Pitanje: KAKO OD SEBE ODBITI ZULUM NASILNIKA U DARUL-KUFRU ?

PITANJE:
Selamun alejkum brate,zanima me jedna stvar oko ovih stvari,dajem primjer, neko meni ucini zulum i stalno cini zulum u zemlji kufra,i ja pokusavam da osaburim,ali se zulum nastavlja,i ja ako ucinim nesto da otkonem taj zulum bit cu proganjan i ocrniti cu time svoju bracu muslimane,a jedini mi nacin da zulum otklonem od sebe i svoje porodice da odem u kjafirski sud i da tuzim zulumcara,sa tim da ja ni ubjedjenjem ni jezikom ni djelima nikada ne uzimam za prednost taj sud mimo Allahovog suda,ali muka natjerala,nadam se da razumijes sta hocu da pitam,nit sam zadovoljan tim sudom nit presudom niti ga priznajem ali najbezbolniji nacin da se rjesim zuluma je da ga tuzim na tom sudu kjafirskom u kjafirskoj zemlji,jer nema nacina da ga ganjam preko serijatskih sudova, da li tada covjek ulazi u kufr?

ODGOVOR:
We ‘alejkumus-Selam.

Prije nego što ti odgovorim na pitanje, ja bih tebe pitao sljedeće:

Kako su sporove rješavali preci većine nas? Kako su postupali naši pradjedovi koji su živjeli pred kraj turske vlasti ovim prostorima, a pogotovo u doba nepravde Kraljevine Jugoslavije (1918-1941)? Ta država je imala neke sudove koji su funkcionisali u gradskim sredinama, a preci mnogih od nas su bili seljaci koji su živjeli na selu ili još dalje, u katunima ili planini, bili skoro pa gorštaci, koji za te sudove ili nisu ni čuli, ili im nisu vjerovali, ili je pokretanje parnica bilo preskupo, ili su gradovi bili previše udaljeni, a seljaci mahom nepismeni,… Onog seljaka je neko pokrao, ovoga je neko pretukao,… Kako su oni postupali? Na isti način trebamo i mi postupati kad nam se čini nepravda.

1) Neki od njih je saburao, trpjeo.

2) Neki se poslužio poznanstvom sa pojedincem koji poznaje onog ko mu čini zulm, pojedinca koji ima autoritet nad nasilnikom, ili mu je stariji rođak ili sl., a koji nasilnika može savjetovati, ucjeniti, pripretiti mu da obustavi nasilje.

3) Neki je “uzeo pravdu u svoje ruke”, pa se ili lično osvetio, fizički odbranio, ili se pomogao braćom, rođacima, ili čak poslao (platio) nekoga da nasilniku zaprijeti ili ga prebije.

4) Neki se možda udaljio, možda i odselio, samo da nije na “domašaju” nasilniku kome se ne može oduprijeti.

5) Neki je možda to ostavio za Sudnji dan, za što će neko reći da je isto kao i ono prvo, ali je “ostavljanje toga za Sudnji dan” ipak stepen iznad prostog sabura, jer se ovdje čovjek pouzda u konačnu pravdu Najpravednijeg.

Ako su naši preci (mahom mušrici) primjenjivali spomenute metode ili rješenja, samo jer nisu mogli, jer nisu imali priliku da se žale (a da su mogli, žalili bi se), još je preče čovjeku muwehhidu da preduzme bilo šta, samo da ne bi upropastio svoju vjeru.
Sve, samo ne pokretanje parnice. Sve, samo ne veliki širk.

Ipak, ako je situacija zaista nesnosna, ako nikako nema drugog izlaza, ako muwehhidu neko ozbiljno prijeti ubistvom ili teškim batinanjem, a što je uistinu u stanju i spreman sprovesti, postoje jasni pokazatelji da on to može i zaista namjerava da uradi, i ako muwehhid nikako ne može izbjeću tu situaciju i prijetnju, a koja je pred njim neminovna i momentalna (a ne: “Ubiću te sljedeće nedjelje”), ako nikako ne može odatle pobjeći i tu prijetnju izbjeći, tek tada se čovjek smatra prisiljenim (u ikrahu), i samo tada je opravdan ako pokrene parnicu, žali se, tuži onoga ko mu čini zulum. Samo tada, sve vrijeme mrzeći taguta, njegov zakon i sud.

A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Ebu Ahmed.