muslimani, griješnici i novotari.

Međutim, među muslimanima ima “strastvenih” koji bi po svaku cijenu željeli da ih protekfire, pa ako već nemaju kako i čime, onda kažu: “Oni su kafiri jer (tekfireći nas) naš tewhid smatraju širkom”.

Ovo su vrlo poznate riječi među braćom, pa ću ih ukratko prokomentarisati:

1) Tom logikom dokazivanja neće ostati niko da pretjera u vjeri, a da može biti musliman. U čemu god da neko pretjera i da nekoga nepravedno optuži, naći će se neko da kaže: “On je kafir jer je moj tewhid nazvao širkom”, što je besmisleno.

2) Zar ‘Ali ibn Ebi Talib nije bio najpreči da za (“prave”) haridžije kaže da su kafiri jer “njegov tewhid smatraju širkom”?
Još ako imamo u vidu da ih je nazvao svojom braćom koja im čine zulum onda kada je vodio borbu protiv njih, sabljom na njih jurišao. Također, ‘Ali je mogao da njihov kufr “spakuje” tako da kaže da su oni, protekfirivši njega, time porekli hadith o tome da je on od stanovnika dženneta. Dakle, oni su tekfirili ‘Alija koga je Resulullah, sallallahu ‘alejhi we sellem, obradovao džennetom, pa ih ‘Ali i pored toga nije protekfirio.

Tako i ja, na pitanje: “Da li su ovi koji nas danas nepravedno tekfire – kafiri?”, kažem: “Ne, oni su od kufra pobjegli. To su naša braća koja nam čine zulum.”

Oni koji će mi zamjeriti, neka budu dosljedni pa neka prvo to zamjere ‘Aliju koji je isto rekao za mnogo gore od ovih danas.

Dakle, onaj ko slijedi svoj nefs (strast), on će postupati po “reciprocitetu” (po sistemu “oni nas, i mi ćemo njih!”).
A onaj ko slijedi uputu i istinu, postupaće po dokazu.

Odgovorio: Ebu Ahmed.