PITANJE:
Selam alejkum brate. Pitao bih te šta misliš o tome što se Poslanikov s.a.w.s. kabur nalazi u džamiji i o tome što je onako ukrašen i napravljen, da li bi on da je živ bio zadovoljan onim? Jer ima onaj hadis “Nemojte moj kabur mjestom svetkovine i okupljanja napraviti” A i mnogi ashabi r.a. kad su bili pokopani nije bilo nekog obilježja to pokazuje ono groblje u Medini. A i kad pogledam i šiije su Alijin r.a. kabur stavili u džamiju u Nedžafu, e samo što se ne zna da li je ono zaista Alijin r.a. kabur, tj. da li je stvarno tamo pokopan ili to oni nešto izmišljaju, ali bitna je suština da šiijske džamije imaju kabur sličnog izgleda kao Poslanikova džamija. E sad ne znam da li je Poslanik s.a.w.s. tražio da ga pokopaju unutar džamije i da li je trebalo napravit onakav kabur ili neki manje primjetan…
ODGOVOR:
We ’alejkumus-Selam.
PRVO:
Što se tiče samog mjesta kabura Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem (tj. kabura unutar njegove džamije u Medini), ono je u neku ruku opravdano.
Naime, iako je on, sallallahu ‘alejhi we sellem, zabranio smještanje kaburova u džamije i (još jasnije) izgradnju džamija na kaburovima, njega je smrt zadesila u sobi i naručju njegove voljene žene ‘A’iše, radijallahu ‘anha.
Prethodno je on, sallallahu ‘alejhi we sellem, rekao: مَا دُفِنَ نَبِيٌّ قَطُّ إِلاَّ فِي مَكَانِهِ الَّذِي تُوُفِّيَ فِيهِ ”Nikada nijedan poslanik nije ukopan (nigdje drugdje), osim na mjestu gdje je umro” (hadith je zabilježio imam Malik u ”Muwetti” lancem do Ebu Bekra, radijallahu ‘anh).
Dakle, pravilo je da se svaki poslanik treba ukopati ondje gdje je umro, pa je tako i on, sallallahu ‘alejhi we sellem, po tom pravilu ukopan ondje gdje je umro, u sobi ‘A’iše, radijallahu ‘ahna. Napominjem da je njena soba, kao i sobe svih njegovih žena, bila tik uz džamiju. Širenjem islama u prvim decenijama nakon hidžre i njegovim masovnim prihvatanjem, te doseljavanjem ljudi u Medinu, svakako se javila velika potreba za proširenjem džamije Poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem, pa su njenim proširenjem (nekadašnje) sobe njegovih žena, radijallahu ‘anhunne, ušle u sastav džamije i neispravno je za to kriviti tadašnje khalife.
Tako je i njegov kabur “ušao” u sastav džamije.
Svakako da vjerujemo da je Allahova volja bila da ga njegovi ashabi ukopaju ondje gdje je umro, iako je On znao da će to postati dio džamije.
Tako se desilo da je kabur u njegovoj džamiji izuzetak od pravila za sve druge džamije, gdje važi pravilo koje su zapisali istaknuti islamski pravnici:
Ako u džamiji postoji kabir, gleda se šta je prije tu bilo.
Ako je tu već bila džamija a onda u nju unešen kabur, rješenje je izmjestiti kabur iz džamije (moja napomena: jer je bilo haram tijelo ukopati tu).
A ako je tu već bio kabur pa onda nad njim sagrađena džamija, rješenje je srušiti takvu džamiju.
DRUGO:
Što se tiče ukrašavanja i uzvisivanja njegovog kabura, to bi se moglo opravdati samo u mjeri obilježavanja radi prepoznavanja.
Jer, podsjećam da je posjeta njegovoj džamiji radi posjete njegovom kaburu legitiman čin (naravno, učinjena po sunnetu, a ne sa primjesama bid’ata i širka). Doći do njegovog kabura i nazvati mu selam je postupan propisan ovom vjerom.
Pa ako je ukrašavanje kabura samo u cilju i u svrhu obilježavanja radi prepoznavanja mjesta kabura (da se ljudi snađu u prostoru onako velike džamije), to je inša’Allah, dozvoljeno.
Sve preko toga, kićenje i ukrašavanje, ispisivanje i rezbarenje, je uveden i zabranjen postupak i za to će kod Allaha biti odgovoran svako ko to radi, podržava i takvim održava, kao i kriv za svaki čin širka koji se desi (a to ljudi uistinu čine kod njegovog kabura) sebebom ukrašavanja.
A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Ebu Ahmed.