PITANJE:
Es-selamu alejkum.
Negde si spomenuo šiije (nisam upamtio koji je video u pitanju), pa me interesuje kakav stav treba zauzeti po pitanju njih. *Je su li dozvoljeni muslimansko-šiitski brakovi? *Trebaju li šiije plaćati džizju? *Je li ispravan namaz za njihovim imamom, kako hodžusije pričaju? Za mene su oni kjafiri na kvadrat, jer čine kufr i širk, ali ima onih koji kažu da se ne sme tekfiriti šijja, koji ne tekfiri ashabe, halife, majke vernika i koji ne obožava imame (ako takvi uopšte postoje).
ODGOVOR:
We ‘alejkumus-Selam we rahmetullahi we berekatuh.
Ni ja ne znam na koje moje spominjanje ši’ija misliš, ali znam šta o njima mislim i u šta je ispravno vjerovati kada su ši’ije u pitanju. Odgovoriću redosljedom kojim si postavio svoja pitanja:
1) Muslimansko-ši’ijski brakovi nisu dozvoljeni. Sve si lijepo rekao kada nisi ukucao sunnijsko-ši’ijski, već muslimansko-ši’ijski brakovi. Ukucavši tako, ispoljio si uvjerenje da su sunnije zapravo jedini muslimani, a da su ši’ije nevjernici, pa brak sa nevjernicima (koji nisu od ehlul-Kitaba) nije dozvoljen. I to nije kao u slučaju ehlul-Kitaba (pa da kažemo da nije dozvoljen brak djevojke (žene) muslimanke sa ši’ijom, ali da je dozvoljen brak muškarca muslimana ženom ši’ijkinjom), već je propis kao kad je u pitanju brak sa hindusima, budistima i sl.: niti se musliman smije ši’ijkom oženiti, niti se muslimanka smije za ši’iju udati, jer su ši’ije kafiri, mušrici koji nisu od ehlul-Kitaba (Židovi ni kršćani).
2) U osnovi, u islamskoj državi džizju plaćaju ehlul-Kitab (Židovi i kršćani). Međutim, svjedoci smo da su u historiji islama feqihi (pravnici) ovaj hukm (propis) “prenijeli“ i na neke skupine kafira koje nisu od ehlul-Kitaba, kakvi su medžusije (vatropoklonici) i hindusi, pa tako muslimani nisu ni poubijali ni protjerali stotine i stotine hiljada medžusija i hindusa osvojivši njihove zemlje, jer bi to bio sveopšti pokolj ili demografska i ekonomska katastrofa, pri čemu bi ogromni predjeli ostali nenaseljeni i zapušteni, već su se opredjelili na primjenu hukma (propisa) nametanja džizje njima, kao da su ehlul-Kitab. Danas čujemo mišljenja od ono malo rijetkih koji tekfire ši’ije (svjesni da ioni nisu muslimani) da bi se povratkom khilafeta i na ši’ijama i sličnim mogla primjeniti ista analogija, nametnuti im se ahkami (propisi) ehlul-Kitaba, ali smatram da to nikako nije ispravno. Jer, koliko god da ši’ije jesu mušrici i kafiri mimo ehlul-Kitaba (kao što su to i medžusije i hindusi), oni se i dalje pripisuju islamu, pogrešno ga ispoljavaju i sprovode i pokušavaju ga iskriviti. Dakle, šteta ostavljanja medžusija i hindusa da plaćajući džizju na miru obavljaju svoje vjerske dužnosti nije velika kao što bi bila šteta u državi islama ostaviti ši’ije da na miru ispoljavaju i sprovode svoje kufrove i širkove i time osporavaju ispravno učenje islama. Dakle, jedino ispravno mišljenje o propisu nad ši’ijama u islamskoj državi jeste njihovo prihvatanje islama, protjerivanje (iseljavanje) ili ubijanje.
3) Zbog jasnih kufrova i širkova na kojima su ši’ije (u svom vjerovanju i ‘ibadetu), kao što brak sa njima nije dozvoljen, tako nije dozvoljen ni namaz za njihovim imamom. Ako bi neko obavio namaz za takvim, takav namaz bi bio nevalidan i morao bi ga obnoviti.
