PITANJE:
Es Selamu Alejkum brate.
Imamo jedno pitanje u vezi dva ezana na Dzummu namaz, interesuje nas kako je ispravno.

ODGOVOR:
We ‘alejkumus-Selam.

U vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem, je postojao samo jedan edhan, koji se učio i uči kada se imam popne na minber. Tako je bilo za vrijeme života Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem, te za vrijeme khilafeta prvog i drugog khalife, Ebu Bekra i ‘Umera, radijallahu ‘anhuma.

Širenjem islama, ulaskom sve više ljudi u islam, porastom stanovništva, javila se potreba da se ljudi prije džume namaza podsjete na tu obavezu, da bi ostavili svoje dunjalučke poslove i pošli klanjati džumu, kao što je Uzvišeni objavio kada je u suri el-Džumu’a rekao:
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا إِذَا نُودِيَ لِلصَّلَاةِ مِن يَوْمِ الْجُمُعَةِ فَاسْعَوْا إِلَىٰ ذِكْرِ اللَّهِ وَذَرُوا الْبَيْعَ ۚ ذَٰلِكُمْ خَيْرٌ لَّكُمْ إِن كُنتُمْ تَعْلَمُونَ
“O vi koji ste povjerovali, kada se pozove za namaz u danu petka, požurite ka spominjanju Allaha i ostavite trgovinu! To vam je bolje, ako šta znate.” (sura el-Džumu’a, 9. ajet)
Kako se broj ljudi na pijacama povećao, khalifa ‘Uthman je odlučio da uvede praksu učenja još jednog edhana, i to prije onog edhana koji se učio za vrijeme Poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem, da uvede praksu učenja edhana koji će mu’edhin učiti ranije, na pijaci, da njime ljude podsjeti da se bliži nastup džume-namaza, dakle na nekih 15-20 minuta prije onog edhana po sunnetu Poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem, koji se uči kada se imam popne na minber.
Dakle, od dva edhana (tamo gdje danas postoje dva edhana) za džumu-namaz, prvi je onaj koji je uveo khalifa ‘Uthman, a drugi je onaj koji je praksa Poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem.

Kao u skoro svakoj stvari, muslimani i oni koji se samo pripisuju islamu i po ovom pitanju najčešće idu u dvije sasvim suprotstavljene krajnosti i pretjerivanja, a istina je između toga dvoga.
Naime, vidjećeš skupinu ljudi koji taj noviji, uveden edhan shvataju kao stvar koja se ne smije činiti, kao novotariju koja se mora iskorijeniti.
Sa druge strane, druga skupina ljudi taj drugi (iako redosljedom učenja sada prvi) edhan smatra neupitnim i bespogovorno i bezuslovno ga praktikuje.

1) Šta je pretjerivanje i greška prvih (koji taj uveden edhan smatraju novotarijom koja se nikako ne smije činiti)?
To što zaboravljaju da je Resulullah, sallallahu ‘alejhi we sellem, u poznatom hadithu od ‘Irbada ibn Sarije, radijallahu ‘anhu, kada se ashabima učinilo da je to govor onoga koji odlazi, pa su zatražili da im nešto oporuči, (između ostalog) rekao: “…držite se mog sunneta i sunneta mojih pravednih, upućenih khalifa nakon mene; držite se za to očnjacima!”
Time je Resulullah, sallallahu ‘alejhi we sellem, potvrdio i ozakonio sunnet pravednih khalifa nakon njega, te ono što oni učine nije novotarija. Tako nećemo reći da je ovaj edhan (koji je uveo ‘Uthman) novotarija, kao što nećemo reći da je dvadeset reka’ta terawih namaza (koje je uveo ‘Umer) novotarija, i slično.

