PITANJE:
Esselamu alejkum, imam jedno pitanje ahi, kakav je hukm nekoga ko izgovori Bog te ili Bog te vidio? Ima li ovo kakvo negativno značenje?
ODGOVOR:
Ima dosta nemarnih ljudi koji lahko upadaju u izraze o kojima je pitano, ali ima i ljudi koji olahko za to isto tekfire.
PRVO: Što se tiče najteže kvalifikacije izraza poput tih, a to je osuda za kufr onog koji ih izgovori, čovjek se neće protekfiriti (smatrati i nazvati kafirom, otpadnikom) dok god su te riječi dvosmislene. Takav je slučaj sa prvim od dva izraza koje si naveo kao primjer, izraz koji je zaista opasan, ali nije jednoznačan niti jasan u značenju psovke, pa se onaj ko ga izgovori neće protekfiriti sve dok ne bude poznata i jasna namjera, tj. šta je on zapravo htio reći, šta je podrazumijevao pod tim što je izostavio. A sve i ako neko od muslimana (bio učen ili ne) protekfiri onoga ko izgovori ovako dvosmislenu izjavu, ovaj kod Allaha neće biti nevjernik ako Allah zna da je za namjeru imao nešto što nije ni psovka, ni uvreda, ni ismijavanje Njega.
DRUGO: Međutim, ipak musliman ne smije biti zadovoljan time da izgovara ovako opasne, dvosmislene riječi, pa sve i kad bi bio siguran da kod Allaha nije nevjernik, jer sve i ako ga Allah opravda kufra, ostaje njegov grijeh u onome što od nereda i pogrešnog shvatanja njegovih riječi može da proistjekne. Jer, dok izgovara takve izjave, uzrečice, “poštapalice”, on će uzrokovati da ga onaj ko je prema vjeri ljubomoran protekfiri, da ga onaj koji za vjeru ne mari uzme za primjer i to od njega nauči i prenosi i sl.
TREĆE: Ako je čovjeku namjera da tom dvosmislenom ili nepotpunom izrekom uvrijedi Allaha, ismije ga ili opsuje, on će kod Allaha biti nevjernik, koliko god njegova izreka ljudima izgledala dvosmislena ili čak bezazlena, bezopasna.
Jer, da zaključim, u JASNIM izjavama uvrede, ismijavanja ili psovanja Allaha, Poslanika (s.a.w.s.) ili vjere nema nikakvog utjecaja to što neko to “nije namjeravao”, pa on postaje kafir otpadnik, htio ili ne htio, ako je izgovorio jasnu riječ vrijeđanja, ismijavanja, psovke i sl.
A ako je izgovorio nešto što je nepotpuno, nejasno, dvosmisleno, neće biti nevjernik sve dok mu ne saznamo namjeru. Nekada će ga ljudi protekfiriti i zobg dvosmislene izjave, ako je poznat po griješenju, druženju sa razvratnicima i poznat po učestalom upadanju u slične stvari, pri čemu će biti opravdan i onaj koji pogriješi tekfireći ga (jer je on kriv što je dao povoda da ga sumnjiče i da preovladava stav da je tim izrazima htio ono gore). A kod Allaha je njegovo stanje prema njegovoj namjeri, jer mu sve namjere Allah, svakako, zna.
U SVAKOM SLUČAJU, nema sumnje da se u ovim stvarima MORAJU izbjegavati i da su HARAM svi izrazi koji imaju ikakvu primjesu ili udio dvosmislenosti, nedorječenosti, nejasnosti i kojima se može izazvati sumnja, nered ili se izazvati uzimanje Allahovog Imena i Njegove Veličine olahko ili za igru i zabavu.
A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Ebu Ahmed.