PITANJE:
Esselamu alejkum. Koji je propis radjenja posla, drzanja kurseva engleskog jezika preko interneta Japancima i slicno, jer oni sa znanjem kojim ih poducim… vjerovatnoca postoji da ce gledati holivudske filmove i yt program u kome je bogohuljenje, gdje ti Ameri imaju uzrecicu nazivanja izmeta svetim i tako neke stvari, pa ce sebebom toga zapasti u kufr sjedenja sa bogohulnicima, spomenut u suri enNisa?

ODGOVOR:
We ‘alejkumus-Selam.

Mnogi ljudi su u posljednje vrijeme na čudan način preopterećeni propisom djela iz kojih može proistjeći nešto zabranjeno.
Naime, znam ljude koji se više interesuju za tuđa dozvoljena djela iz kojih će nakon toga možda nastati grijeh nekog trećeg, negoli što brinu o sopstvenim grijesima.

Međutim, Uzvišeni Allah je objavio:
أَمْ لَمْ يُنَبَّأْ بِمَا فِي صُحُفِ مُوسَىٰ * وَإِبْرَاهِيمَ الَّذِي وَفَّىٰ أَلَّا تَزِرُ وَازِرَةٌ وِزْرَ أُخْرَىٰ * وَأَن لَّيْسَ لِلْإِنسَانِ إِلَّا مَا سَعَىٰ * وَأَنَّ سَعْيَهُ سَوْفَ يُرَىٰ * ثُمَّ يُجْزَاهُ الْجَزَاءَ الْأَوْفَىٰ
“Zar on nije obaviješten o onome što je u listovima Musaovim * i Ibrahimovim, koji je obaveze ispunjavao, * da NIJEDAN GRIJEŠNIK NEĆE TUĐE BREME (tj. grijehe) NOSITI, * I DA ČOVJEKOVO NIJE (ništa drugo) OSIM ŠTO (on sam) URADI, * i da će se trud njegov, sigurno, vidjeti, * i da će prema njemu nagrađen ili kažnjen biti” (sura en-Nedžm, 36.-41. ajet)

Dakle, ako musliman nekome proda ili pokloni nešto što je dozvoljeno jesti, piti, koristiti, posjedovati, pokloniti, kupiti, prodati,… on nije kriv zbog mogućnosti da će taj koji to od njega kupi ili uzme na poklon tom stvari učiniti neki grijeh.

Muslimanu je dozvoljeno prodati auto kršćaninu, pa i ako zna da je to kršćanin koji praktikuje svoju vjeru i redovno ide u crkvu. To što će on vjerovatno tim autom ići u crkvu neće učiniti prodaju njemu auta zabranjenom. Slično je i sa prodajom auta vlasniku kafane ili bludniku.

Muslimanu je dozvoljeno kupiti hljeb u marketu, pa iako zna da će vlasnik marketa taj novac pridodati novcu kojim će kupiti alkohol koji inače u tom marketu prodaje, ili će njime platiti porez, osiguranje, donirati za predizbornu kampanju i sl., ili tim novcem otići na ljetovanje gdje će pijančiti i razgolititi se, možda se kockati i blud činiti.

Muslimanu je dozvoljeno prodati telefon mladiću za koga pretpostavlja da je kao i sva ostala omladina, pa će na tom telefonu vjerovatno gledati haram i slušati haram.

U prethodnim slučajevima musliman prodaje auto, kupuje hljeb, prodaje telefon i sl., što je u osnovi dozvoljeno, a “nijedan griješnik neće tuđe grijehe nositi” i “čovjekovo je samo ono što sam učini”.

Tako je i sa onim što si pitao: Podučavati nekoga stranom jeziku je sasvim dozvoljeno, osim da saznaš da njemu poznavanje tog jezika treba direktno za činjenje kufra (npr. čovjek koji uskoro treba postati ambasador ili parlamentarac ili sudija u stranoj zemlji i sl.). Sve ostalo je u osnovi dozvoljeno, a to što će možda taj kog podučavaš tim znanjem (između ostalog) pogledati neki TV sadržaj zabranjenog sadržaja, to je samo njegov grijeh.

A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Ebu Ahmed.