PITANJE:
Esselamualejkum… Jedno pitanje imam ako moze da dobijem odgovor. Interesuje me da li ako zbog posla ili nekih poteskoca ili zanesenosti od svadodnevnice se desi da se propusti jedan namaz, da li i to spada pod “namerno ostavljen namaz”?
Jer desava mi se ponekad kada radim da mi izmakne namaz, jer i sada zimi su namazi previse blizu jedan do drugog vakta i desava mi se da podne mi izmakne do ikindije kao za cas…
Da li je i to kufr kada se ne uspe zbog prezauzetosti, obaveza, nemogucnosti da taj namaz na vrijeme se klanja itd…
Je li ima razlike ili strogo i definitivno mora da sam zaboravio ili prespavao da bi nasao opravdanje…

ODGOVOR:
We ‘alejkumus-Selam.

Učenjaci su se umnogome razišli oko propisa ostavljača namaza.
Dio njih ga tekfiri, dio ga ne tekfiri.
Vrlo važno je ovdje imati u vidu da su SVI ASHABI saglasni da je ostavljač namaza kafir, pa je preče držati se tog mišljenja nego se oslanjati na neko razilaženje i time tražiti opravdanje, bilo sebi, bilo drugome.
Dakle, iako se kasniji učenjaci razilaze, idžma’ ashaba jeste da je ostavljač namaza kafir.

Oni koji tekfire ostavljača namaza (što je ispravan stav) se opet razilaze po pitanju “ko je ostavljač namaza” koga tekfire, pa neki tekfire onoga koji šara, koji klanja neke, a ostavi neke namaze, a neki tekfire onoga ko propusti jedan jedini namaz.
I ovdje je važno spomenuti da se od velikana ashaba prenosi da je kafir svako ko ostavi jedan jedini namaz.
Ovo se mišljenje prenosi od ‘Umera, Ebu Hurejre, Mu’adh ibn Džebela, Ebu Derda’a i drugih. Od svih njih se prenosi tekfir svakog ko ostavi, dozvoli da mu istjekne jedan jedini namaz.

Istina, neki od njih (onih koji tekfire ostavljača samo jednog namaza) kažu da se treba sačekati, pa ako čovjek propusti podne, vidjeti hoće li u ikindijskom vremenu klanjati to propušteno podne i ikindiju koja je u toku, pa ako klanja oba namaza, neće se tekfiriti.
Tako i ako propusti akšam, pa ako bude klanjao akšam makar u jacijsko vrijeme sa jacijom koja je u toku, neće se tekfiriti.
Ovo zato što su to vremena u kojima se (u određenim uslovima i stanjima, od kojih je najvažniji putovanje) namazi mogu spojiti.

Dakle, neopravdano spajanje podne i ikindije nije dozvoljeno niti propisano, ispravno jer nema preduslova (npr. put) za tu olakšicu spajanja, ali sve i ako to spajanje nije opravdano ni ispravno, ono ipak (po njima) jeste opravdanje prije tekfira onoga ko bi na tako pogrešan način spojio namaze.
Znače, žele reći da iako je griješan, onaj koji bi ovako kući spojio podne i ikindiju ili akšam i jaciju, iako je griješan, izašao je iz opisa “ostavljača namaza”, opisa koji je predmet tekfira.

Međutim, ima onih koji se doslovno drže opisa kufra i kažu da onaj kome istjekne jedan jedini namaz, a nije ga zaboravio klanjati niti ga je prespavao – on time izlazi iz vjere.

Ja bih na drugom zaista primjenjivao ovo pretposljednje mišljenje, dakle ne bih tekfirio onog ko spoji podne koje mu je istjeklo sa ikindijom koja je u toku, sve dok za to imam selefa u tome, a i na to upućuje samilost na koju šeri’at upućuje gdje god je ona moguća.

Međutim, prema sebi bih bio strožiji i bojao se mišljenja da sam kafir ako mi prođe podne koje (po jednom od dva mišljenja) nastupa i prije nego je vakat nastupa ikindije koji stoji u vaktijama NEIZ.
Dakle, bojao bih se za svoj iman i sada u zimskom vremenu bih sve učinio da podne otklanjam od 11,45h najkasnije do nekih, recimo, 13.15, ne čekajući posljednji tren u 13.45 jer je to nastup ikindije po stavu da ona nastupa kad sijenka predmeta bude DUPLO DUŽA od visine predmeta (dakle, dvije sjenke plus dužina sjenke koju je predmet imao u vrijeme zenita), jer postoji i stav druge grupe fekiha da ikindija nastupa već kada sijenka predmeta bude duga koliko je predmet visok (dakle, JEDNA SJENKA plus dužina sjenke koju je predmet imao u vrijeme zenita).

A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Ebu Ahmed.