PITANJE:
Raspravljam sa nekim ljudima, pa mi postavljaju neka pitanja.
- Dali se mogu naci dokazi da se Allahov poslanik s.a v.s odricao musrika prije poslanstva tj.u svojih 40 godina i da je rekao za nekog da nije vjernik ,ako ima navedi primjere
- Ako je od osnove vjere kao kufr u taguta,odricanje od musrika(tekfir imena) ili Tehakum,dali je to ujedno mora spoznati ehlu fetra ako su pravovjerni ??
- Ako asl din pri sebi ima ehlu fetra pravovjerni kako da moraju imati tekfir ili odricanje od musrika a neznaju u biti sta je širk ,musrik ??
A tako i za tehakum kako moraju znati da se samo po Allahovom zakonu mora suditi a ubiti neznaju suditi Allahovim zakonom i neznaju u opste da je Allah naredio samo da sude Allahovim zakonom i da je zabranio da sude ljudskim zakonima..u biti ispada da bi oni to morali znati a ako znaju i da sprovedu pa ispada nesmimo suditi ljudskim zakonima a moramo Allahovim zakonom suditi ali posto ga ne poznamo nije dosla objava onda nikako nemozemo se suditi pa i stotine godina i nemozemo do pravde i presude dok objava ne dode i zakoni.. Ili ispada da moraju vjerovati da se moraju suditi Allahovim zakonom a mogu se suditi i vjencavati itd…zakonom koji je aktualan u njihovom plemenu itd… - Ako je tekfir.tj.odricanje od musrika Asl din kako na primjer Omer ra .kad je primio islam kako je on i dalje drzao zenu mušrikinju kod sebe ?? Zar to samo odricanje u sebi ne sadrži mrznju ,odricanje,cak i borbu protiv musrika koji su najgori Allahovi neprijatelji kao i zidovi ..a Omer u svojoj kuci drzi tu zenu mušrikinju i ne izgleda da je sproveo mrznju odricanje i borbu protiv nje…Da bi kasnije tek kad je postrili se propisi onda bilo zabranjeno biti u braku sa musrikinjom i onda je pustio tek..
Ovo su pitanja nekih musrika i kafira pa volio bi da im adekvatno odgovorim sa dokazima.
ODGOVOR:
Akhi, preporučujem ti da se kloniš šubhelija, ljudi koji argumentiraju ovako providnom i šupljom argumentacijom.
PRVO: Osporavati neki od temelja islama pitanjem gdje je dokaz da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, prije poslanstva uradio ili rekao to i to, je bezobrazluk. To razumije svako ko zna da je iz njegovog, sallallahu ‘alejhi we sellem, života prije poslanstva prenešeno tako malo, doslovce par predaja u kojoj nema skoro nijedne doslovno prenešene riječi ili izreke, samo događaj okvirno u rečenici ili dvije.
DRUGO: Postavljajući pitanje ima li dokaza da se Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, prije svog poslanstva odricao mušrika, oni sami sebi “skaču u stomak”, jer oni vjeruju da je odricanje od mušrika uslov za islam, ali ne i tekfir njih. Tražeći dokaze da se on odricao mušrika, sami dovode u pitanje ne samo naš, već i svoj temelj.
TREĆE: Postavljajući pitanje ima li dokaza da je on, sallallahu ‘alejhi we sellem, i za koga rekao da nije vjernik oni žele da ospore tekfir mušrika, tako da ako im mi ne možemo navesti koga je on poimenice protekfirio, oni osporavaju važnost tekfira mušrika.
a) Hajmo ovako: Da li je za njih vjerovanje u Allahovu svemoć uslov za nečiji islam? Svakako moraju reći da jeste, a ja pitam: Neka mi daju dokaz kada je on i kojim riječima to ispoljio prije poslanstva. Ako kažu da su svi Kurejši uopšteno vjerovale u Allahovu svemoć, to nije nikakav dokaz, mada se i o tome može razgovarati.
b) A da li su svi Kurejši uopšteno vjerovali da je Allah jedini dostojan ‘ibadeta? Nisu, već im je tewhid el-uluhijje bio nepotpun, upravo su tu bili mušrici. Neka mi onda odgovore: Da li je on, sallallahu ‘alejhi we sellem, prije poslanstva vjerovao da je Allah jedini dostojan ‘ibadeta? Ako kažu da jeste, tražim im dokaz gdje je to, kojoj prilikom i kojim riječima, kome rekao? Neće moći, neće znati, ali to ne znači da nisu u pravu. Onda neka ni nama ne traže dokaze za nešto što musliman nužno zna, razumije i vjeruje, pa im ta argumentacija (kao i svaka druga), ako su iskreni, pada u vodu. A ako se uzohole pa (samo zato što nemaju dokaz iz njegovih riječi) kažu da on prije svog poslanstva nije vjerovao da je Allah jedini dostojan ‘ibadeta, onda će prividno nama “doskočiti”, ali će Poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem, optužiti za širk u vjerovanju (kršenja tewhida el-uluhijje).
