PITANJE:
Eselamu alejkum wa rahmatullahi wa barakatuh brate
Pitanje uvezi rodjendana:
Da li musliman koji kaze da slavljenje rodjendana nije kufr, ali to ne slavi niti podrzava, dali se on naziva mushrikom?
Par sestara su protekfirene zarad toga, jer se nisu slozile da je to kufr.
Da vas Allah nagradi i pomogne na putu istine, Amin.
ODGOVOR:
We ‘alejkumus-Selam we rahmetullahi we berekatuh.
Onaj ko vjeruje i kaže da slavljenje rođendana nije kufr ne samo da nije mušrik/kafir niti je griješan, već je sasvim u pravu, a onaj ko takvoga tekfiri pretjeruje u toj mes’eli, govori o Allahovoj vjeri bez znanja i dokaza.
Dakle, slavljenje rođendana nije kufr ni širk, već je praksa koja je izmišljena, neutemeljena u islamu i uvedena (novotarska) i koja je grijeh. Ništa više od toga.
Oni koji u tome pretjeruju se samo svrstavaju u red onih koji, ponavljam, objedinjuju dva ogromna grijeha: govor o Allahu i Njegovoj vjeri bez znanja i dokaza i neopravdan tekfir muslimana, da Allah sačuva.
Šta je dokaz za tvrdnju da je slavljenje rođendana kufr ili širk?
Naime, dosad sam čuo čime neki od tih ljudi opravdavaju tekfir muslimana radi spomenutog grijeha, pa je jedan naveo jedan, a drugi je naveo drugi povod.
Jedan navodni povoda kufra onoga ko slavi/obilježava (nečiji ili svoj) rođendan jeste “proslavljanje nevjerničkog praznika”, a drugi je spomenuo “oponašanje nevjernika”.
1) Što se tiče tekfira jer je to “obilježavanja nevjerničkog praznika”, naglašavam da to nije nevjernički praznik, već praznik koji uglavnom obilježavaju nevjernici a ne muslimani, a to nije igra riječima, već između toga dvoga ima velike razlike.
Dakle, obilježavanje (proslavljanje) nevjerničkog praznika je obilježavanje praznika koji je iz vjere nevjernika, dakle proslava vjerskog praznika vjere mimo islama, kao što bi bilo slavljenje tzv. Božića i Uskrsa kršćana, Pesaha Jevreja, Nejruza zoroastroanaca i sl. Proslavljanje takvih dana (praznika) jeste nevjerstvo i slaganje sa nevjernicima u njihovoj nevjeri.
Međutim, obilježavanje nekog praznika, dana, jubileja,… koji inače nije od islama a svojstven je nevjernicima, ali koji nema nikakav karakter veličanja njihove vjere niti ima išta vjersko u sebi, nikako ne potpada po kufr ni širk.
Zar ne znamo da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, došavši u Medinu zatekao nove muslimane kako imaju dva dana u kojima su se zabavljali, pa ih je upitao: ‘Koja su ova dva dana?’ Odgovorili su: ‘Još u pagansko doba zabavljali smo se u ta dva dana.’ Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, im je na to rekao: “Allah vam je te dane zamenio boljim od njih: Ramazanskim i Kurbanskim bajramom!?’” (hadith bilježe Ahmed i Ebu Dawud)
Očigledno da su to bili muslimani, jer su rekli da im je to ostalo još iz dana džahilijjeta (koji je njihova prošlost) i jer je on njima rekao da je Allah NJIMA ta dva dana zamijenio sa dva Bajrama, njima kao muslimanima. Ali, vidimo da ih on nije protekfirio, niti im rekao da su učinili širk ni kufr, već ih od toga odvratio.
Primjer ovoga je obilježavanje rođendana, godišnjice braka, godišnjice mature i sl. Sve ovo je zabranjeno samo po sebi, a zabrana obilježavanja toga se povećava ako samo obilježavanje podrazumijeva ostale grijehe poput točenja alkohola, muzike, miješanja muškaraca i žena, razgolićavanja, negativnog uticaja na ostale i zbunjivanje muslimana tom praksom da vremenom neko pomisli da je to dozvoljeno i sl. Sve spomenuto povećava grijeh tih postupaka (obilježavanja spomenutih dana), ali ništa od toga nema veze sa nevjerstvom. Pa zar je musliman koji bi svoju ženu na dan njihovog vjenčanja izveo na večeru ili joj kupio poklon samim tim izašao iz vjere? Iako ne opravdavam takav postupak baš na taj dan, šta u tome ima od opisa nevjerstva?
2) Što se tiče tekfira jer je to “oponašanje nevjernika”, šta je dokaz za kufr tog postupka (obilježavanja rođendana)? Da, to nije postupak muslimana i samim tim se može podvesti pod kategoriju “oponašanja nevjernika”. A šta je sa nošenjem farmerica, odijela, Ray-Ban i sl. naočara, kožnih jakni, kačketa sa natpisima bejzbol timova, pa i samih kravata? Zar sve to nije došlo od samih nevjernika i zar sve to ne predstavlja prepoznatljivost njihove “kulture oblačenja” i zar to samim tim nije “oponašanje njih”? Da, svakako da jeste, ali naravno da ništa od spomenutog nije kufr.
Treba shvatiti da postoji oponašanje nevjernika koje je kufr i ono koje nije. Oponašanje nevjernika koje je kufr je oponašanje njih u njihovom nevjerstvu i onome što iz toga proizilazi, a ne svako oponašanje njihove prakse.
Eto, npr.: Muslimanima je naređeno da jedu i piju desnom rukom. Jedenjem i pijenjem svojom lijevom rukom čovjek ne samo da oponaša nevjernike, već (po tekstu haditha) oponaša i samog šejtana, pa da li je iko ikada protekfirio muslimana koji pije lijevom rukom ili rekao da to djelo izvodi iz vjere? Nije niko nikada.
Dakle, mnogo toga što predstavlja oponašanje samog šejtana, a kamoli nevjernika, nije kufr ni širk. A o onome šta je kufr ili širk ne govori nečija logika, intuicija ni ljubomora prema vjeri, već Allahova Knjiga i sunnet Njegovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem.
Tužno je i zabrinjavajuće to što iz dana u dan čujemo za nove i nove primjere pretjerivanja u vjeri, govora o Allahu bez znanja i tekfira muslimana.
Odgovorio: Ebu Ahmed.