PITANJE:
Esselamu alejkum Ebu Ahmede, jedno pitanje:
Malo mi je nejasna ova tema pa ako mozes da me malo uputis kad budes imao vremena. Stvar zakonodavstva. Mislio sam prije da osoba moze da propisuje zakone bazirane na Kur’anu i sunetu. Pa sam cini mi se kasnije citao da osoba ne bi smjela da propisuje nikakve zakone, a pricamo u oba slucaja o serijatskom sistemu. Pa sta je tu ispravan stav? Jer recimo, citam da postoji razlika izmedju administrativnog i zakonodavnog sistema, administrativni sistem je dozvoljen. Ali kako npr. rijesit pitanje saobracaja i zakona vezano za to, semafori, raskrsnice, kazne i ta pravila, jer realno u danasnje vrijeme je potrebno da postoje neka pravila vezano za to. Uglavnom interesuje je kakav je serijatski stav prema svemu tome, da li osoba moze propisivat zakone na osnovu serijatskih dokaza i kakav je uopste serijatski stav prema ovako danasnjim saobracajnim zakonima, jer ako uzmemo u obzir da to ranije nije ni postojalo, niti su postojale kazne kakve kao ove saobracajne, kako bi se to uopste serijatski regulisalo?

ODGOVOR:
We ‘alejkumus-Selam.

Prva i osnovna stvar, da bi država i društvo bili smatrani islamskim, jeste da se sprovedu i primjejuju HUDUD (haddovi), tj. precizirane, fiskne i nepromjenjive šeri’atske kazne, kao što je odsjecanje šake lopovu, kamenovanje oženjenih/udatih bludnika i bludnice, a bičevanje neoženjenih-neudatih, bičevanje pijanca i klevetnika i sl., te primjenjivanje fiksnih odredbi na polju bračnog i nasljednog prava, kao što su propisi sklapanja i razvoda braka, te šeri’atom ustanovljena podjela imetka umrlog i sl.

Osim tih jasnih i decidnih propisa, postoje propisi i kazne koje su TA’ZIR, tj. koje nisu fiksne već su podložne procjeni kadije ili vladara.
Naime, određene stvari su jasno zabranjene ali postoji fleksibilnost i “širina” u određivanju kazne, pa se pijanac može kazniti kaznom bičevanja od četrdeset ili osamdeset udaraca biča, nekim prijestupnicima se na kaznu bičevanja može dodati i kazna protjerivanja iz zemlje, za većinu prijestupa nije precizno definisan broj udaraca bicem ili broj mjeseci ili godina zatvora.

Ako društvo primjenjuje Allahov zakon, ono primjenjuje i sprovodi one prvospomenute definisane i precizno određene kazne (hudud), a učeni ljudi koji obnašaju funkcije vladara, namjesnika, kadija,… ulažu znanje i trud, a koriste se i poznavanjem stanja u svom društvu, da bi odredili kazne za one prijestupe koje nisu precizno definisane.

Daću ti primjer: Nema sumnje da je pomaganje grijeha griješno ali i kažnjivo.
Onaj ko bi nekome omogućio, pomogao da učini blud je griješan, a ako se njegov grijeh dokaže treba biti i kažnjen, ali ta kazna svakako nije kamenovanje poput kazne onome kome je on pomogao/omogućio mu da učini blud (ako je oženjen).
Također, pušenje duhana, gledanje nemorala ili slušanje muzike je griješno i ako se krivica dokaže kažnjivo, ali nema precizno definisane kazne.
Nekada će vladar ili određeno vijeće učenjaka ili slično tijelo odrediti kazne za slične prijestupe kojih će se kadija striktno pridržavati, a nekada će kadija imati određenu slobodu u procjeni stanja prijestupnika i određivanju kazne za specifican slučaj.

A što se tiče saobraćajnih propisa, svakako da oni moraju postojati i u šeri’atskoj državi.
I u islamskom društvu mora biti zabranjena svaka vrsta vožnje koja dovodi u opasnost život i zdravlje samog vozača ili drugih učesnika u saobraćaju (npr. vožnja u pripitom stanju ili prekoračivanje brzine), kao što mora biti naređeno sve za šta je dokazano da spriječava nezgode ili olakšava i umanjuje njihove posljedice (npr. stajanje na semaforu, upotreba posebnih svjetala za maglu ili vezivanje pojasa) i slično.

Vremena i uslovi života se mijenjaju pa se samim tim pojavljuju i novonastala pitanja.
U Kur’anu i sunnetu nema jasnog ajeta ni haditha o zabrani duhana ni droge, ali su Kur’an i sunnet postavili jasne temelje i okvire, načela i principe iz kojih učen insan lahko dolazi do propisa za svaku novonastalu stvar.
Tako se dolazi i do propisa o korištenju interneta, o kripto-valutama i transplataciji bubrega.

A postoje dva pretjerivanja na temu o kojoj pitaš:
1) Jedno je pretjerivanje onih koji usiljeno tvrde da u Kur’anu i sunnetu postoji jasan dokaz za (doslovce) sve stvari i pitanja koja se mogu desiti, što je netačno. Ovo usiljeno razmišljanje me podsjeća na stav onih koji su tvrdili da u Kur’anu ima ne samo temelja i osnova svih nauka, već svakog detalja drevnih i savremenih nauka, što je (i pored njihove lijepe namjere i lijepog mišljenja o Kur’anu) apsurdna neistina.
2) Drugo je pretjerivanje onih koji tvrde da je čovjekov idžtihad i dolazak do propisa za novonastala pitanja jednak njegovom tagutijjetu! (postavljanju sebe za zakonodavca mimo Allaha), iako je do tog rješenja i propisa došao na osnovu načela i principa iz Kur’ana i sunneta!
Ogranak ovog (drugog) pogrešnog razmišljanja (“Da li čovjek smije propisati saobraćajni propis, kaznu?”) je, ocigledno, i tebe “zapahnuo”.

Molim Allaha da nas poduci.

A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Ebu Ahmed.