Pitanje: Spajanje namaza

PITANJE:

Pitanje je vezano za spajanje namaza. Ja znam i to praktikujem da spajam namaze kad sam musafir. Samo me buni to kad krecem na put dajem primjer za podne I ikindiju kako spojiti kad sam jos kod kuce.. Da li se spaja 2 podne 2 ikindija ili pak 4 podne 4 ikindija.. Dok sam na putu znam da ide 2 – 2 al ovo kod kuce I kad stignem na to odrediste da li se klanja 2-2…

Ja sam spajala uvijek 2-2 Mada neko mi rece da kada sam jos kod kuce I kad krecem na put da se klanja 4-4..

A jednom je padala kisa I onda sam u autu sjedeci morala klanjati sve bilo mokro ..A na autoputu me je kao zenu stid stati klanjat a prolaze muskarci… Drugo da sam negdje ovako na livadi pa uredu.. Zbog toga klanjam kod kuce prije polaska a znam da se djela vrednuju po nijjetu a moj nijjet je da idem na put.. Pa sam zbog toga mislila da je tako ispravno.

ODGOVOR:

Umjesto da odgovorim na pitanje kako spojiti namaze PRIJE kretanja na put, spomenuću razilaženje učenjaka da li je to ispravno činiti. Naime, jedna skupina učenjaka to ne smatra ispravnim zbog same definicije olakšice skraćivanja namaza i definicije ko je zapravo putnik. Svi cemo se složiti da mukimu (onom ko boravi u svojoj sredini, gradu…) nije dozvoljeno spajati namaze, već je potrebno da je on PUTNIK da bi imao pravo na tu olakšicu. A sa druge strane, učenjaci su definisali da je čovjek putnik od momenta kad krene na put od dužine XY kilometara (razilaženje koliko) da bi tamo ostao manje od XY dana (razilaženje koliko), pa sve do povratka u svoje mjesto. Neki su još taj povratak precizirali, rekavši “…dok ne ugleda prve kuće svog naselja.”

Zato je opreznije NE SPAJATI namaze mimo SAMOG putovanja.

Dakle, ako čovjek putuje, recimo, autobusom, nije u redu da spaja namaze ni u svojoj kući ni na samoj autobuskoj stanici, makar već napustio kuću, kupio kartu i sa torbom stoji pored autobusa koji je upaljen i treba krenuti. Zašto da ne? Jer je on još mukim (jos nije musafir, tj. nije napustio svoje mjesto boravka).

Također, prilikom povratka, opreznije je ne spajati namaze ni po ulasku u kuću, niti čak, recimo, pravo sa puta svratiti u mesdžid i tu spojiti dva namaza, jer je on u oba slučaja (stigao u kuću ili mesdžid) uveliko STIGAO sa puta u svoje mjesto boravka i već je izgubio status putnika (Napomena: Ako neko pomisli da je Resulullah, sallallahu ‘alejhi we sellem, praktikovao da po povratku sa puta upravo svrati najprije u mesdžid i klanja, time se cilja na dva rekata nafile, a ne na spajanje propuštenog namaza i namaza koji je nastupio).

Ja lično izbjegavam to činiti.

Ako krećem na put, klanjam spojeno namaze ili na samom putovanju ili stigavši u to mjesto (ako sam tamo putnik, ako namjeravam tamo boraviti recimo 3-4 dana ili manje, jer sam tada i boraveći tamo i dalje musafir). Dakle, nikako namaze ne klanjam spojeno u svom mjestu boravka.

Također, ako sam u povratku, trudim se da klanjam recimo PRVI od ta dva namaza tamo odakle krećem (bio tamo nakratko pa sam putnik, ili sam tamo boravio 10-ak dana pa nisam tamo bio putnik, dakle, bilo da sam tamo klanjao taj prvi namaz skraćeno ili upotpunjeno), to je recimo podne ili akšam, a onda krenem na put, pa kad stignem klanjam kući onaj drugi namaz (ikindiju ili jaciju) upotpunjen.

A ako se desilo da prvi namaz nisam klanjao pri polasku, a putovanje se oduži i taj prvi namaz prođe (kad stignem kucć, nema podneva, već je ikindija, ili nema više akšama, uveliko je jacija), onda stanem pored puta pa makar to bilo i na 2-3km prije stizanja u svoje mjesto boravka (jer sam tada SIGURNO još uvijek putnik) i onda spojim ta dva namaza (spojim podne koje je istjeklo i ikindiju koja je “u toku” ili spojim akšam koji je prošao sa jacijom kojoj je tad već vrijeme) i tako iskoristim olakšicu spajanja KAD SAM SIGURNO MUSAFIR.

A što se tiče klanjanja u autu, to ne bih nikome ni savjetovao ni predložio, štaviše nikome ne bih SMIO reći da je klanjanje fard namaza u autu sjedeći dozvoljeno i prihvatljivo. Koliko god da je kvasno, da kiša sve vrijeme pada i po onom ko treba klanjati, jednostavno (nek’ mi Allah oprosti zbog poređenja) neka čovjek zamisli da ima potrebu da obavi veliku nuždu. Da li bi to uradio usred auta? Ne, izašao bi! Udaljio bi se od auto-puta (zbog stida i sklanjanja od pogleda ljudi), ali ne bi mario što je posvuda mokro. Obavio bi nuždu, svakako, na otvorenom, pa makar na njega palo i 100 litara vode, zar ne?

Također mi je neko ranije spomenuo namaz pored puta nadomak Foče i slicno (u predjelima gdje klanjača mogu vidjeti četnici i fizički mu nauditi), pa je insan klanjao u autu! SubhanAllah, zamislimo (opet) da je imao potrebu da obavi veliku nuždu. Šta bi uradio? Pa sklonio bi se, ostavio auto pored puta, udaljio se, sakrio se i to uradio na otvorenom. Pa zar Allahov rob nije u stanju da se RADI NAMAZA udalji od auta i skloni, sakrije (eto, ako uistinu klanjanje na otvorenom, pored puta u određenom predjelu i jeste rizično) i da klanja tamo u nekom žbunju, grmlju, ali propisno, stojeći, ispunjavajući sve ruknove namaza (stajanje, sedždu, ruku’, sjedenje), a ne da sjedi umjesto da stoji, ne da glavu spušta na volan ili u svoje krilo umjesto da je spušta na tlo, ne da sjedi na sjedištu kao na stolici umjesto da sjedi na tešehudu?!

A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Ebu Ahmed.