PITANJE:
Esselamu alejkum, Nakon sto je neko na FB ukucao da se “divi nekim ljudima”, desela se rasprava oko dozvoljenosti tog pojma za ljude, jer je Allah za Sebe rekao da je On divan pomagac, do mjere da je neko kucao “na dao mi Allah da se nekome mimo Allaha divim”!

ODGOVOR:
We ‘alejkumus-Selam.

Nije rijetkost da se ljudi ponašaju na taj način: da bez dokaza, znanja i informacija određene riječi ili postupke proglašavaju “klonjenjem sumnjivog ili čuvanjem upadanja u zabranjeno“ i zauzimaju stavove koji nemaju veze ni sa opreznošću ni sa bogobojaznošću.

U ovom slučaju se spominje zabrana, opasnost ili pokuđenost upotrebe izraza “diviti se“ jer je samo Allah “divan“, što nema smisla ni utemeljenja niti jezički niti šeri’atski.

Što se tiče jezika (a rasprava je na FB vođena na bosanskom jeziku i tiče se izraza u tom jeziku), glagol “diviti se“ i imenica “divljenje“ nemaju nužnu etimološku vezu sa pridjevom “divan“. Naime, čovjek se divi mnogo čemu što ne smatra divnim, krasnim, lijepim; divi se poštenom, darežljivom, jakom, bogatom, učenom,… tako da je zabranjivanje ili sumnjičenje upotrebe glagola “diviti se“ povezujući tu riječ sa pridjevom “divan“ sasvim neutemeljeno i neprimjereno.

A što se tiče šeri’ata, nema nikakvog dokaza da je sporno, a kamoli zabranjeno koristiti pridjev “divan“ za nekoga mimo Allaha.
Allah je Svog Poslanika nazvao milostivim i samilosnim (bez člana ال) na kraju sure et-Tewbe, iako su to dva od Njegovih najvećih imena.
Allah je za Sebe rekao da je lijep, a svi mi svakodnevno kristimo pridjev “lijep“ da opišemo ženu, muškarca, dijete, mače, pile, planinu, rijeku, poeziju,…
Musliman će često reći da mu je “jedino taj i taj pomogao“ (ne pomišljajući da porekne da mu je Allah najveći pomagač) i niko od nas ne uskoči sa optužbom da je negirao Allahovu pomoć sebi, a spomenuto je preče da se ospori.
Allah je za Sebe rekao da je On أحكم الحاكمين (od mudrih najmudriji ili od pravednih najpravedniji), da je on أرحم الراحمين (od milostivih najmilostivijih),… Hoće li neko osporiti muslimanu da čovjeka smatra i nazove mudrim, pravednim ili milostivim i nakon što je Allah posvjedočio da tih ima?
Dakle, nije svaka opreznost jednaka bogobojaznosti, pogotovo kad je utemeljena na pretpostavkama i neznanju, već to kao po pravilu bude govor o vjeri bez znanja, bude nagađanje koje često odvede do (makar i nenamjernog) sumnjičenja ili optuživanja drugih i bude otežavanje sebi ili drugima i “hrvanje sa vjerom“ na koje nas je Resulullah, sallallahu ‘alejhi we sellem, upozorio kada je rekao da se sa ovom vjerom niko nije hrvao, da ga ona nije nadjačala.

Što se tiče “opreznosti“ u izbjegavanju upotrebe riječi (pridjeva) “divan“ za nekoga mimo Allaha, onaj koji želi biti oprezan bi najprije trebao znati koju je riječ Allah upotrijebio. U pitanju je riječ نِعْمَ (ni’me) u poznatom izrazu: حسبنا الله و نعم الوكيل (HasbunAllahu we NI’ME-l-wekil / Dovoljan nam je Allah i divan je On pomagač).
Svakodnevna realnost svjedoči da svi mi koristimo riječ “divan“ za sve i svašta. Ako bi neko i rekao da on izbjegava tu riječ, ako je iskren priznaće da umjesto nje (za stvorenja) koristi pridjeve “lijep, prelijep, krasan, prekrasan, predivan, dražestan“,… a koji su svi sasvim slični ili istovjetni (sinonimi) riječi “divan“, a riječ نِعْمَ bi neko sasvim opravdano mogao prevesti i nekom od spomenutih riječi. Dakle, nema toga ko se sačuvao upotrebe neke od tih riječi za nekoga i nešto mimo Allaha. I nije pogriješio, nije ništa sumnjivo učinio!

Inače, kur’anska (arapska) riječ koja je suprotna riječi نِعْمَ (divan) je riječ بِئْسَ (grozan, užasan, jadan).
Pretragom Kur’ana se može utvrditi da je Allah u Svojoj Knjizi riječ بِئْسَ upotrijebio na čak četrdeset mjesta, pa je tako u Kur’anu takvim (groznim, užasnim ili jadnim) opisano: grozno je ono za što su se nevjernici prodali, jadno je ono na što Jevreje njihovo vjerovanje navodi, grozno je Vatra boravište, užasno je džehennem mjesto povratka, ružno je ono što su Jevreji u zamjenu za Allahove riječi dobili,…
Pretragom se također može utvrditi da je riječ نِعْمَ (divno) Allah upotrijebio na trinaest mjesta.
Od tih trinaest mjesta je ta riječ upotrijebljena za Allaha na šest mjesta, pa je Allah divan zaštitnik (Alu ‘Imran, 173), divan pomagač (el-Enfal, 40), divan zaštitnik i divan pomagač (el-Hadždž, 78), divan je Onaj Koji se Nuhu odazvao (es-Saffat, 75), divan Onaj Koji je zemlju rasprostro (edh-Dharijat, 48) i divan Onaj Koji je Moćan (el-Murselat, 23).
Međutim, na ostalih sedam (od ukupno trinaest) mjesta je riječ نِعْمَ upotrijebljena za nešto ili nekoga mimo Allaha (za stvari, pojave ili stvorenja).
Tako je (u Alu ‘Imran, 136, u el-‘Ankebut, 58 i u ez-Zumer, 74) divna nagrada onima koji rade (dobra djela), pa je (u er-Ra’d, 24) divno konačno prebivalište, divna je (u en-Nahl, 30) kuća bogobojaznih, divna je (u el-Kehf, 31) nagrada džennetlija, kao što je divan i Sulejman, ‘alejhis-selam (u Sad, ):وَوَهَبْنَا لِدَاوُودَ سُلَيْمَانَ ۚ نِعْمَ الْعَبْدُ ۖ إِنَّهُ أَوَّابٌ (A Dawudu podarismo Sulejmana. DIVAN rob, i zaista se mnogo kajao).

Pa i nakon sve logičke i zdravorazumske jasnoće dozvoljenosti i raširene učestalosti upotrebe riječi “divan“ za sve što je lijepo i što nam se svidi, da ne ostane da svoj dokaz dozvoljenosti toga temeljimo samo na logici, eto i šerijatskih tekstova, jasnih ajeta u kojime je Allah mnoge pojave i čovjeka nazvao divnim.
Zar nakon svega toga sebi to zabranjivati i drugima prigovarati, ili se drugima ne protiviti ali sebe smatrati opreznim u svom hrvanju sa Allahovom vjerom, a sve vrijeme nemajući ama baš nikakvog dokaza za takvo nešto? Kako se takvi ne uplaše da ne budu svrstani u one koji čine najteži grijeh, govor o Allahu bez znanja, govor o vjeri bez dokaza, unošenje u Allahovu vjeru ono što nije od nje?

A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Ebu Ahmed.