PITANJE:
Es-Selamu ‘alejkum.
Neko skupi pare da ide na umru a jos nije bio na Hadzdzu, da li je bolje da špara jos jednu, dvije godine i da ide na Hadz ili da ode na umru s’tim parama koliko je ušparao?

ODGOVOR:
We ‘alejkumus-Selam.

Učenjaci su podijeljenog mišljenja po pitanju obaveznosti same ‘umre:
Neki smatraju da je obavezna, na osnovu riječi Uzvišenog:
وَأَتِمُّوا الْحَجَّ وَالْعُمْرَةَ لِلَّهِ
“I radi Allaha obavljajte hadždž i ‘umru!” (el-Bekare, 196. ajet).
Druga skupina smatra da je ipak imperativ iz ovog naroda samo zbog pohvaljenosti tog djela (‘umre) i dodaju da je obaveznost hadždža svakako dokazana mnogobrojnim drugim tekstovima, kakvih nema kad je u pitanju ‘umra.

Imajući u vidu to razilaženje (da li je obavljanje ‘umre naređeno ili ne), ako je ‘umra naređena, onda svakako da ne treba čekati da se (i da li će se) naredne ili neke druge godine imati novca i prilike obaviti hadždž te zato propustiti obaviti ‘umru (koja je naređena kao i sam hadždž, po tom mišljenju).

Pa čak i ako čovjek vjeruje da je obavljanje ‘umre samo mustehabb (poželjno), smatram da i tada ne treba oklijevati da se ona obavi čim se za to ukaže prilika, pa iako čovjek nije obavio hadždž koji jeste naređen (a ona, po drugom mišljenju, nije).

Smatram da se tada ne treba odlučivati logikom: “Zar da obavljam ‘umru koja nije naređena umjesto da uštedim za hadždž koji je naređen?”, iz sljedećih razloga:

1) Kad kupujemo auto, niko od nas (osim kome se Allah smilovao) ne pomišlja: “Neću kupiti auto već ću štedjeti za hadždž”. Ne govorim o nečijem drugom, trećem autu, već o prvom i jedinom, koje mu je svakako potrebno.
Ovim primjerom uopšte ne korim onoga ko kupi auto ako mu je preko potrebno iako nije obavio hadždž, već samo poredim da bismo shvatili da: Ako zbog štednje za hadždž već nismo odustali od kupovine auta ili gradnje novog sprata kuće ili proširenja biznisa, zašto odustati od nečega što je za akhiret bolje (od auta, sprata kuće i biznisa), a to je ‘umra?

2) Živimo u vremenu u kome je velika nesigurnost, ne samo od taguta i njihovih slugu već i zbog ratova, bolesti i sl. Dakle, ako čovjek već nema da već sada ode na hadždž, smatram da ne treba propustiti priliku da bavi ‘umru i iz tog razloga što već sljedeće godine možda neće biti u mogućnosti:
a) Može se desiti da mu saudijske vlasti ove godine daju vizu, a da mu je sljedeće godine ne htjednu izdati jer bude na spisku nepoželjnih osoba,
b) može se desiti da sljedeće godine bude aktiviran “lov na ekstremiste” da muwehhidu ne bude bezbjedno putovati u Saudiju,
c) može se desiti da se aktivira neko novo ratno žarište kao što je u Siriji i Iraku. Podsjećam da su nekada ljudi odavdje mogli ići i autom, što je nastupom ratova u spomenutim zemljama nemoguće,
d) može se desiti da se “povrati” korona ili njeno glumljenje, pa da opet uopšte ne bude organizovan hadždž niti dozvoljeno okupljanje na Svetim mjestima,…
Zbog svega sličnog, musliman bi trebao “grabati” svaku priliku da posjeti Allahovu Kuću.

e) može se itekako desiti da se novac kojim se sada može otići na ‘umru (a ne ode se, već se odluči čekati da se uštedi za hadždž) nikad ne uveća, već da se potroši na svakodnevne potrebe kojih je toliko, pa da se ostane i bez ‘umre i bez hadždža.

3) posjeta Allahovoj Kući u Mekki je neopisiv događaj i “punjenje imanskih baterija” koje se zaista ne može riječima opisati.
Za vrijeme svog boravka tamo, vjernik na neobjašnjiv način malo razmišlja o dunjaluku, o porodici, o poslu, o imetku, o obavezama i brigama, i posvećuje se Gospodaru svjetova na način koji možda i sam po sebi govori o bereketu tog mjesta i dokazuje njegovu svjetost.
Zbog toga se ne slažem sa idejom koju tako često svi čujemo, a ona je da bi svako ko je obavio hadždž ili ‘umru jednom ili dvaput, a želio je i planirao ponovo ići, da je preče da takav navodno taj novac udijeli siromašnima ili za ostvarenje nekog da’wetskog projekta, gradnje mesdžida i sl. nego da ode na hadždž ili ‘umru po treći, četvrti put, jer će taj novac više tako koristiti.
Kažem: Koliko god da logično zvuče spomenute riječi, udijeljivanje sirotinji ili davanje za da’wetske projekte, gradnju mesdžida i sl. (ma koliko veliki ‘ibadet bio i ma koliko koristio ljudima i zajednici), ne utiču pozitivno na čovjekov iman, na iman i uvjerenje i bogobojaznost onoga ko udjeljuje ni blizu onoliko koliko na to utiče obavljanje hadždža ili ‘umre!
Da, čovjek udjeljujući siromašnima ili dajući za gradnju džamije osjeti da je učinio dobro djelo, nada se Allahovoj nagradi, ali to traje dok isplati, dok uloži, dok da i ode sa mjesta gdje je to dao, ali ‘ibadet hadždža i ‘umre traje i u danima pripreme za polazak i planiranja polaska, i u danima putovanja i približavanja Svetim mjestima, oblačenjem ihrama, a posebno boravkom tamo i obavljanjem obreda hadždža i ‘umre.
To osjećanje i to “punjenje imanskih baterija” niko nema prava da uskrati čovjeku savjetujući ga da odustane od hadždža ili ‘umre a da taj novac da u dobrotvorne svrhe.

Naravno, napominjem da osoba koja i prije obavljenog hadždža ode na ‘umru, nakon povratka mora biti svjesna da će joj obavljanje hadždža postati obavezno onog trena kad stekne uslove za to, te da joj obavljena ‘umra nimalo ne odlaže niti umanjuje obavezu hadždža.

Iz spomenutih razloga smatram da ne treba odlagati, tj. otkazivati obaviti ‘umru čim se ukaže prilika za to, a čekati da se prikupi hadždž, već “ugrabiti” prvu i svaku priliku posjetiti Allahovu Kuću i biti Allahov gost.

Molim Allaha da nas pozove. Amin.

Odgovorio: Ebu Ahmed.