PITANJE O ISPRAVNIM UČENJACIMA I TRAŽENJU ZNANJA DANAS

PITANJE:
Es-Selamu ‘alejkum we rahmetullah. Kako naći ispravnog učenjaka danas, tj. od koga i kako učiti vjeru?

ODGOVOR:
We ‘alejkumus-Selam we rahmetullahi we berekatuh.

Svakako da je najbolja opcija naći (imati) učitelja (šejkha) koji je muwehhid i od njega uzimati znanje iz različitih polja islamskog znanja, te ne biti sumnjičav i strepeti od njegovih akidetskih grešaka.

Međutim, ako učenik ne može naći učenog čovjeka koji je muwehhid, on može učiti i od onoga koji nije na čistom tewhidu.
Osnovno je da učenik bude siguran i uvjeren u ono što vjeruje. Ako je on jak i nepokolebljiv u svojoj ‘akidi, može uzimati znanje sa različitih strana i iz mnogobrojnih izvora, pa i od onih koji imaju određenih grešaka u ‘akidi.
Naravno, te učitelje on neće pitati, konsultovati, niti slušati i slijediti u pitanjima ‘akide (ondje gdje oni griješe), ali od njih može uzeti znanje drugih aspekata i polja islamskog znanja, kao što su Qur’an, njegov kira’et i tedžwid, te njegove nauke i tefsir, kao i nauku o hadithu i njegov mustalah, kao i znanje iz fiqha, sire i historije islama i slično.

Dakle, da sažmem odgovor u sljedeće:

Ambiciozni učenik se može mnogo okoristiti i steći prilično znanja iz nekoliko izvora i na nekoliko načina i puteva, a od toga je:

Prvo: Da pronađe učitelja i da uči sa njim (pred njim) “na terenu“. Da, to je najteža opcija, usljed manjka učenih ljudi i vrlo česte udaljenosti između takvog učitelja i potencijalnog učenika.

Drugo: Da pronađe učitelja negdje i da uči sa njim (pred njim) preko interneta. Postoji tako mnogo ljudi koji preko interneta nude da podijele svoje znanje. Neki od njih za to traže određenu materijalnu nadoknadu, a drugi to nude besplatno, u ime Allaha. Nema sumnje da je druga opcija bolja, ne samo za učenika (koji tako neće plaćati učenje), već i za učitelja, njegovu najmeru, iskrenost i trud zbog nagrade. Međutim, i ako učitelj traži nadoknadu za to podučavanje, to je njegvo problem i sve dok je to znanje ispravno i korisno, učenik se time ne bi trebao opterećivati.

Treće: Učiti sa hiljada i hiljada predavanja, snimljenih i podijeljenih putem YouTube-a ili drugdje na internetu. Postoje riznice islamskog znanja, snimljenog i dostupnog, pa je učeniku potrebna jaka volja, vrijeme, internet i uređaj, olovka i papir. Pod ovom kategorijom predlažem šejkha Ahmed ibn ‘Umera el-Hazimija, na čijem YouTube-kanalu učenik može naći snimljene desetine i desetine plejlista, tj. ciklusa predavanja. Dakle, desetine i desetine tema ili prokomentarisanih, objašnjenih knjiga, od kojih se svaka sadrži od tri do čak stotinu predavanja na tu određenu temu (serijal predavanja).

Četvrto: Učiti vjeru iz toliko knjiga, jer postoji blago islamskog znanja u korisnim knjigama tefsira, komentara haditha, kompleta knjiga o fiqhu itd.

Kad spominjem slušanje snimljenih predavanja ili čitanje knjiga, prevashodno mislim na materijal na arapskom jeziku, najprije jer je islamsko znanje prevashodno izrečeno i napisano na arapskom, a sve ostal su prijevodi koji mogu sadržavati greške, a i zbog činjenice da mnoge vrijedne knjige postoje samo na arapskom jeziku i nisu još prevedene ni na jedan drugi jezik.

Međutim, čak i u slučaju da učenik ne poznaje arapski jezik dovoljno da bi se mogao okoristiti njime u sticanju islamskog znanja, “eksplozija“ prevođenja islamske literature na mnoge svjetske jezike koja traje unazar tridesetak godina je doprinijela da zaista zavidni dio tog znanja danas postoji dostupan na jezicima i mimo arapskog. Ovime posebno mislim na urdu (pakistanski), engleski, turski, pa i na bosanski i albanski jezik.

Radi poređenja, navešću ovo:

Recimo, početkom 2000. godine nije postojao nijedan prevedeni tefsir (komentar Kur’ana) na bosanski jezik. Nijedan! A danas ih imamo nekoliko: Tefsir Ibn Kethira, Tefsir Ibn Džuzejja el-Kelbija, Tefsir Sejjida Kutba, skoro trećinu prevedenog Tefsira el-Kurtubija (zasad u šest knjiga na bosanskom). Uz to, ima i nekihprevedenih komentara posljednja tri džuza, kao što je komentar el-Eškara i sl.

