PITANJE:
Selam alejkum.
Samo da pitam za dzenazu, kad neko nije vjernik i umro je, dokle se može ici… Umre covjeku na primjer brat ili dajdza ili sestra, ode kod njih, znam da to može, a moze li se ici na mezarluke i pokopati ga ili biti tamo kod mezarluka… Znam da dzenazu ne mozes klanjati a je li ostalo sve dozvoljeno?

ODGOVOR:
We ‘alejkumus-Selam.

PRVO:
Da, dozvoljeno je izraziti “saučešće” onome kome je neko umro, pa iako je umrli nevjernik i onaj kome to izjavljuješ nevjernik.
Sa druge strane, opštepoznata stvar jeste da je nevjerniku zabranjeno klanjati dženazu i moliti za oprost njemu.
Ono o čemu pitaš, odlazak na groblje u vrijeme dženaze mušriku i stajanje pored njegovog kabura je zabranjeno (i pored izvjesnog različitog shvatanja riječi nekih mufessira), i to tekstom istog ajeta kojim je zabranjeno i klanjanje dženaze-namaza. Rekao je Uzvišeni u suri et-Tewbe, u 84. ajetu:
وَلَا تُصَلِّ عَلَىٰ أَحَدٍ مِّنْهُم مَّاتَ أَبَدًا وَلَا تَقُمْ عَلَىٰ قَبْرِهِ
“I ti nemoj klanjati nad nijednim umrlim od njih, niti nad njegovim grobom stajati.”
Tako je Allah u istom ajetu jasno zabranio obje stvari: klanjanje dženaze mušriku/kafiru, kao i “stajanje nad njegovih kaburom”.

Istina, iščitavajući tefsire ovog ajeta, primjećuje se da pojedini mufessiri ovu zabranu “stajanja nad kaburom” kafira tumače dovom, a drugi prisustvovanjem ukopu.

Tako je el-Qurtubi u svom tefsiru ovog ajeta zapisao:
“Jedanaesta mes’ela: Riječi Njega, Uzvišenog: ‘I nemoj stajati nad njegovim kaburom’: Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem bi, kada bi se mrtvi ukopao, stao kod njegove glave i dovio za njegovu čvrstinu (molio Allaha da ga učvrsti), kao što smo to objasnili u (djelu) “Et-Tedhkireh”, hvala Allahu”. (10. tom, 326. str.)

Slično tome, Ebu Hajjan el-Endelusi je u svom tefsiru “El-Bahrul-Muhit” zapisao:
“Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, bi se, kada bi se mejt ukopao, zastao kod njegovog kabura i dovio za njega, pa mu je to zabranjeno, te nakon toga nije klanjao munafiku (tj. dženaze-namaz), niti je stajao kraj njegovog kabura.” (5. tom, 83. str.)

Slično je rekao i es-Sa’di u svim tefsiru:
“Nemoj im klanjati (dženaze-namaz) niti stajati kraj njihovog kabura nakon ukopa, jer je zaista njegov, sallallahu ‘alejhi we sellem, namaz i njegovo stajanje nad njihovim kaburovima vrsta njegovog šefa’ata za njih, a njima šefa’at neće koristiti.” (“Tefsir es-Sa’di”, 3. tom, 178. str.)

Dakle, neki komentatori Kur’ana kažu da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, imao običaj stajati kod glave umrlog i doviti za njega, pa mu je Allah ovim ajetom to zabranio, iz čega se razumije da je jedino zabranjeno stajanje spojeno sa dovom za umrlog mušrika, pa bi to značilo da samo stajanje i prisustvovanje nije jasno zabranjeno.

Međutim, neki mufessiri su spomenuli zabranu doslovno samog stajanja, zabranu prisustvovanja ukopu nevjernika, a da to nisu povezali sa dovom.
Dakle, nisu rekli da je to stajanje nad grobom nevjernika prilikom ukopa zabranjeno samo zbog dove za njega, koja je svakako haram, već su bezuvjetno zabranili stajanje i boravak tu.

Tako je rekao imam el-Begawi u svom tefsiru ovog ajeta:
“Njegove riječi: ‘I nemoj klanjati nijednom umrlom od njih i nemoj nad njegovim kaburom stajati’: Nemoj stajati nad njim i nemoj ga ukopati.” (“Me’alimut-Tenzil”, 10. tom, 82. str.)

U prilog ovom drugom shvatanju (tj. razumijevanju da nije zabranjeno stajanje samo ako se dovi za mušrika, već i samo stajanje, boravak, prisustvovanje) govori i prevođenje ovog ajeta na mnoge svjetske jezike, od strane mnogobrojnih prevodilaca koji su dio ajeta “i nemoj nad njegovih kaburom stajati” preveli: “i nemoj njegovom ukopu prisustvovati”.

Iako je praksa Resulullaha, sallallahu ‘alejhi we sellem, bila da stojeći nad kaburom dovi za mrtvog, lično smatram da je ovim ajetom jasno zabranjeno i samo stajanje (a dova još i prije, svakako), a ne samo stajanje ako je uz dovu, jer bi u suprotnom Allah rekao: “I nemoj za njega doviti”, međutim On je rekao “i nemoj nad njegovim kaburom stajati.”
A Allah, opet, najbolje zna.

DRUGO:
Nakon govora o zabrani stajanja kod kabura nevjernika prilikom njegovog ukopa, spomenuću i vrstu da’wetske štete ako se tako čini. Jer, zašto ljudi inače idu na groblje prateći povorku, ako ne da bi klanjali dženazu? Da, ima mnogo onih koji ne klanjaju jer svakako, nažalost, ne klanjaju ni dnevne naređene namaze, ali govorim o klanjačima.

Klanjači prate kolonu do mezarja da bi tamo klanjali dženazu mejtu. Odlaskom sa njima sve do tamo, a ne klanjanjem dženaze sa njima čovjek samo skreće pažnju na sebe.
Da, nama jeste dužnost ispoljiti vjeru, dati im do znanja da nismo njihove vjere, da umrloga ne smatramo muslimanom, ali tvrdim da je činjenje toga na tom mjestu i u tom trenu pogrešno i samo kontraproduktivno, jer će uglavnom izazvati neželjeni rezultat.
To su trenuci emocija, žaljenja, brige, i pogrešno je tada im saopštavati nešto što znači da je njihov voljeni, umrli ustvari džehennemlija. Istina se treba reći, ali se nekada može i treba prećutati ili njeno saopštavanje samo odložiti, radi mudrosti, nikako slabosti i kukavičluka.

A prećutkivanje dijela istine nekada i pred nekim (čekajući bolju priliku) nikako nije ni slično govoru laži.

Dakle, osim što smatram da je samo prisustvovanje tim dženazama zabranjeno, sve i da nije zabranjeno, ono je pogrešno i dawetski štetno, odlaskom tamo gdje će svi koji klanjaju namaze klanjati dženazu-namaz, a stati sa strane.
Ne valja ništa im tu ne objasniti (zašto ne klanjaš dženaze-namaz), a još je gore tu im i baš tada objašnjavati da su oni kafiri, a njihov umrli džehennemlija.

Odgovorio: Ebu Ahmed.