PITANJE:
Esselamu alejkum. Da li su Esharije i Maturidije murteddi nakon pojashnjenja, jer oni negiraju Allahova svojstva i atribute, da li postaju kafiri nakon pojashnjenja jer neminovno upadaju u suprostavljanju Kur’anskih ajeta i vjerodostojnih hadisa? I ima li iko od uleme da ih je tekfirio? BarakAllahu fike.
ODGOVOR:
We ’alejkumus-Selam we rahmetullahi we berekatuhu, akhi.
Dobro je što si precizirao rekavši “nakon pojašnjenja” jer tu mnogi ”brzaju” pa tekfire svakoga ko pogriješi u pogledu Allahovih Svojstava bez ikakvog pojašnjenja.
Ali, sve i ako kažemo da svakako jesu (kafiri nakon pojašnjenja), kome smo to mi šta pojasnili, ili bar svjedočili da im je neko drugi pojasnio, da bismo ih tekfirili? Time ciljam uglavnom na one koji su davno živjeli, jer se muslimani danas upuštaju u tekfir učenjaka eš’arija koji su živjeli prije hiljadu godina. A što se tiče današnjih, današnje eš’arije su uglavnom mušrici, hodže i džamijasi kojima imaš još i preču priču da pričas od govora o Svojstvima (iako i to jeste bitno, ali je nakon njihove greške danas u velikom širku i tagutijjetu).
Rekao si ”nakon pojašnjenja”, a ja bih prije rekao ”nakon otklanjanja šubhi”. Oboje spada u uspostavu dokaza, ali se uspostava dokaza oko stvari u kojima jednostavno ne može biti nejasnoće (na primjer, naredba namaza) ostvaruje prosto ili saopštavanjem čovjeku da je Allah to naredio, njegovim saznavanjem toga ili čak samom njegovom mogućnošću da sazna (pa ako nije saznao, kriv je što nije tražio znanje koje je bilo tu, dostupno). To je oko stvari koje su sasvim jasne i oko kojih je dovoljno obavještenje ili pojašnjenje (ne može biti dvosmislenosti ili šubhi i tumačenja).
Međutim, uistinu ima stvari koje nekome mogu biti dvosmislene pa da ih drukčije razumije.
Evo primjera. Allah u Kur’anu kaže da se On “upliće između čovjeka i njegovog srca”. Zar možemo i smijemo ove riječi shvatiti bukvalno (doslovno)? Ne, Allah nije TU, između mene i mog srca, već se cilja na Njegovo SVEZNANJE i SVEMOĆ, On sve zna, čuje i vidi i u stanju je da nas kazni.
Na drugom mjestu Allah kaže da je On čovjeku “bliži od žile kucavice”. Naravno da ni ovo nećemo shvatiti doslovno, već u prenosnom značenju.
Na trećem mjestu Allah kaže da je On “sa strpljivima” (nije rekao da je On ”na STRANI strpljivih”, već da je SA NJIMA). Svakako da i za ovo kažemo da je u prenosnom značenju i da uistinu znači da je On na njihovoj strani.
Ovi primjeri (koje sam upravo spomenuo) ISPRAVNOG i OPRAVDANOG tumačenja i razumijevanja Allahovih Riječi u prenosnom značenju otvara vrata opravdanja onima koji su pogriješili, pa su mnoge ajete mimo ovih POGREŠNO shvatili i misle da i ti ajeti mogu i trebaju biti uzeti u prenosnom, a ne doslovnom znacenju, pa smatraju da Allahova Ruka zapravo znači Njegovu Moć, misle da Allahovo Oko znači samo Njegovu Prisutnost ili Nadgledanje, i tako dalje, kao što ti je već poznato, da ne nabrajam…
Dakle, u ona tri primjera koja sam gore naveo, uistinu se treba shvatiti prenosno a ne doslovce, jer se Allah uistinu NE nalazi između čovjeka i njegovog srca, niti je TU sa strpljivima, niti je fizički bliži čovjeku od žile kucavice, i to je jasno i iz drugih tekstova (ajeta i haditha), a tek onda zdravim razumom.
Međutim, u ostalim stvarima, gdje se treba i mora uzeti i shvatiti doslovno (bukvalno), eš’arije su pogriješili pa misle da se i to treba shvatiti u prenosnom značenju, pa imaju šubhu i čak tvrde da oni time (negiranjem ili tumačenjem određenih Svojstava) čine tenzih (čišćenje) Allaha od nedostataka! Iako mnogo grijese, trebaju se opravdati, kao što su ih opravdali učenjaci ehlussunneta koji ih nisu tekfirili tokom čitave historije islama.