Tada, početkom 2000. nije postojala nijedna cijela prevedena hadithka zbirka na bosanski jezik. Nijedna!, osim četiri prva toma (ukupno polovina) el-Bukharijevog “Sahiha“, a danas imamo nekoliko hadithkih zbirki prevedenih na naš jezik: kompletan el-Bukharijev “Sahih“ (i to u dva različita prijevoda, tj. izdanja), Muslimov “Sahih“, Tirmidhijev “Sunen“, Ebu Dawudov “Sunen“, Malikovu “Muwettu“, dva prva toma en-Nesa’ijevog “Sunena“, dva ili tri prva toma Ahmedovog “Musneda“, pa čak i u jednom tomu “Musned“ Ebu Hanife, te desetine vrijednih hadithkih knjiga poput: “Biseri i merdžani“ (hadithi iz dva “Sahiha“), el-Bukharijev “Edebul-Mufred“, “Et-Tergibu wet-Terhib (Poticaji i upozorenja)“, “Buđenje ambicija“, “Bulugul-Meram (Vrhunac čežnje)“, prvi tom komentara “Rijadis-Salihina“, knjige čijeg se naslova ne mogu sjetiti a nisam ni blizu svoje biblioteke, uglavnom štampana je 2010., a autor je jedan od el-Albanijevih učenika, itd. Ovo su sve knjige od po 400 do 700 stranica, zaista potrebne i korisna djela.

Nedavno je preveden Ibn Kajjimov “Zadul-Me’ad“ u cjelosti, u šest tomova, nakon prethodno prevedenih možda i deset njegovih (Ibn Kajjimovih) djela.
Prevedeno je i nekih sedam-osam važnih djela njegovog učitelja Ibn Tejmijje.
Preveden je i komentar “Tahawijeve poslanice u ‘akidi“ od el-Khumejjisa, a onda i kompletan komentar Ibn Ebil-‘Izza el-Hanefija (u dva toma), bar tri komentara “Wasitijske ‘akide“ (es-Sa’dijev, Fewzanov i ‘Uthejminov), bar tri komentara “Kitabut-Tewhida“ (‘AbdurRahmana ibn Hasana, Alu Šejkha, Ali el-Khudajra), “Zuhd“ imama Ahmeda, “Eš-Šeri’a“ el-Adžurrija, “El-Džami’ Bejjanil-‘Ilmi we Fadlih (Sveopsti pokazatelj znanja i njegove vrijednosti)“ Ibn ‘Abdul-Berra, nekoliko odličnih knjiga es-Sallabija (Životopis Resulullaha, sallallahu ‘alejhi we sellem, biografije sve četvorice khalifa, te Mu’awije, ‘Umera ibn ‘Abdul’Aziza, Salahuddina el-Ejjubija) i još mnogo knjiga kojih se sada ne mogu sjetiti, a koje sada postoje prevedene na naš jezik.

Dakle, taj kratak spomen koliko je prevedeno knjiga, kapitalnih i vrlo vrijednih i potrebnih djela, dovoljno govori koliko je znanja dostupno i onima koji ne razumiju arapski jezik. Ali, gdje su oni koji će umjesto telefona od 300 eura kupiti “vreću“ (30) knjiga?
Međutim, ima muslimana koji imaju auto od 5.000 ili 8.000e, koriste telefon od 500e, a na polici (tek iznad TV-a na kome se vrte turske serije) samo dva-tri mushafa i desetak tanjih islamskih knjiga. Nekima više košta telefon na kome dijete igra igrice negoli to knjiga koje posjeduje islamska porodica. Molim Allaha da popravi naše stanje.

Nema sumnje da postoji manjak znanja u današnjem svijetu, da postoje poteškoće za muwehhida u njegovom kretanju i putovanju među zemljama, uz obavještajne službe koje prate svaki njegov korak i čekaju njegovu grešku, i nema sumnje da postoji trud država Istoka i Zapada da ograniči spomen i znalenje islama samo na obrede unutrašnjost džamija, te da ga (islam) liše njegovoga duha – el-wela’ wel-bera’ (privrženosti i odricanja), da islam liše ljubavi i mržnje u ime Allaha, potrebe za utemeljenjem države koja će vladati Allahovim zakonom i želje za borbom u tu svrhu.

Ali, i pored svega toga, postoje i uvijek će (inša’Allah) postojati putevi i načini sticanja islamskog znanja, koje ne smijemo ispustiti.

A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Ebu Ahmed.