PITANJE:
Esselamu alejkum we rahmetullah we berekatuh, akhi. Imam jedno pitanje:
Neki ljudi nakon proucenog jednog dijela iz Kur’ana, npr uce neku vecu suru i sad kad zavrse to ucenje na kraju kazu sljedece: “Sadekallahul azim. Subhane rabbike rabil izzeti amma jesifun we selamun alel murselin welhamdulillahi rabbil alemin“. Ima li ista sporno u vezi toga, i koji je prevod ovog sto sam napisao.
ODGOVOR:
We ‘alejkumus-Selam we rahmetullahi we berekatuh.
Nema sumnje da je sve što si spomenuo novotarija, djelo koje nema utemeljenja i koje se treba izbjegavati, iako neko može reći: “Pa to je Allahov Govor!”
Naime, meni je jedan glavonja koji je tada studirao na el-Azharu to rekao. Kada sam mu ja prigovorio za to: “SadeqAllahul-‘Adhim“, on mi je rekao: “Pa Allah kaže: ‘Qul: SadeqAllah!’ “
Međutim, istina je da je Allah u suri Alu ‘Imran rekao Svom poslaniku: “Reci: Allah je rekao istinu! (Qul: SadeqAllah!) I slijedi millet Ibrahima, hanifa koji nije bio od mušrika!“ Dakle, Allah je njemu rekao da kaže da Allah govori istinu, ali mu nije rekao da to (“Allah je rekao istinu!“) kaže nakon učenja Kur’ana, niti je on to praktikovao govoriti nakon što bi učio Kur’an.
Dakle:
1) pogrešno i neutemeljeno je Allahove riječi upućene njemu u stvari koje se ne tiču učenja Kur’ana navoditi kao dokaz da se to treba reći na kraju svog učenja Kur’ana,
2) Resulullah, sallallahu ‘alejhi we sellem, nije shvatio da se to treba izgovarati nakon učenja Kur’ana, niti se igdje prenosi da je on to ikada činio (to izgovarao kada bi završio sa učenjem Kur’ana).
Zato kažemo: Svakako da je Allah rekao istinu, ali to nije utemeljeno izgovarati nakon učenja Kur’ana.
Vjera je upotpunjena i nije manjkava, da neko nakon perioda poslanstva i Objave dođe i u ‘ibadet od sebe unosi ono što nije od vjere, pa ma kako ta novina novotarima izgledala lijepa.
A što se tiče značenja teksta koji si ukucao: “Subhane Rabbike, Rabbil-‘izzeti…“ to je ustvari tekst posljednja tri (180.-182.) ajeta sure es-Saffat koji u prijevodu znače: “Neka je Uzvišen tvoj Gospodar, Gospodar Ponosa i visoko iznad onoga kako ga oni opisuju, neka je selam na poslanike i neka je hvala Allahu, Gospodaru svjetova.“
Dakle, kao i “SadeqAllahul-‘Adhim“ (صدق الله العظيم) što je dio ajeta sure Alu ‘Imran, tako je i ovo “Subhane Rabbike, Rabbil-‘Izzeti“ (…سبحان ربك رب العزة) dio Kur’ana.
Međutim, kao ni prvo, tako ni ovo nije utemeljeno učiti baš na kraju svog učenja dijela Kur’ana. Novotari (džamijaši) na to dodaju i obavezivanje svih prisutnih na učenje suretul-Fatihe, jer na kraju citiranja posljednjeg od ta tri ajeta (والحمد لله رب العالمين “Wel-hamdu lillahi Rabbil-‘Alemin“) hodža povikne: “El-Fatiha!“, na šta svi prisutni uče suretul-Fatiha. Međutim, ništa od spomenutog nema nikakvog utemeljenja u sunnetu.
I ono što je možda i najgore u svemu jeste to što ti novotari uopšte i ne umišljaju da to jeste praksa od sunneta. Dakle, oni uopšte nemaju neku predaju o tome, koja je recimo izmišljena, ali da oni vjeruju da je autentična, već oni ovo rade uglavnom svjesni da to uopšte nije od sunneta, što jasno govori o njihovom nemaru o tome na čemu zasnivaju svoj ‘ibadet, kao i njihovom neznanju o važnosti utemeljenja ‘ibadeta na sunnetu, pa je njima sasvim nevažno je li nešto što rade od sunneta ili je uvedeno prije pedeset godina, bitno je da to hodže rade i da djeluje fino.
Da nas Allah sačuva neznanja u vjeri i nemara spram ‘ibadeta Allahu. Amin.
Odgovorio: Ebu Ahmed.