2) Šta je pretjerivanje i greška drugih (koji taj uveden edhan smatraju neupitnim)?
To što ga bespogovorno i bezuslovno praktikuju i ne žele da razumiju da je uveden sa mudrošću, ali sa razlogom, povodom i potrebom za njim.
Kao što već rekoh, za vrijeme poslanstva i vrijeme vladavine dvojice khalifa se moglo bez tog edhana. Zašto? Jer nije bilo potrebe za njim.
Zašto je onda uveden tek za vrijeme ‘Uthmana? Kao što rekoh, zato što se pojavila potreba za njim, da se mase ljudi zauzete trgovinom na pijacama podsjete da (kako i ajet kaže) ostave trgovinu i pođu ka spominjanju Allaha.
A ovi danas koji ga, kažem, bezuslovno praktikuju (uglavnom u džamijama NEislamske Zajednice), oni ga ne uče na pijacama i okupljalištima ljudi, već sa minare ili unutar džamije, kao i svaki drugi edhan, što je besmisleno.
Dakle, razlog uvođenja tog edhana jeste da se ljudi okupljeni na pijacama podsjete da je petak, da za 15-20 min. nastupa džuma-namaz, a ovi ga danas uče u džamiji. Da, uglavnom preko razglasa, ali ga poistovjećuju sa učenjem edhana za sve ostale dnevne namaze.
Ovo ćeš vidjeti i u gradovima i selima gdje se ljudi okupljaju na pijacama ili vašarima ili koridama koje su na, recimo, 3 ili 5 km od džamije. Niko iz džamije neće poslati mu’edhina da taj uvedeni edhan prouči ljudima TAMO, na njihovom okupljalištu, već ga uče u džamiji.
Dakle, uče edhan koji je uveden sa povodom i potrebom, a njegovim učenjem uopšte i ne pokušavaju da ispune, da ostvare potrebu zbog koje se on treba učiti.
A potom, nakon klanjanja 4 rekata namaza koje neopravdano nazivaju sunnetom, uče onaj drugi (zaista važniji) edhan, koji je od sunneta Poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem, dok imam čini vratolomiju penjanja na sedmu stepenicu minbera od “stotinu” stepenica (umjesto da se popne na drugu od postojeće tri).
I još taj drugi edhan uče isključivo usred džamije, nikada preko razglasa, vjerovatno pogrešnom logikom želeći da razdvoje i naprave razliku između ta dva edhana; razliku koja postoji i treba postojati, ali je ne čine ispravno.
Prava razlika između ta dva edhana je, kako već opisah, ta da se prvi (kasnije uveden) edhan uči na mjestu okupljanja ljudi podalje od džamije, tamo gdje oni inače ne čuju “običan” svakodnevni edhan sa minare, a drugi (edhan po sunnetu) se uči kada se imam već popne na minber, i uči se kao i edhan za svaki drugi namaz: ako se u toj džamiji edhan za dnevne namaze uči putem razglasa, svakako da će se i ovaj učiti putem razglasa.
Međutim, ti ljudi prave naopaku razliku, pa prvi (uvedeni) edhan, umjesto na okupljalištima ljudi, uče u džamiji preko razglasa, a drugi (edhan od sunneta) uče samo za “uši” džUmatlija, nikada preko razglasa.
Pravljenjem takve naopake razlike, oni vjerovatno i nesvjesno obezvrjeđuju sunnet Resulullaha, sallallahu ‘alejhi we sellem, time što edhan kakav i kada ga je on, sallallahu ‘alejhi we sellem, učio (njegovo nasljeđe) uče samo za džUmatlije, a edhan koji je kasnije uveden (koji nije novotarija, ali je uslovljen potrebom) uče putem razglasa. Da Allah sačuva.

Zaključak:
U džamijama u kojima se uče dva edhana, onaj prvi je edhan koji je uveo ‘Uthman, a onaj nakon njega (drugi, kasniji) je edhan koji je praksa Resulullaha, sallallahu ‘alejhi we sellem.

Prvi (uvedeni) edhan ne trebamo smatrati pogubnom novotarijom, ali ga ipak nećemo nužno činiti ako i sve dok nema uslova za njegovo učenje, a to je potreba za obavještavanjem ljudi da se bliži nastup džuma-namaza, onih ljudi koji su dovoljno udaljeni od džamije da ne bi čuli onaj uobičajeni edhan sa nje.

Drugi edhan (od prakse Resulullaha, sallallahu ‘alejhi we sellem) se mora očuvati, sprovoditi i prenositi kao nasljeđe iz riznice sunneta našeg voljenog Poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem.

A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Ebu Ahmed.