PITANJE:
Esselamu alejkum we rahmetullahi we berekatuhu
Zanima mi da li su sve šije nuzno kafiri ili ima izuzetaka جزاك الله خيرا

ODGOVOR:
We ‘alejkumus-Selam we rahmetullahi we berekatuh.

Kafir je onaj ko ima nevjernička uvjerenja, pripisivao se ši’ijama ili sunnijama i to može zavisiti od osobe od osobe.
Međutim, ako već gledamo po skupinama i njihovim obilježjima, učenjima i principima, i među samim ši’ijama ima podskupina i sekti.

Kao što je poznato, njihova glavna skupina, po broju pristalica najmnogobrojnija i politički najutjecajnija je skupina rafidija (ithna ‘ašerija ili dvanaestoimamaca), što je i državna vjera Irana, pa i ši’ija Iraka, Libana itd.

‘Akida (vjerovanje) te ši’ijske skupine je puno kufrova (nevjerničkih uvjerenja):

  • vjerovanje u dvanaest imama, koji su po njima nepogrješivi (kako u pitanjima vjere, tako i u pitanjima dunjaluka),
  • vjerovanje da su ti imami za svog života navodno znali sve što će i nakon njih na dunjaluku se zbiti do Sudnjeg dan,
  • vjerovanje da ti imami imaju udjela u upravljanju svime,
  • Vjerovanje da je dvanaesti od tih imama nestao prije dvanaest ili trinaest vijekova, ali da je i danas u nekom tunelu i to živ, pa još i obavješten o svemu što se dešava sve to vrijeme,
  • vjerovanje da su žene Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem, učinile riddet (postale otpadnice), da su još za života bile lukave i licemjerne,
  • vjerovanje da su svi ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem, ubrzo nakon njegove smrti (osim samo nekolicine njih) učinili riddet (otpali od vjere) zapostavljajući njegov navodni emanet da ga naslijedi ‘Alija, tako što su dali prisegu Ebu Bekru, a potom ‘Umeru pa ‘Uthmanu (radijallahu ‘anhum),
  • vjerovanje da je Kur’an koji svi danas imamo i učimo samo trećina “pravog” Kur’ana koji je izgubljen (navodno namjerno uklonjen), sa kojim će doći dvanaesti imam kada se pojavi,
  • tekfir i proklinjanje žena Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem, i njegovih ashaba (pa i onih najbližih, među kojima je i devet od deset onih kojima je obećan džennet, svih osim ‘Alija, radijallahu ‘anhum edžme’in),
  • odbacivanje najvjerostojnijih haditha od kojih su i sahih i mutewatir, haditha iz najautentičnijih zbirki, poput dva “Sahiha” (el-Bukharija i Muslima) zbog tekfira ogromne većine ashaba,
  • odbacivanje velikog djela ove vjere, njene ‘akide i propisa, a što se zasniva na hadithima iz zbirki koje oni odbacuju,
  • poricanje Svojstava kojima je Allah Sebe opisao u Kur’anu ili Ga je opisao Njegov Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, u sunnetu,
  • podizanje turbeta (mauzoleja) nad grobovima svojih velikaša i ‘ibadet njima upućivanjem dova njima da učine ono što mrtvi ne mogu učiniti ili traženjem od njih da mole Allaha za onog ko dovi ili traženjem od njih šefa’ata na Sudnjem danu,
    i još mnogo drugih stvari.

Dakle, onaj ko vjeruje u ovo ili bilo šta od ovoga je kafir u čiji kufr musliman ne sumnja.

Osim rafidija (ithna ‘ašerija ili dvanaestoimamaca), poznate su njihove sekte (a gore su i od spomenutih rafidija): isma’ilijje, druzi, nusajrije (‘alewije),… svaka zabludjelija od prethodne, od kojih neke vjeruju u to da je Džibril trebao Objavu donijeti ‘Aliju (radijallahu ‘anhu), ali je pogriješio pa je donio Muhammedu (sallallahu ‘alejhi we sellem), neki vjeruju da je ‘Ali božja inkarnacija (otjelovljenje) na Zemlji, neki vjeruju da je panteizam (wahdetul-wudžud ili “jedinstvo svega stvorenog”, tj. vjerovanje da je sve oko nas – Allah), a sve su zaprljane učenjem batinijja (vjerovanjem da svaki pojam i propis u islamu ima svoje unutrašnje, mistično značenje poznato samo odabranima).

Prema mom skromnom znanju, jedina sekta (frakcija) koja se može svrstati u ši’ije a čije vjerovanje nije nužno nevjerstvo jesu zejdijje kojih uglavnom ima u Jemenu. Iako se i njihovo vjerovanje kosi sa Kur’anom i sunnetom i poriče neke vjerske istine, oni pri sebi zaista nemaju širka.
Naime, to što vjeruju da ‘Ali ima prednost nad Ebu Bekrom, ‘Umerom i ‘Uthmanom (ali ovu trojicu ne proklinju i ne tekfire) ne šteti njihovom tewhidu, a za takvo vjerovanje mogu imati tumačenje koje se prenosilo s koljena na koljeno, pa usljed nemanja kontakta sa ehlis-sunnetskom literaturom a odgojen na tome, jedan zejdijja u startu može biti musliman dok se nad njim ne uspostavi argument vjerovjesničkim sunnetom.

Zaključak:
Ono što ljudima prvo padne na um kada čuju za ši’ije jesu rafidije (ithna ‘ašerije) čije učenje je puno kufra, a praksa puna širka. Rafidije su kafiri (nevjernici) ‘akidom (vjerovanjem), a mušrici (mnogobošci) ‘ibadetom (praksom činjenja nekoga Allahu ravnim), i važno je naglasiti da taj propis (da oni nisu muslimani) važi za sve njih, učene i neznalice, jer je onaj ko Allahu učini širk (a oni to čine) – mušrik (mnogobožac), znao da to djelo (širka) izvodi iz islama ili ne znao.

Odgovorio: Ebu Ahmed.