PITANJE:
Žena muslimanka živi sa čovjekom koji je mušrik, imaju djecu, a on je rekao da će prihvatiti islam.
Da li je njoj dozvoljeno da bude tu u kući sa njim, ali da je tu samo radi svoje djece, da sa njim nema ništa i da sačeka, da vidi da li će on ispuniti obećanje i da li će zaista prihvatiti islam? Kako da ona postupi, možete li nam tačno objasniti kako da se ona ponaša u ovoj situaciji, a ako bude spreman taj otac njenje djece kojem ona nije halal dok ne prihvati islam, da li biste mogli pričati sa njim, objasniti mu i pozvati ga u islam!?
ODGOVOR:
Ženi muslimanki je zabranjeno da živi sa mušrikom.
Njen ostanak u takvom braku nije kufr (kako neki u tom propisu pretjeruju), ali je očiti veliki grijeh (haram).
Naravno, ako ga izbjegava kao muškarca i ne spava sa njim, njen grijeh je u neku mjeru manji, ali je to i dalje haram u mjeri koliko joj je haram da stanuje sa (bilo kojim drugim) mušrikom, da je on vidi otkrivenu, da se sa njim osamljuje (boravi sama u istoj prostoriji), da sa njim jede, pije kahvu, razgovara,…
Ako je čovjek rekao da će prihvatiti islam, njemu ga onda ne treba objasniti i u njega pozivati, valjda zna šta je obećao da će prihvatiti.
U međuvremenu se ona treba od njega odvojiti, ako on iole poštuje islamske propise dozvoliće joj da ode sa djecom (zbog dobrobiti djece, a ne njene ni njegove koristi u tome), pa će mu se ona sa djecom vratiti ako i kada on zaista prihvati islam, u nekom roku koji ona može podnijeti da bude u tom stanju čekanja prije nego da ga sasvim napusti i uda se za drugog čovjeka, muslimana (u nekom razumljivom roku od mjesec, dva, tri, a ne tri ili pet godina i slično).
Ja se trudim da ljude pozivam u islam na što otvreniji, javniji način, obznanjivanjem, prevođenjem, publikovanjem i štampanjem knjiga i letaka, održavanjem i emitovanjem predavanja i khutbi, objavama na društvenim mrežama i internet sajtu,… upravo da bi se jednim da’wetskim projektom moglo okoristiti više ljudi, a ne samo neki pojedinac.
I upravo zato imam olakšanje da kad mi neko postavi pitanje slično ili istovjetno pitanju na koje sam nekome već odgovorio, mogu mu prosto proslijediti link za postavljen odgovor. Ili da nekome kome poželim objasniti neko vjersko pitanje, princip ili dokaz, mogu jednostavno poslati link za video-khutbu koju sam na tu temu održao ili isječak sa predavanja na kome se o tome govori i to dokazuje.
Tako smatram da moj kontakt sa tim čovjekom ne bi bio ništa učinkovitiji nego slanje njemu određenih predavanja, khutbi ili kraćih klipova ili nego davanje njemu da pročita nešto od onog što sam napisao ili preveo.
Naime, da i ne govorimo o zauzetosti i tome da bi mi takav kontakt oduzeo dragocjenog vremena, iskreno, ja u neposrednom kontaktu, telefonskom razgovoru ne mogu biti učinkovit niti se prisjetiti svakog dokaza, citata, izvora, knjige kako sam to već iznio na snimljenim dersovima ili khutbama.
Zato smatram da je najbolje da (ako već smatrate da bi mu moje objašnjavanje pomoglo) on posluša khutbe pod nazivom “Ovo je islam” sa ovog linka:
…ili khutbe pod nazivom “Važnost spoznaje Gospodara i ispravnog vjerovanja” sa ovog linka:
…ili khutbe pod nazivom “Alfabet vjerovanja” sa ovog linka:
…ili predavanja pod nazivom “La ilahe illAllah” sa ovog linka:
…ili neku od preko stotinu khutbi (među kojima ima zaista dobrih, poučnih i motivirajućih, a njihovi naslovi su dovoljna smjernica o njihovom sadržaju) sa ovog linka:
…a sve u cilju da ja ne bih čovjeku objašnjavao nešto što može objašnjeno naći i čuti na desetininu mjesta gdje sam ja o tome govorio, kao i na mjestima gdje je o tome pisao ili govorio neko drugi.
A ako i pored slušanja neke od tih khutbi ili predavanja čovjek bude imao neku nejasnoću, nešto što tu nije objašnjeno, dokazano,… možete se slobodno javiti sa pitanjem.
Odgovorio: Ebu Ahmed.