PITANJE:
Esselamualejkum. Koliko rekata ima jacija namaz (sunneta, farza, vitra)? Negdje citam jedno, negdje drugo. Sta je najblize sunnetu?

ODGOVOR:
We ‘alejkumus-Selam.

Jacija ima obaveznih, naređenih 4 rekata (fard-namaz).
To je ono što je Allah naredio i za što će čovjek biti pitan i kažnjen ako to nije ispunio, tj. redovno klanjao (osim ako mu Allah oprosti ili mu se nadomjesti i zamijeni sa nečim od nafila, tj. dobrovoljnih, neobaveznih namaza).

Osim ta 4 naređena rekata jacije namaza, musliman bi se trebao truditi da praktikuje klanjati i ono što je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi we selleme, klanjao ili nam rekao da klanjamo.

Što se te njegove prakse tiče, on nafile (dobrovoljne, neobavezne namaze) pred jacijski fard nije klanjao redovno kao nafile pred podnevski fard namaz.

Zato se praksa klanjanja nafila (sunneta) prije farda jacije zasniva i temelji na njegovim riječima prije negoli na njegovom postupku (djelu), a te njegove riječi su:
بَيْنَ كُلِّ أَذَانَيْنِ صَلاَةٌ بَيْنَ كُلِّ أَذَانَيْنِ صَلاَةٌ ـ ثُمَّ قَالَ فِي الثَّالِثَةِ ـ لِمَنْ شَاءَ ‏”‌‏
“Između svaka dva edhana (tj. edhana i ikameta) postoji namaz”, pa je to ponovio, a kod trećeg (ponavljanja) je dodao: “Za onoga ko želi (tj. klanjati)” (hadith bilježi imam el-Bukhari u svom “Sahihu”, br. 627).

Na tekstu i poruci ovog haditha se temelji potvrda postojanja sunneta prije ikindijskog i jacijskog sunneta prije farda, pa i akšamskog sunneta prije farda (iako o posljednjem postoje i predaje od ashaba da su praktikovali odmah po okončanju akšamskog edhana “tražiti” stub mesdžida prema kome bi klanjali dva rekata prije ikameta za fard akšama).

Tako pravnici ove dobrovoljne namaze prije i poslije fard-namaza dijele na:

1) sunnete mu’ekkede (potvrđene sunnete, tj. nafile koje je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, uvijek praktikovao klanjati) i

2) sunnete gajri mu’ekkede (nepotvrđene sunnete, nafile koje je on ponekad klanjao, ali ne tako redovno i ustrajno kao one prethodne).

U prve (povrđene sunnete) spadaju:
2 rekata prije sabahskog farda,
2 (ili 4) rekata prije podnevskog farda,
2 rekata nakon podnevskog farda,
2 rekata nakon akšamskog farda i
2 rekata nakon jacijskog farda.
To su ujedno i onih 12 rekata za koje je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, rekao:
مَنْ صَلَّى فِي يَوْمٍ ثِنْتَىْ عَشْرَةَ سَجْدَةً تَطَوُّعًا بُنِيَ لَهُ بَيْتٌ فِي الْجَنَّةِ
“Onome ko (redovno) klanja dvanaest dobrovoljnih rekata dnevno biće sagrađena kuća u džennetu” (hadith bilježi imam Muslim u svom “Sahihu”, br. 728).

U druge (nepotvrđene sunnete) spadaju:
2 (ili 4) rekata prije ikindijskog farda,
2 rekata prije akšamskog farda,
2 (ili 4) rekata prije jacijskog farda.

I mimo ovoga ima nafila (iako to nisu sunneti namaza), kao što su, npr. sunneti prije džume-namaza, 2 naknadna (dakle, treći i četvrti) rekata nakon farda podneva i sl.
Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, je na to podstakao rekavši:
مَنْ حَافَظَ عَلَى أَرْبَعِ رَكَعَاتٍ قَبْلَ الظُّهْرِ وَأَرْبَعٍ بَعْدَهَا حَرُمَ عَلَى النَّارِ
“Ko čuva (tj. redovno klanja) četiri rekata prije (farda) podneva i četiri rekata nakon njega – biće zabranjen Vatri (tj. neće ući u nju)” (hadith je sahih, bilježi ga imam Ebu Dawud u “Sunenu”, br. 1269, kao i et-Tirmidhi i Ibn Madže).

Dakle, kao zaključak odgovora na tvoje pitanje:

  • 4 rekata farda jacije su, svakako, naređena
  • 2 (ili 4) rekata prije farda jacije su nepotvrđeni sunnet
  • 2 rekata nakon farda jacije su potvrđeni sunnet.

A što se broja rekata vitr-namaza, njih mora biti neparan broj (sama riječ “witr” znači “nepar”), a praksa Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem, i ashaba upućuje na to da se može klanjati jedan, tri, pet, sedam, devet i jedanaest rekata.

Sam Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi we selleme, je klanjao vitr-namaz na više načina:

  • nekada bi ga klanjao dva po dva rekata, tj. predajući selam nakon svaka dva rekata, a onda zasebno klanjajući onaj posljednji, neparni rekat (hadith o tome bilježi Ibn Hibban u svom “Sahihu”, br. 2435, Ibn Hadžer (“Fethul-Bari” 2/482) ga je ocijenio ocjenom “kawijj” tj. jak i pouzdan).
  • nekada bi ga klanjao tri rekata, ali ne na način klanjanja akšamskog farda, tj. nije predavao selam nakon drugog rekata i sjedio je samo nakon trećeg rekata (hadith bilježi en-Nesa’i, 3/234 i el-Bejheki, 3/31, a en-Newewi (“El-Medžmu’ “, 4/7) je en-Nesa’ijev isnad ocijenio hasenom, a el-Bejhekijev sahihom).
  • nekada bi ga klanjao pet ili sedam rekata, sjedajući i predajući selam samo nakon posljednjeg parnog (četvrtog ili šestog) rekata, a onda bi ustao na posljednji (peti ili sedmi) rekat i klanjao ga zasebno (hadith bilježe imam Ahmed u “Musnedu”, 6/290 i en-Nesa’i, 1714, a za koji je en-Newewi rekao da je džejjid, tj. dobar a el-Albani rekao da je sahih).
  • nekada bi na posljednjem rekatu učio kunut-dovu nakon povratka sa ruku’a.
  • nekada bi kunut dovu učio prije odlaska na ruku’.
  • nekada bi witr-namaz i posljednji rekat obavio bez kunut-dove.

Učenjaci fikha kažu da je lijepo witr-namaz klanjati raznoliko, na različite načine da bi se tako očuvali i u praksu sprovodili svi sunneti (vjerodostojno prenešeni načini) njegovog klanjanja.

A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Ebu Ahmed.