PITANJE:
Esselamu alejkum we rahmetullah we berakatuh
Interesuje me propis onoga koji nekoliko dana ne obavlja namaze.Radi se o muskarcu.kojeg je gripa zauzela.Da li on mora da se okupa i pokaje.i sehadet ponovo izgovori
Allah da vas nagradi dobrim.

ODGOVOR:
We ‘alejkumus-Selam we rahmetullahi we berekatuh.

Onaj koji nekoliko dana nije obavljao namaze je time učinio djelo otpadništva, napustio je islam i dužan je da se za to iskreno pokaje.
Izuzetak od toga je samo prisila i nesvijest.

Čovjek bi bio opravdan ako nije klanjao jer je bio PRISILJEN, tj. da je bio zarobljen i da ga je neko držao “na nišanu” pod prijetnjom da će ga ubiti ili fizički kažnjavati ako počne klanjati. U takvim slučajevima je čovjek opravdan ako izgovori riječ kufra/širka, pa i ako ne obavi namaz.

Bio bi opravdan ako nije klanjao i ako je bio U NESVIJESTI, tj. da je bio u totalnoj anesteziji, uspavan, onesviješćen ili u komi i nekom od tome sličnih stanja nesvijesti.

Mimo toga, inša’Allah bi kod Allaha bio ŠUBHOM opravdan još i onaj koji bi bio zarobljen i vezan, pa usljed neznanja imao šubhu, tj. pogrešno shvatanje da ne može ili štaviše ne smije klanjati jer ne može da se očisti (nema vode niti nečega čime bi uzeo tejemmum, ni zemlje, prašine, kamena,…) ili jer ne može da pokrije svoje tijelo i sl. Iako u islamskom pravu postoje rješenja i za takve situacije u kojima je čovjek također obavezan klanjati i haram mu je propustiti namaz, inša’Allah da bi takvoga Allah opravdao jer to nije znanje koje je svakome poznato i nije od opštepoznatih mes’ela.
Štaviše, mislim da mnogi muslimani ne znaju šta bi trebali ili morali učiniti ako bi bili zatvoreni potpuno goli u zatvorskoj ćeliji, da li klanjati ili ne, a ako bi trebali klanjati, kako i u kom položaju tijela i sl.
Ako još dodam da ni te fetwe (šta tada učiniti i kako) nisu utemeljene na ajetu, hadithu ni idžma’u, već na idžtihadu učenjaka koji se razilaze, još je jasnije zašto su čovjeku u nepoznavanju tih detalja vrata opravdanja zaista otvorena.

Mimo spomenutih stvari, čovjek nema opravdanja da ostavi namaz, ako je budan, svjestan. Čak ni šubha da, pošto je bolestan, nije obavezan klanjati, njemu nije opravdanje, jer je obaveza bolesnika da klanja namaz zaista opštepoznata stvar u islamu. Svako zna da onaj ko ne može da klanja stojeći, može klanjati sjedeći, a da onaj ko ne može da klanja sjedeći, može klanjati ležeći, ali je poenta da se namaz mora klanjati te da ni bolesnik nema prava da ga propusti.
Dakle, bolesnik može klanjati ležeći, putnik će namaze skraćivati a može ih i spajati, po obući triput duže potirati (i do tri dana umjesto dan), onaj ko je zavezan za stub i nema abdest će klanjati bez abdesta i pokretima glave simulirati ruku’ i sedždu, ali se MORA KLANJATI.

Ima učenjaka koji su rekli da je bolesniku u određenim stanjima dozvoljeno da spaja namaze kao što to čini putnik i to je krajnja granica popustljivosti, ako je ta fetwa ispravna, i ispod toga se ne smije ići, klanjati se mora.

Onaj ko zbog stanja bolesti u kojoj je mogao da klanja sjedeći ili ležeći propusti neki namaz (a onaj ko boluje gripu ili koronu i sl. svakako i zasigurno može klanjati sjedeći ili ležeći), on u tome nema opravdanja i time je napustio islam. Dužan je pokajati se od tog grijeha i odlučiti da se tome nikad ne vrati, da tako nešto nikad ne učini.

Šehadet bi trebao izgovoriti, ali su učenjaci na idžma’u (saglasni su) da se onaj ko prihvata islam (nakon što nikako nije bio musliman ili nakon što je učinio riddet, otpadništvo) nije dužan okupati. Dakle, može se okupati jer postoje neke predaje koje potvrđuju i takav postupak, međutim mnogo je više predaja o slučajevima prihvatanja islama ljudi kojima nije rečeno da se trebaju okupati, niti su to učinili, pa su učenjaci saglasni da to može biti pohvalno, ali da nikako nije uslov za ispravnost nečijeg prihvatanja islama ili povratka u islam.

A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Ebu Ahmed.