PITANJE O ZNAČENJU AJETA U KOJIMA SE SPOMINJE DA JE MUHAMMED, s.a.w.s., PRVI MUSLIMAN

PITANJE:
Esselamu alejkum brate. Naidjoh na jedan ajet, pa mi je nejasno. Znajuci da časni Ku’ran često tvrdi da su prethodni Poslanici bili muslimani, treba mi razjasniti ovaj ajet. Mozda je jednostavno do prevoda jer ne znam arapski pa samim tim nemam opširnije razumevanje. U pitanju je sura Zumer, 11-12: “Reci: Uistinu! Meni je naređeno da obožavam Allaha, odan Njegovoj vjeri, I naređeno mi je da budem prvi od muslimana.”

ODGOVOR:
We ‘alejkumus-Selam. Dakle, buni te to što sa jedne strane znaš da su svi poslanici (prije Muhammeda, s.a.w.s.) bili muslimani, a naišao si na ajet koji spominje da je Muhammed, s.a.w.s, prvi musliman. A u Allahovoj Knjizi postoji još jedno mjesto koje navodi na zaključak da je Muhammed, s.a.w.s. prvi musliman), a to je:
“Reci: ‘Namaz moj, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova, Koji nema saučesnika; to mi je naređeno i ja sam prvi musliman.’ “ (sura el-En’am, 162. i 163.)

Osnova nesporazuma je (ne)razumijevanje značenja pojmova “islam” i “musliman”.
Pojmovi potiču od glagola “أسلم esleme” – predati se, pa je islam – predavanje (Allahu), a musliman – onaj koji se predao. Imajući to u vidu, riječi Isaovih sljedbenika neko prevodi kao “a ti posvjedoči da smo mi muslimani”, a neko prevodi kao: “…da smo se predali.”
Tako je i sa ovim i sličnim ajetima i hadithima gdje se spominju riječi Muhammeda, sallallahu ‘alejhi we sellem: “Ja sam prvi od muslimana”, a moglo bi se prevesti i kao “Ja sam prvi od onih koji su se predali (Allahu).”

U oba slučaja i na oba načina prevođenja, misli se isključivo na to da je on PRVI U TOM NARODU koji se predao, pa onda tome druge poziva.

Dakle, u slučaju poziva Muhammeda, sallallahu ‘alejhi we sellem: “Prvi sam se predao, pa vas tome pozivam kao neko koji se već toga pridržava”.

U komentaru ajeta iz sure ez-Zumer (ajeta o kojima si pitao), imam et-Taberi je rekao:
“Allah, uzvišen je njegov spomen, kaže Svome Vjerovjesniku Muhammedu, sallallahu ‘alejhi we sellem: ‘Reci, o Muhammede, mušricima Kurejša: Allah mi je naredio da Ga obožavam, samo Njemu jednome usmjeravajući ‘ibadet, mimo svih drugih kojima vi dovite (koje prizivate), od božanstava i ortaka, i naredio mi je time moj Uzvišeni Gospodar da činjenjem toga budem PRVI OD VAS من أسلم (koji se predao, koji je postao musliman), koji Mu se ponizio tewhidom, uputio Mu ‘ibadet iskreno (sa ikhlasom) i odrekao se svih božanstava mimo Njega.’ “ (“Tefsirut-Taberi“, 20/180 sa tahkikom et-Turkija, u komentaru 11. i 12, ajeta sure ez-Zumer).

Dakle, izlazak iz ove (samo) prividne kontradiktornosti jeste pomirivanjem i usaglašavanjem obje vrste tekstova i objašnjavanjem da oni u suštini nisu kontradiktorni, već “ostaje“ činjenica i istina da su svi prijašnji Allahovi poslanici bili na vjeri islamu (muslimani), pa time Poslanik Muhammed, s.a.w.s., nije prvi musliman (kao što nije ni prvi poslanik), već se cilja isključivo na njegovu prednost u prihvatanju Poruke, na njegovo pokoravanje prije ostalih, tj. na činjenicu da je on prvi koji se Allahu predao u tom narodu, u tom vremenu, pa ih tome poziva.

A ako bi neko rekao da je i u tom narodu tada bilo muslimana prije samog Muhammeda, s.a.w.s., tada ćemo imati u vidu prijevod “onaj koji se predao”, pa iako je bilo muwehhida i prije Muhammeda, s.a.w.s. (Wereka ibn Newfel, na primjer), oni se nisu predali Allahu i Poslanici, već su bili muwehhidi na čistoj fitri i hanifijjetu. Dakle, sve i ako Muhammed, s.a.w.s., nije bio prvi musliman ni u svom narodu, on uistinu jeste PRVI KOJI SE PREDAO Allahovoj Objavi, naredbi, propisima, koji su došli njemu, da ih on primjeni i ljudima objasni i u to ih pozove.

A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Ebu Ahmed.