PITANJE:
EsSelamu alejkum. Da li je islamski ispravno da roditelj salje svoje djete da trenira fudbal iako zna sta sve tamo od grijeha ima.

ODGOVOR:
We ‘alejkumus-Selam.

Na samom početku, a u cilju boljeg razumijevanja odgovora, želim da naglasim razliku između rekreacionog i profesionalnog bavljenja sportom.
Naime, poznato je da islam podstiče na zdravlje, kondiciju, fizičku spremnost, na bavljenje sportom, kao što se u hadithima spominje jahanje, streljaštvo, plivanje,…
Tako igranje fudbala nije sporno, ali podvlačim – rekreativno igranje, dakle igranje u svrhu razonode, zabave, fizičke aktivnosti, rivaliteta, nadmetanja mimo takmičenja.

Međutim, takmičarsko bavljenje (bilo kojim) sportom sa sobom nosi niz sumnjivih, pokuđenih i jasno zabranjenih stvari od kojih su: druženje i putovanje sa nevjernicima (jer ne može musliman birati saigrače u timu), jedenje sa njima (izlaganje mogućnosti da pojede haram-meso), boravak sa njima duži nego što je sama utakmica, nekada i po čitav dan u putovanju, nekada i danima na pripremama, razgolićavanje (jer skoro u svakom od tih sportova dres otkriva nešto od avreta), slušanje skandiranja sa tribina i izazivanje toga (a među time i psovki), često i razgolićavanje i gledanje u avret saigrača u svlačionici nakon treninga ili utakmice.

A muslimani, nažalost, olahko dopuste svojoj djeci da počnu trenirati fudbal ili sličan takmičarski sport, sve se kao nadajući da je to samo vrsta razonode i hobija.
Međutim, svoje dijete ubacuju negdje želeći da je u tome najuspješniji, kao da ne znaju da uspjeh djeteta u tome vuče ka njegovom opredjeljivanju za to kao životno zanimanje.

Onome ko i nakon ovoga ne razumije problem u koji uvaljuje svoje dijete šaljući ga na treninge fudbala, preporučujem da na youtube-u potraži klipove koji u naslovu imaju spomen trenera Limenog (ukucati samo “Limeni“). U pitanju je neki nervozni trener koji se dere i na sudiju i na sve oko sebe, ali psuje i samu djecu koju on trenira.
Ako se i nađe rijetki komentar ispod tog videa u kome neko osuđuje to psovanje djece, slijedi navala komentara u kojima roditelji kucaju POHVALE na to ponašanje trenera i čak tvrde da nema trenera koji ne psuje djecu koju trenira, te tvrde da je to garant čvrste discipline i kaljenja igrača. Da Allah sačuva.

Odgovorio: Ebu Ahmed.