Pitanje: O UČENJU RUKJE, NAPLAĆIVANJU TOGA I BAVLJENJU TIME

PITANJE:
Selamu Alejkum.
Imam jedno pitanje o danasnjoj Rukji. Kojega ste stava o ucacima Rukje kojima je to danas vec glavni prihod para.
Ucaci Rukje imaju cak i ordinacije. Neki i ostavljaju napustaju sa radnih mesta dabise bavili Rukjom.
ALLAH vas nagradio.

ODGOVOR:
We ‘alejkumus-Selam.

Iako je to mnogim neobavještenima čudno, naplaćivanje učenja rukje je halal, neupitno dozvoljeno.
Ta dozvola je utemeljena, između ostalog, i na poznatom hadithu kojeg bilježe i el-Bukhari i Muslim u svojim “Sahihima” od ashaba Ebu Se’ida el-Khudrija (radijallahu ‘anhu) da su ashabi jedne prilike naišli na neko pleme čijeg poglavara je ujeo škorpion. To pleme je odbilo da ugosti ashabe, pa im je je ovaj ashab, čuvši za iskušenje (ujed škorpiona) koje je zadesilo njihovog vođu, ponudio da ga on liječi (Kur’anom), a da mu oni zauzvrat daju trideset ovaca. Oni su prihvatili, ashab je Kur’anom liječio njihovog vođu pa je on, Allahovom voljom, bio izliječen i ashabi su uzeli trideset ovaca kao naknadu (naplatu) za to učenje. Kada su ashabi došli Allahovom Poslaniku, sallallahu ‘alejhi we sellem, ispričali su mu to da bi saznali da li su ispravno postupili, što im je on jasno odobrio, rekavši ashabu koji je rukjom liječio vođu tog plemena: “Kako si znao da je ona rukja (tj. da se njome, surom el-Fatiha, liječi)? Ispravno ste postupili…”

Dakle, ako imamo jasnu i nedvosmislenu dozvolu od strane Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem, suvišno je razmišljati o postupcima onoga ko slijedi tu dozvolu i uputu, pa to čini i naplaćuje, makar to uzeo kao trajni posao.
Recimo, ako je dozvoljeno loviti (divljač ili ribu), time se hraniti i tu lovinu prodavati, zar ćemo se začuditi onome ko ne samo da povremeno pojede nešto od ulova, već se tome sasvim posveti, pa mu to bude osnova pribavljanja hrane ili to još i prodaje i od toga živi? Nećemo mu se čuditi niti pitati o dozvoljenosti toga.

Dakle, dozvoljeno je liječiti ljude rukjom, kao što je dozvoljeno to naplaćivati, i tu nema nikakvog ograničenja. Kao što ribolovcu dozvola lovljenja nije ograničena, pa da mu je halal, recimo, da ulovi samo za jedan obrok dnevno ili nedjeljno, ili da radi prodaje ulovi samo dva kilograma dnevno, tako ni u slučaju učenja rukje nema nikakvog dokazanog ograničenja da, uz dozvolu naplate učenja, čovjek to može naplatiti samo 10 eura ili da može liječiti samo jednog čovjeka nedjeljno.

Međutim, istina je da se mnogi ljudi (iako se bave tim halal poslom) neodgovorno odnose prema tom poslu i aktivnosti, pa su neki od njih drski, previše “zvanični” i “poslovni”, neuviđavni i neosjetljivi na muke i probleme “pacijenata” i brige članova njihovih porodica.

1) Jedan od vrlo poznatih učača rukje ima toliku “gužvu” da je čak sa učenja “uživo” direktno jednom pacijentu prešao na sljedeću metodu: “posaffa” desetine njih i pusti snimljeno učenje Kur’ana, a onda hoda ispred njih i posmatra njihove reakcije, da bi se “posvetio” onome kod koga vidi reakcije na učenje Kur’ana, pri čemu se desi da se posveti jednom koji osjeti tegobe, a da ne primjeti tegobe drugoga, ili da liječenjem jednoga jednostavno zapostavi drugoga koji je već izgubio svijest, a sve u cilju da se “sesija” što prije odradi i da on što prije naplati liječenje.

2) Također, ako iskušan (bolestan) insan i dobije priliku da ovaj učač uči direktno i samo njemu, vidi da ovaj uči, ali rutinski, kao po šablonu, nezainteresovano, gledajući u poruke na telefonu ili kroz prozor iščekujući posjetu ili sljedećeg “pacijenta”.

3) Također, ti ljudi se često ne obaziru na imovno stanje ljudi koje liječe, već posmatraju muku iskušanog, po nekoj logici da “što je on u većem problemu, više mu se ima prava naplatiti”, da Allah sačuva. A sve i ako je u pitanju bogata porodica, učači nekada nemaju ni obzira ni obraza u traženju novca da bi učili rukju. Tako mi je jedan insan pričao da je jedan poznati ovdašnji “da’ija” džehmijja jednoj ženi Bošnjakinji u Švajcarskoj tražio 2.000 franaka da joj jednu noć Kur’anom liječi sina! Dakle, samo jer je žena očajna i ima novca, tražiti 2.000 e za, recimo, 8 sati “rada”? Da Allah sačuva.

4) A da ne govorim o prodavanju meda po basnoslovnim cijenama. Učač kupi teglu meda za nekih 10 e, a prodaje ga 20 ili 25 jer je to “učeni med”, tj. jer je nad njim učeno nešto od kur’anskih ajeta i dova iz sunneta koje zaista jesu rukja, ali čije učenje traje, recimo, maksimum 10 min. Tako učenje od 10 minuta “košta” 10-15 e. Pored toga, postoji opcija da se to prouči nad punom kantom meda, pa da se tako 10-ak minuta učenja naplati 100 e (!), jer učač kupi tih 10 kg meda za 100 e, nad njim to prouči i to prespe u 10 tegli i proda ih za 200 e.

Dakle, neki učači zloupotrebljavaju taj halal posao, pa umjesto da na najljepši način predstave islam i ljudima ga omile, oni to koriste da oni lahko dođu do zarade, pa makar ljudima tako islam predstavljali kao vjeru profita i bogaćenja na mukama unesrećenih, vjeru koja ne zagovara saosjećanje i milosrđe.
A svako će na kraju pred Allahom odgovarati kako je širio, predstavljao islam i koliko ga je pomogao ili mu naštetio.

Odgovorio: Ebu Ahmed.