PITANJE:
Es-Selamu ‘alejkum. Igrali smo “Memory” (karte u parovima okrenute naopako tako da se ne vidi šta na njima piše/slika, i okreće se jedna po jedna, a igrači moraju da zapamte lokaciju određene karte i tekst itd. cilj je pronaći sve parove) na času književnosti, pa je neko otkrio kartu na kojoj piše “Egzistencijalizam” a ja sam našao odgovarajuću na kojoj piše “Život je haotičan, besmislen i depresivan”, i pročitao to radi potvrđivanja da je to taj književni period i odgovarajuća karta, i tek nakon čitanja shvatio šta sam pročitao.
Je li ovo kufr i da li moram obnoviti moj islam? Da li da upotpunim post ili moram da napostim? Allah te nagradio!

ODGOVOR:
We ‘alejkumus-Selam we rahmetullah.

Nisi počinio ni kufr ni grijeh tim djelom.

Napominjem da ne ulazim u temu propisa igranja takvih igara samim tim što se igra kartama i što sliči svakoj igri koja se igra tako što jedan igrač povuče potez, a onda drugi povuče potez, dakle igre koje nisu sport, a od čega su domine i posebno šah koji su zabranjivali mnogi učenjaci.

Mimo te teme i propisa samog igranja te igre, ako se fokusiramo samo na djelo koje si učinio pročitavši šta piše na toj karti (tim kartama), to ni po čemu ne može biti tvoj kufr ni širk, jer nije ispunjen važan uslov tekfira, a to je željenje tog djela, ili još bolje: promišljenost, svojevoljnost, namjerno činjenje. U isto vrijeme, postoji prepreka tekfira, a to je neželjena greška.

Dakle, priroda djela koje si ti učinio slična je:

  • nečijem čitanju kufr izjave na jeziku koji ne zna (psovka ili uvreda vjere na indonežanskom jeziku, npr.) ili
  • lapsusu kakvog je izgovorio čovjek opisan u hadithu Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem, pri opisu njegove radosti što je našao devu na kojoj mu je sva hrana i voda, pa je povikao: “O Allahu, Ti si moj rob, a ja sam tvoj gospodar!”, pogriješivši od silnog uzbuđenja.
    Slično ovome je i ako bi se desilo da čovjek pri spomenu šejtana pogriješi pa kaže “rahmetullahi ‘alejhi” ili pri spomenu nekog učenjaka kaže “la’netullahi ‘alejhi”; dakle, iako shvata šta to znači, zamjena teza i riječi, ali greškom, lapsusom pa se može desiti da onaj ko to izgovori uopšte i ne bude svjestan šta je rekao (pogriješio).

Pa kao što nema krivice, a kamoli kufra/širka onaj ko samo pročita izjavu kufra na jeziku koji ne razumije, i kao što nema krivice onaj koji izgovori riječi kufra čije značenje shvata (na svom jeziku) ali mu “izlete” sa jezika (lapsus, greška, zamjena riječi), tako nema krivice, grijeha ni kufra/širka onaj ko (naglas ili u sebi) izgovori neku izjavu nevjerstva a čim to kaže (u glavi “sklopi” smisao onog što je izgovorio) uvidi opasnost toga i pokaje se.

Da bi čovjek bilo za šta bio kriv, on mora znati prirodu onog što čini ili kaže (nije nužno da zna propis tog djela/riječi).
Tako nije kriv ni griješan onaj ko popije neku tečnost a tek onda shvati da je popio alkohol, ili onaj ko pojede neko meso, a tek potom sazna da je pojeo svinjetinu.
Učenjaci su govorili o propisu onog ko bi u mraku imao odnos sa ženom za koju vjeruje da je njegova žena, a nije. Saglasni su da takav nije kriv ni griješan, kao i da se nad njim ne primjenjuje kazna za zinaluk.
Tako ni onaj ko izgovori nešto čije značenje shvati tek pošto ga izgovori, nema grijeha za to.
Također, time nisi pokvario svoj post tog dana (jer nisi učinio nešto što post kvari), niti taj dan trebaš napaštati.

A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Ebu Ahmed.