E sad, ono sto rekosmo “pojasniti im”, to nije lahko. Tu se treba ukloniti šubha koju imaju, a to ne moze svako, pa se uspostava dokaza u njihovom i sličnim slučajevima ne dešava prostim saopštavanjem njima ajeta (ajeta koje oni odlično poznaju), već se uspostava dokaza prije tekfira njih dešava uklanjanjem njihovih šubhi, nadjačavanjem njih dokazima da nakon toga nemaju opravdanja, a tome mi nismo svjedočili, niti znamo da li se neko sa njima raspravljao ni koliko je bio uvjerljiv, pa ih upravo zato i opravdavamo (i pored svijesti da su itekako griješili).
Lično ne znam da je ijednog učenjaka eš’ariju tekfirio iko od učenjaka koji su bili ispravnog ehlussunnetskog učenja u pitanjima Allahovih Svojstava.
Ono čega se treba čuvati jeste bolest nekih danas (a među takvima ima i umišljenih muslimana) koji prtljaju, petljaju i miješaju, pa u isti koš stavljaju SVE koji su Allahova Svojstva negirali ili ih tumačenjem iskrivljavali, u isti koš tako trpajući eš’arije i maturidije sa džehmijama koji su pretjerivali u negiranju Svojstava i u tome išli u krajnost. Dakle, neznanje je i nepravda je stavljati ih sve u isti koš, pa onda uzimati i na eš’arije primjenjivati govore nekih ispravnih učenjaka koji su žestoko govorili protiv onih koji negiraju Allahova Svojstva, jer takav učenjak je, recimo, one koji su negirali Svojstva uopšteno u citatu prokleo ili tekfirio, ali da time ne cilja na eš’arije, već na džehmijje (koji su osim negiranja Allahovih Svojstava vjerovali i u stvorenost Kur’ana).
Inače, učenjaka eš’arijskog stava u pogledu Svojstava je kroz historiju bilo toliko da ih je više nego onih ehlussunnetskog učenja, nažalost. Taj njihov broj i njihova imena su ipak svjedok i dokaz da se zbog toga lahko ne tekfiri, jer to su imena koja učenjaci ehlussunneta nisu tekfirili, već su se na njih U OSTALIM stvarima (mimo njihove greške u mes’eli Svojstava) pozivali, citirali ih i njihova djela preporučivali.
Među učenjacima koji su bili eš’arije su i Ibn Hadžer, en-Newewi, el-Kurtubi, Ibn Hazm, Ibn ’Asakir, el-Džuwejni, praktično svaki učenjak Endelusa (Ibn Hajjan, el-Kelbi, Ibnul-Arebi), i još mnogi, mnogi drugi, a na koje se svi ehlussunnetski učenjaci pozivaju ih i hvale ih u SVEMU DRUGOM mimo te njihove greške, koju im ili ne spominju, ili ih u njoj opravdavaju.
Eto, zar iko u ummetu osporava da je najbolji komentar Bukharijevog ”Sahiha” Ibn Hadžerov ”Fethul-Bari”? Zar najpoznatiji komentar Muslimovog ”Sahiha” nije Newewijev komentar? Ko može negirati znanje hadithkih eksperata kakvi su el-Bejheki, Ibn Hibban, el-Hakim, es-Sujuti, el-Kastalani? Tako je i na polju tefsira, gdje su el-Kurtubijev, Ibnul-Džewzijev i el-Begawijev tefsir nezaobilazno štivo, na polju sire gdje je nezaobilazan doprinos el-Kadi ’Ijjada, na polju historije gdje je nemjerljiv učinak Ibn ’Asakira, Khatib el-Bagdadija, a svi koje sam spomenuo su bili eš’arije.
Zato, današnji muslimani se trebaju postidjeti svog neznanja i nerada, te se ugristi za jezik kada ih šejtan ”podbode” da usta otvore i loše progovore o ljudima o kojima se prenosi da su neki od njih, recimo, VIŠE STOTINA PUTA pročitali Bukharijev ”Sahih”. Najbolje je pozabaviti se sobom i svojom porodicom, a nakon toga, ko misli da ima znanja, vremena i načina da doprinese islamu, neka ostavi na miru učenjake koji su živjeli prije hiljadu godina, a neka ovu vjeru brani govoreći protiv današnjih taguta i mušrika.
A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Ebu Ahmed.