PITANJE:
Esselamu alejkum.
Da li je dozvoljeno reći da mi muslimani, jevreji i kršćani obožavamo istog Boga ?
Ako upitamo bilo kojeg kršćanina ili jevreja, da li on obožava Allaha, vjerovatno bi odgovor u većini slučajeva bio negativan.
Ovo me interesuje, jer neki ljudi govore da obožavamo istog Boga, pa kakav odgovor trebamo dati tim ljudima.
Jer Allah u arapskom jeziku ne znači Bog, nego je to ime jedinog božanstva koji zaslužuje pravo na ibadet i koji nema sudruga, znači Allah kada govori o onim kršćanima i jevrejima u svojoj plemenitoj knjizi koji vjeruju u njega, ali mu čine širk i kufr, da li se to odnosi na one jevreje i kršćane u vrijeme Muhammeda a.s, a ne ove današnje ?

ODGOVOR:
We ‘alejkumus-Selam.

PRVO: Kada Allah spominje kršćane i Židove koji vjeruju u njega, On spominje one koji nakon što su vjerovali u Tewrat i Indžil, povjeruju u Kur’an i poslanstvo Muhammeda, sallallahu ‘alejhi we sellem. Tako spominje (one) kršćane koji su “nama najbliži”, opisuje ih kao one među kojima ima svećenika i pobožnjaka i koji se ne ohole, ali nastavlja taj opis i spominje da su to oni kojima, kada čuju ono što njihov Gospodar objavljuje (Kur’an), suze im liju iz očiju i priunaju istinu… Tako da je jasno da On time cilja na one ehlul-kitabije koji se ne ohole i koji prihvate istinu Kur’ana kad do njih dođe, a to svakako nisu današnji kršćani ni Židovi koji već više od 14 vijekova ustrajavaju na nevjerstvu.

DRUGO: Nije ispravno praviti razliku između ehlul-kitabija iz doba Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem, i ehlul-kitabija danas (a sve pod izgovorom da su ovi danas nešto posebno gori). Naime, svi (ili skoro svi) kufrovi i širkovi koji postoje kod Židova i kršćana danas, postojali su i kod Židova i kršćana u vrijeme poslanstva Muhammeda, sallallahu ‘alejhi we sellem.
Židovi danas vjeruju da su oni odabrani narod, a da je njihov Bog – židovski Bog. To su vjerovali i Židovi u doba objavljivanja Kur’ana. Židovi danas poriču poslanstvo Isa’a i Objavu datu njemu (Indžil). To su poricali i prijašnji Židovi. Također, Živdovi danas negiraju istinitost poslanstva Muhammeda, sallallahu ‘alejhi we sellem, i božansko porijeklo Kur’ana. To su negirali i prijašnji Židovi.
Isti je slučaj i sa kršćanima. Oni danas vjeruju da je Isus Božji sin, da je “jedan od trojice”, da je Marija “bogorodica” (da Allah sačuva),… Tako su vjerovali i kršćani u doba objavljivanja Kur’ana. Možda ima nekih primjera kufr vjerovanja koji su se među kršćanima pojavili nakon 7. vijeka po Isa’u (recimo, mnogi “sveci” koji su živjeli nakon tog vremena, a danas im se posvećuje neki ‘ibadet), ali je to samo dodatak na onu osnovu kufra i širka koje su i tada imali.
Također, sve blasfemije (bogohuljenja) i laži na poslanike koje danas postoje u iskrivljenom Tewratu i Indžilu, postojale su i tada (da se Jakob hrvao sa Bogom, da je pijani Lut počinio blud sa svojim kćerima, da se Nuh opijao toliko da bise razgolitio pred svojim sinovima, da je Sulejman “za ljubav” svojih žena mušrikinja obožavao kipove,…).
Zato nije ispravno praviti razliku između ehlul-kitabija tada i ehlul-kitabija danas.

TREĆE: Nije ispravno složiti se sa tvrdnjom da mi i oni (krščani i Židovi) obožavamo istog Boga, ali ne toliko iz razloga koji si spomenuo, tj. ne jer bi na pitanje da li on obožava Allaha kršćanin ili Jevrejin to porekao. Jer, moraš imati u vidu da kršćani arapskog govornog područja (kršćani Sirije, Libana, Kopti u Egiptu,…) svoje božastvo također zovu Allah, ali smatraju da je on trojstvo! Dakle, ne slažemo se sa tvrdnjom da mi i oni obožavamo istog Boga ne toliko jer oni to ni jezikom ne prihvataju, i to je više stvar izraza, već zapravo zbog suštine, a to je da mi obožavamo Allaha, Koji je Jedino ‘ibadeta dostojno (vrijedno) božanstvo, a oni obožavaju božanstvo koje je božanstvo jednog odabranog naroda ili koje ima sina ili koje dijeli mnoga svojstva i prava sa “sinom”, pa čak i sa ljudima, kakvi su “sveci” od kojih je jedan (navodno) “zaštitnik putnika”, drugi “zaštitnik bolesnika”, treći “zaštitnik siromaha”, itd.
Dakle, nema “Abrahamskih religija”, nema “monoteističkih vjera”, nema monoteizma ni u jednoj vjeri mimo islama, jedina istina je islam, jedino ispravno vjerovanje i poimanje Boga jeste islamsko vjerovanje, čisto od svake ideje i svakog traga mnogoboštva (pripisivanja ikoga i ičega Allahu ravnim).

Odgovorio: Ebu Ahmed.