ČETVRTO: Zadržavanje u braku žene mušrikinje nije djelo koje izvodi iz vjere. To niko nikada nije izjavio, osim da je pogrešno shvaćen. Niko nikada u djela koja izvode iz vjere nije ubrojao ni ženidbu mušrikinjom, a kamoli ostanak u braku sa ženom koju je čovjek oženio prije svog prihvatanja islama. Dokaza da je to kufr nema, osim “navlačenja” i “logike” u smislu: “Zabranjeno je prijateljevati sa njima, a brak je najveće prijateljevanje” i sličnih proizvoljnih izjava. Kada bi neke gulate (pretjerivače u vjeri) pitali o namazu u džamiji punoj kipova ili ispred nje prema tim kipovima, rekli bi ili da je to veliki širk ili “bar” jasni haram, zaboravljajući da su to godinama radili Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, i svi ashabi u mekkanskom periodu Objave u haremu Ka’be. Toliko o “logici”.
Oženiti mušrikinju ili je zadržati u braku je jasni veliki grijeh, haram. Kakve veze to ima sa činjenjem velikog širka ili neodricanjem od toga?
Prije objave ajeta iz sure el-Beqare (koja je medinska, objavljena dosta kasno!) ni propis ženidbe mušrikinje nije bio tako jasan kao nakon objave te zabrane. A nakon objave taj ajeta je postalo jasno zabranjeno djelo. Allah je to zabranio, ničim nije ni aludirano da je to kufr. Dokazivanje da je to kufr naredbom Poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem, da ashabi ubiju čovjeka koji je oženio svoju maćehu nije ispravno niti je to učinio iko od učenjaka.
PETO: Sa tim ljudima se ne treba raspravljati o zamišljenim stanjima i situacijama u vrijeme neznanja (eskimi na Sjevernom polu, pigmeji u džungli), zamantavati se sa time sa ljudima koji nemaju ispravno vjerovanje ni po pitanju stanja i situacija koja svakodnevno gledamo i u kojima svi živimo, danas, ovdje, u stanju poznatosti i opšte dostupnosti Knjige i dokaza. Dakle, oni ne smatraju glasanje na demokratskim izborima velikim širkom niti tekfire glasače, oni ne tekfire one koji opravdavaju mušrike (sumnjače, opravdavatelje), oni otvoreno kažu da ne tekfire “hadžiju iz džamije” koji ne samo da ne tekfiri Zukorlića već glasa za njega (!), a istovremeno govore da tekfir mušrika nije od aslud-dina, ali da odricanje od mušrika jeste. Dakle !, oni za islam u vremenu fetre (mrklog neznanja i nedostupnosti poslanice) navodno uslovljavaju da se čovjek mora odricati mušrika, a ustvari ne tekfire onoga koji DANAS, u 21. vijeku ne samo da se ne odriče od taguta zakonodavca već još glasa za njega, strastveno iščekuje rezultate glasanja i slavi kad “njegov” tagut osvoji mjesto u parlamentu!
To me podsjeća na riječi ‘Abdullaha ibn ‘Umera, radijallahu ‘anhuma, koji je, kada su mu na hadždžu došli ljudi iz ‘Iraka da ga pitaju da li ubijanje mušice ili komarca kvari stanje ihrama i hadždž (jer je u stanju ihrama haram prolijevati krv), odgovorio: “Bježite od mene! Prolili ste krv unuka Resulullaha, sallallahu ‘alejhi we sellem, a dolazite da pitate o krvi mušice?!” (spomenom njihovog prolijevanja krvi unuka Resululluha, sallallahu ‘alejhi we sellem, je ciljao na ubistvo Husejna, radijallahu ‘anhu, na Kerbeli u ‘Iraku, nakon čega su muslimani na stanovništvo te iračke regije gledali kao na one koji su Husejna ubili, ili njegovo ubistvo pomogli, ili ga na cjedilu ostavili).
I kao što je on njima rekao: “Prolili ste krv unuka Resulullaha, sallallahu ‘alejhi we sellem, a dolazite da pitate o krvi mušice?!”, ja sam jednom vođi ovih sa kojima ti gubiš vrijeme na FB napisao: “Pitate o stanju onoga koji na Sjevernom polu (ne znajući ni za Knjigu ni poslanika, ni edhan ni namaz) ne tekfiri mušrika, a niste raščistili ni sa onime (ne tekfirite onoga) koji danas, u 21. vijeku, glasanjem dovodi taguta na vlast, znajući da će on ući u parlament, biti zakonodavac i donositi zakone mimo Allahovog zakona.”
Moj savjet ti je da pozivaš one koji pokazuju da žele istinu i hoće dokaz, a ne one kojima je cilj rasprava u cilju rasprave i sa namjerom da po svaku cijenu oni budu u pravu, ma koliko bile očite njihove nedosljednosti i kontradiktornosti.
A Allah najbolje zna.
Odgovorio. Ebu Ahmed.