PITANJE:
Da li je u Ramadanu bolje čitati Kur’an samo na Arapskom, ili je bolje čitati i prevod sa razmišljanjem čemu nam Uzvišeni govori, pa koji put dublje pogledati u Tefsir?

ODGOVOR:
U svakom dobrom djelu za muslimana ”leži” nagrada od Njegovog Gospodara. Međutim, kao što se dobar trgovac ili menadžer trudi da od dunjaluka ugrabi što više, tako se i musliman treba truditi da činjenjem dobrih djela dobije što veću nagradu. Otud želja onih koji su spoznali Allaha da bdiju na granicama islamske države (jer vatra neće dotaći oko murabita), otud njihovo nastojanje ka tefekkuru ili tedebburu (promišljanju) o Allahovom stvaranju (jer je sahat toga bolji od šezdeset godina dobrovoljnog ’ibadeta), otud njihov trud da fard-namaze klanjaju u džema’atu (jer je takav namaz vrijedniji od pojedinačno obavljenog namaza dvadeset i sedam puta) ili njihov post šest dana šewwala nakon ispoštenog mjeseca ramadana (jer se tako stiče nagrada posta čitave godine) i tako dalje, od mnogobrojnih djela za koje je Allah obećao mnogostruku nagradu.

Odgovor na pitanje šta je bolje: čitati Kur’an na arapskom (uglavnom ne razumijevajući poruku) ili na svom maternjem jeziku (shvatajući poruku i razmišljajući o njoj) bih podijelio na ono za što slijedi veća direktna, neposredna nagrada i na ono za šta slijedi veća indirektna, posredna nagrada.

1) Što se tiče direktne, neposredne nagrade, ona je veća u samom iščitavanju Kur’ana na arapskom, pa makar čovjek i ne razumio njegove poruke. Naime, poznato je iz haditha Resulullaha, sallallahu ’alejhi we sellem, da učač Kur’ana za svaki proučeni harf ima deset nagrada. Ta nagrada nije uslovljena razumijevanjem poruke, koncentracijom i pažnjom pri učenju, kasnijem postupanju po onome što je proučeno,… Jedini uslov je iskrenost, da čovjek ne čita da bi ga neko vidio ili nešto slično toj bolesnoj namjeri. Ali, ako je učač iskren (bez obzira na razumijevanje i kasnije postupanje po porukama proučenog), garantovana mu je nagrada za svaki proučeni harf, a to je ogromna nagrada. Ta nagrada se bolje razumije i iz haditha koji spominje da će onaj ko vješto uči Kur’an biti u društvu plemenitih meleka, a da će onaj koji ga uči zamuckujući imati dvostruku nagradu, a opet sve to navodi na zaključak da ta nagrada nije uslovljena ni razumijevanjem poruka ni radom po pročitanom, već se tiče prosto ibadeta ČITANJA.

2) A što se tiče indirektne, posredne nagrade, ona je veća u čitanju Kur’ana na jeziku koji čovjek razumije, zbog vrijednosti tedebbura (promišljanja o njegovim porukama i propisima), opominjanja Allahovom prijetnjom i radosti i nadi Allahovom obećanju, dakle okorištavanja od onoga što čovjek čita, a to je ipak osnovni i glavni razlog objavljivanja Kur’ana ljudima: da ga razumiju i po njemu žive. A ovu nagradu sam ”nazvao” indirektnom i posrednom jer se ona nekada ne ostvaruje samim čitanjem ni shvatanjem, već promišljanjem i zaključivanjem, porastom imana i želje da postupamo po kur’anskim uputama, te samim činjenjem dijela na koja Kur’an usmjerava.

ZAKLJUČAK: Međutim, musliman se ne treba pomiriti sa ovom podjelom, sa izborom ovo ili ono (čitanje na arapskom bez razumijevanja ili čitanje na maternjem jeziku uz shvatanje), već se mora potruditi da objedini obje nagrade o kojima sam govorio. Kako to učiniti? Učenjem arapskog jezika, jezika Kur’ana (posljednje Objave), jezika Resulullaha, sallallahu ’alejhi we sellem i ashaba. Naučivši osnove arapskog jezika, čovjek će učiti (iščitavati) Kur’an na arapskom jeziku i ostvarivati nagradu za svaki proučeni harf, istovremeno razumijevajući kur’anske pouke i poruke, priče i propise. Svjesni smo koliko truda ulaže nevjernik da bi savladao (naučio) engleski, njemački ili drugi zapadnjački jezik, a sve u cilju studiranja, dobijanja vize, boravka, posla, pa čak i da bi bolje razumio igricu, pjesmu ili film (seriju). Pa zar trud muslimana da bi naučili jezik posljednje Allahove Objave ne bi morao biti veći od toga?

A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Ebu Ahmed.