PITANJE O UZIMANJU DRŽAVLJANSTVA

PITANJE:
Es selamu alekum. Imam pitanje vezano za uzimanje drzavljanstva. Ja sam iz Bosne i zbog udaje u Crnu Goru nisam sigurna koliko je prihvatljivo uzeti to drzavljanstvo? Naime ja sam slusala par predavnja u kojima se navodi da je zabranjeno uzeti ukoliko drzava primorava da se pocini neki kufr kao uslov (npr zaklinjanje necim njihovim svetim, ustajanje u ime nekoga njihovog svetog i sl) dok ukoliko nije uslovljavanje kufr da se moze uzeti drzavljanstvo, ali da tu bude prisutna mrznja prema tagutima i odricanje od njih. Da li mogu uzeti drzavljanstvo jer sam primorana iz razloga udaje i dolazilo bi do komplikacija ukoliko ne bih uzela drzavljanstvo ili vizu?

ODGOVOR:
We ‘alejkumus-Selam.
Samo uzimanje i posjedovanje državljanstva nije kufr. U suprotnom, svako bi bio kafir jer svako ima neko državljanstvo. Pa kao što nije kufr posjedovati bosansko, nije kufr ni steći, dobiti, ostvariti pravo na crnogorsko državljanstvo i uzeti ga.
Ono što jeste sporno i što je nekada prepreka jeste način postajanja državljaninom, tj. procedura ili samo izjašnjavanje.

Naime, tu može biti nekoliko scenarija:

1) U situaciji da se steknu uslovi da čovjek dobije državljanstvo neke države i prosto potpiše da postaje državljanin te države, nema nikakvih problema.

2) U situaciji da se od čovjeka zahtijeva da potpiše papir u vidu ugovora njega i države u kome između nekoliko članova postoji i neki sporni član (koji, sam po sebi, i može sadržati nevjerstvo, u smislu da on priznaje strukture vlasti i sl.), i to nije nužno kufr koji izvodi iz vjere jer on to potpisuje zbog članova mimo onog posljednjeg, spornog člana, a također i zato što u našem šeri’atu samo potpisivanje ne predstavlja nužno jasnu saglasnost sa nečim što je neko drugi napisao. Glavni problem jeste napisati ili reći.

3) U situaciji u kojoj se od čovjeka traži da svojom rukom napiše (a to je vrlo rijetko) ili da izjavi, kaže izjavu kufra (da poštuje državu i njenu vlast, njeno demokratsko uređenje i sl.), to mu tada nije dozvoljeno učiniti i izašao bi iz vjere. Nikakva potreba za uzimanjem državljanstva ni korist od njega ne bi bile opravdanje.
U ovo (pisanje ili izgovaranje kufra) spada i situacija da se od čovjeka traži da se zakune na vjernost državi, da se zakune da će poštovati ustav i zakone demokratske države (ili države uređene na neki drugi tagutski način). Tim zaklinjanjem bi čovjek izašao iz vjere, pa makar mu dozvolili i priznali da se zakune Allahom, jer tada ne bi bio kafir zbog onog čime se kune, već zbog onog na što se tom zakletvom obavezuje.

Dakle, da saberemo:
Samo uzimanje državljanstva neke države nije kufr.
Potpisivanje ugovora nije jasni kufr.
Pisanje ili izgovaranje izjave kufra ili zaklinjanje na pokornost tagutu je kufr koji izvodi iz vjere.

A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Ebu Ahmed.