PITANJE:
Imam pitanje porodicno.
Elhamdulillah ozenjen sam i zivim sa roditeljima.
Otac mi ne radi nigdje neg ovako kad ga neko ponudi da sta uradi. I ja radim elhamdulillah i dajem mu svaki mjesec po 100 km i majci nesto. Babo stalno govori da mu trebam dati vise jer malo mu je to. Nekad kaze da je to za sirotinje sto mi nije drago subhanAllah neosjecam se fino.
Kako da se ponesem sa tim slucajem a i moj brat isto mu daje kao i ja. Kad su bili izbori prosle godine tjero me je da glasam, na sto sam ja odbio. Bilo mu je krivo, kao “bolje izabrat manje zlo neg da komunisti budu na vlasti”.
Allah te nagradio, brate.
ODGOVOR:
SubhanAllah, stanje sa roditeljima je uglavnom teško svakom bratu.
Uglavnom su nam roditelji mušrici, što dodatno otežava činjenje dobročinstva njima.
Dakle, dijete muwehhid hoće i želi da roditelju čini dobročinstvo, ali roditelj ustrajava ili na psovanju Allaha, ili na vrijeđanju islama ili dovodjenju u u sumnju nekih islamskih istina ili principa ili propisa, ili ustrajava na glasanju, ili na pijenju alkohola, ili na psovkama i razvratu,…
Sve to otežava naše dobročinstvo prema njima. Ti ga hraniš, a on te zove u širk. Ti ga liječiš, a on smrdi na rakiju. Ti ga obilaziš, a on vrijeđa tebe i tvoju vjeru. Da Allah sačuva…
Uglavnom, svakako nam je naređeno da činimo dobročinstvo svojim roditeljima, a u to spada i finansijsko pomaganje njih.
Međutim, ako je roditelj imućan (nekad imućniji od samog djeteta muslimana), dijete nije dužno da ga finansijski pomaže i izdržava, za razliku od njegove žene. Jer, tvoja žena može imati ušteđevinu ili nasljedstvo od 100.000 e, i da to sa strane čuva, a ti si i tada dužan da je hraniš i oblačiš…
Iako si roditelju dužan zahvalnost i dobročinstvo koje i kakvo ženi nisi dužan, što se tiče novca, to nije slučaj.
Dakle, ako je žena imućna, na nju i dalje MORAŠ trošiti, ali ako je roditelj bogat, ne moraš ga finansijski pomagati, ali mu itekako moraš činiti dobročinstvo NEfinansijske prirode.
A roditelj, još ako je mušrik: Neki od njih će biti zadovoljan svojim djetetom makar i gladovao, a nečiji roditelj neće biti zadovoljan djetetom pa makar on sebe i svoju porodicu izgladnjivao da bi njemu (roditelju) davao, da Allah sačuva.
U tvom slučaju, bitno je da roditelj ne oskudijeva, da ima hrane i odjeće, ogrijeva, krov nad glavom,…
Ako on to ima, bilo od sebe (penzija ili ušteđevina) ili pomaganjem tvog brata, ili tvojim pomaganjem, a ti nisi u stanju više i bolje, inša’Allah da kod Allaha nisi nimalo griješan, a to nam mora biti najvažnije, najpreče.
Naravno, niko od nas ne voli ni da pomisli, a kamoli da sazna da mu roditelj oskudijeva, ili da ima najosnovniju hranu (da nije doslovce gladan), ali da ipak priželjkuje, recimo, meso ili voće koga dugo nije ni okusio, a da mi sa ženom i djecom toga redovno jedemo. Musliman bi morao biti samilostan prema svom komšiji, a kamoli roditelju. Uglavnom, daješ štogod možeš, a što ne možeš, pa Allah zna naše stanje, naše potrebe, dugove, našu brigu za naše roditelje, pa makar oni i ne cijenili to naše dobročinstvo.
A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Ebu Ahmed.