4) Hodže iz Neislamske Zajednice tvrde da su ši’ije muslimani, jer ni same te hodže nisu muslimani i ne znaju šta je islam. I šta im je (hodžama) argument za tvrdnju da su ši’ije muslimani? To što i mi i oni imamo istu Knjigu, istog Poslanika i istu Kiblu. I na tome se sve završava i oni time “pečatiraju“ svoju tvrdnju i neznalice uvjere u tu laž. Hodže ne mare za to što ši’ije vjeruju da su njihovi “imami“ bezgrješni, bolji i od svih poslanika i vjerovjesnika, te da upravljaju nekim stvarima u svemiru, što vjeruju da je Kur’an koji svi imamo samo trećina nekog “pravog, cijelog“ Kur’ana, što vjeruju da je sto hiljada ashaba sve kafir do kafira, osim njih par koje oni (ši’ije) ne tekfire, što mrze, proklinju i tekfire žene Poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem, i najveće ashabe i trojicu prvih khalifa, što podižu turbad u kojima se mole mrtvima ukopanim u njima,… to za hodže, očigledno i nije toliko bitno, sve dok i mi i nji “imamo istu Knjigu, istog Poslanika i istu kiblu“.
5) Što se tiče tvog pitanja o onima koji “govore da se ne sme tekfiriti šijja, koji ne tekfiri ashabe, halife, majke vernika i koji ne obožava imame (ako takvi uopšte postoje)“, odgovor je da se onaj ko pri sebi nema velikog širka i odrekne se širka i mušrika, te jedino Allahu čini ‘ibadet, da se takav ne treba i ne smije tekfiriti, pa makar bio i Iranac i makar za sebe i rekao da je ši’ija.
Dakle, ne zaboravimo da se jezički ovaj pojam vraća na “Alijeva ši’ija“, tj. “skupina ‘Alijevih pristalica“. Pa, ako se neko i pripisuje ši’ijama i sve i ako i nije posebno naklonjen svim ashabima, posebno usljed vjerovanja u istinitost nekih lažnih priča i neosnovanih optužbi ashaba, sve dok on pri sebi nema suštinu velikog širka i jasnog velikog kufra, on se ne treba tekfiriti.
Dakle, može se neko predstaviti ši’ija, ali da se sav njegov “ši’izam“ svodi na to da samo vjeruje da ‘Ali ima prvenstvo nad ostalim ashabima i ništa drugo. To ga jezički uistinu već i čini ši’ijom, ali on nije kafir jer ne proklinje niti tekfiri ashabe ni majke vjernika, niti vjeruje u bezgriješnost imama, niti se moli mrtvima u turbadima.
Takav je slučaj sa ši’ijskom sektom zejdijje, koji su sličnog opisa: prosto vjeruju u prvenstvo ‘Alije, i to nije kufr (pogotovo ne kufr bez uspostave argumenta). Mogu u tome biti biti zabludjeli, mogu u fikhu biti novotari slijedeći dža’ferijski medhheb i neka neutemeljena mišljenja bez isnada pripisana “imamima“ (tj. potomcima ‘Alije), ali nemaju jasnog kufra ni širka pri sebi.
Doduše danas, u sveopštoj ekspanziji demokratije i sekularizma, teško je vjerovati da ima takvog ši’ije. Jer, sve i da jeste čist od rafidizma (ši’ijskog ekstremizma), sve i da se sačuvao od kufrova na kojima je ogromna većina ši’ija, teško da se sačuvao širka današnjice (glasanja za tagute, parničenja pred tagutom itd.). Ali, teoretski, ne mora značiti da svako ko odluta od “sunnizma“ ka ši’izmu nužno odmah mora biti mušrik i kafir, sve dok pri sebi (u vjerovanju ili ‘ibadetima) nema nešto od širkova i kufrova svojstvenih ši’ijama. Ovo spominjem jer se može desiti i dešava se da se neko danas, putem ši’ijske internet-da’we “upeca“ u nešto od njihovih ukrašenih govora.
A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Ebu Ahmed