Pitanje: RAZILAŽENJE PO PITANJU PRIHVATANJA VIJESTI O VIĐENJU MLAĐAKA

PITANJE:
Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuh. Halali brate, ne bih stvarno da smetam, ali samo bih kratko da upitam, možeš li mi molim te objasniti kako je moguće da po pitanju sinoćnjeg (ne)viđenja mlađaka postoji razilaženje? Mene je čudila upravo činjenica da jedni navodno jesu vidjeli a drugi kažu ne, bilo je vedro nebo, nismo ga vidjeli.

ODGOVOR:

We ‘alejkumus-Selam we rahmetullahi we berekatuh.

Radi se o tome da određeni pojedinac ili skupina (džemat) nije prihvatio vijest(i) koja(e) je(su) došla(e) do njega (njih) od pojedinaca ili grupa koje tvrde da su vidjeli mlađak.

Nekada je to odbijanje vijesti usljed nečije “metodologije” da se prihvataju vijesti samo lokalno, pa osoba iz Bosne ne postupa po vijesti viđenju mlađaka u, recimo, Turskoj, ma koliko joj osoba koja to prenosi bila povjerljiva.

Češće je slučaj da neko odbija vijest od 1) pojedinaca i džemata kojima ne svjedoče islam ili 2) onih koji olahko drugima svjedoče islam.

Pojasniću:
Recimo, ja ne prihvatam od 1) “nekih muslimana iz Turske” za koje ne mogu potvrditi ni ko je to “naš” od njih to čuo ni ko su i kakve su akide ti “muslimani iz Turske”, niti znam da li su to oni vidjeli ili prenose od drugih.

Također ne prihvatam ni od 2) onih koji za mene jesu muslimani, ali za koje znam da svjedoče islam ljudima u današnjem groznom vaktu kufra i neznanja samo na osnovu izgovaranja šehadeta. Tako sve i ako meni taj musliman jeste povjerljiv i iako bih uzeo vijest od njega – da je on vidio mlađak, od njega i sličnih ne uzimam kad on samo prenosi od nekih jer on olahko ljude “gura” u islam, tj. Allah zna od koga je mogao uzeti tu vijest.

Ne radi se toliko o bilo čijem svjesnom laganju, koliko o dvije stvari:

1) O propisu neprihvatanja svjedočenja (ni o čemu, pa ni o viđenju mlađaka) nekoga ko nije musliman (koga ne znaš kao muslimana). Pa kako se na sudu ne prihvata njegovo svjedočenje, tako musliman ne smije svoj ibadet (posta) zasnovati na vijesti od takvog pojedinca ili skupine. A, kao što rekoh, desi se da nam dođe vijest od muslimana, ali vijest da ga oni nisu sami vidjeli već se poveli za nekima kojima su olahko posvjedočili islam ili ih uopšte ne poznaju, već “pretpostavljaju da su muslimani, jer im ne znaju kufr”. Tada ne uzimamo od muslimana jer oni prenose od nepoznatih (za koje se raspitivanjem uglavnom utvrdi da su, nažalost, mušrici).

2) O pitanju poznavanja tematike (položaja mjeseca, mjesta i vremena na kom bi se trebao pojaviti), pa i vida posmatrača. Lično mi se 2010. godine desilo da sam povjerovao priči trojice braće koja su navodno vidjela mlađak, da bi se nakon 2-3 godine ispostavilo da su oni (tada, tj. 2010.) navodno mlađak vidjeli nakon jacije (!), što nikako nije moguće, jer se mlađak vidi isključivo PRED akšam na nekih, recimo pola sahata ili 45 minuta, dakle nikako po smračivanju, nikako nakon akšama, a kamoli nakon jacije. Bilo kako bilo, želim da vjerujem da oni nisu slagali, nek’ bude da su nešto vidjeli, ali Allah zna šta su mogli vidjeti – trag mlaznog aviona, oblak, nešto treće?

Također, jedne prilike sam bio u prepirci sa jednim insanom oko mogućnosti da li je on 30-ak dana prije toga mogao vidjeti mlađak nastupajućeg ša’bana (mjesec pred ramadan), da bih nakon pola sahata ili više ustanovio da taj insan uopšte nije siguran kojeg oblika je mlad mjesec!, tj. da li je poput slova C ili (kao što i jeste) OBRNUT na drugu stranu. Ispalo je da je on mjesec dana ranije ustvari vidio “stari” mjesec, “odlazeći” mjesec redžeba, na 3-4 dana prije mlađaka nastupajućeg ša’bana.

Dakle, prije nečije laži, postoji:

1) neprihvatanje vijesti i neotpočinjanje sa ibadetom na osnovu vijesti od nevjernika (makar ih nama donio i naš brat, vjernik).

2) pitanje poznavanja gdje se (na kom dijelu neba, ne može na sredini već mora blizu zalazećeg Sunca na zapadu), u koje vrijeme pojavljuje mlad mjesec (kasno nakon ikindije, a prije akšama), te kada ga “čekamo” (29. noći lunarnog mjeseca, a ne kad mi to želimo, a onda ga vidimo punog nasred neba!), te poznavanje njegovog izgleda (što je najsmješnije ne poznavati, ali i to se, eto, desilo, mada ako ga očekujemo u pravi dan i u pravo vrijeme – ne može se pojaviti ništa osim on kao mlađak), i dobro, bistro oko, nekada durbin ili slično pomagalo.

A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Ebu Ahmed.