PITANJE:
EsSelamu’alejkum.
Pitanje: “Da li ja zaista moram promijeniti muževljevo prezime i vratiti se na očevo i kako se pripisujem drugom ocu ako mi u rodnom listu stoji djevojačko prezime, ime oca, ime majke i djevojačko prezime majke.”
Allah Vas nagradio.

ODGOVOR:
We ‘alejkumus-Selam we rahmetullah.

Allah je zabranio odricanje od roditelja, plemena i porijekla i pripisivanje nekome kome čovjek ne pripada.
Ovo je jasno iz 5. ajeta sure el-Ahzab u kome Allah naređuje da se ljudi nazivaju, oslovljavaju, zovu po njihovim očevima (u današnjoj praksi: prezimenima):
ادْعُوهُمْ لِآبَائِهِمْ هُوَ أَقْسَطُ عِندَ اللَّهِ ۚ فَإِن لَّمْ تَعْلَمُوا آبَاءَهُمْ فَإِخْوَانُكُمْ فِي الدِّينِ وَمَوَالِيكُمْ ۚ وَلَيْسَ عَلَيْكُمْ جُنَاحٌ فِيمَا أَخْطَأْتُم بِهِ وَلَٰكِن مَّا تَعَمَّدَتْ قُلُوبُكُمْ ۚ وَكَانَ اللَّهُ غَفُورًا رَّحِيمًا
“Zovite ih po njihovim očevima, to je kod Allaha pravednije. Ako ne znate (imena) njihove očeve, vaša su braća po vjeri i vaši mewla (oslobođeni robovi ili štićenici). I nemate grijeha u onome što nenamjerno pogriješite, već ako to namjerno (srcem) učinite. A Allah prašta i milostiv je.”

Dakle, naređeno je ljude nazivati njihovim imenima, pa je stoga čovjeku zabranjeno:

1) da nekoga posini (usvoji na našin da od njega krije njegovo pravo porijeklo i roditelje), da ga time pripiše svom potomstvu i da mu svoje prezime,

2) da djevojci (ženi) koju oženi da (nadjene, nametne) svoje prezime.

Naime, iako u vrijeme poslanstva nije imalo prezimena poput današnjih, itekako je to bilo predstavljeno pripisivanjem plemenu ili ogranku plemena, pa je recimo Ummu Seleme (pravo ime joj je Hind) bila iz kurejšijskog ogranka (potplemena) Benu Makhzum, pa je i nakon udaje za Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem, bila i ostala Hind bint Ebi Umejje el-Makhzumijje. Dakle, nakon imena njenog pravog oca ne stoji el-Hašimijje. Iako se udala za čovjeka iz tog potplemena, i to najboljeg čovjeka ne samo iz tog plemena, već za najboljeg čovjeka svih plemena, predjela i vremena (za Poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem) ostalo je da je ona el-Makhzumijje (pripadnica plemena Makhzum).
Takav je slučaj sa svim ženama tog predjela i vremena i sa svim ženama muslimankama koje su vodile brigu o ovom propisu i čuvale se zabrane pripisivanja tuđeg porijekla sebi.

U oba slučaja (posinovljavanje i udaja) se osoba kojoj se to učini (ili koja to odabere učiniti) odriče svog porijekla, što je strogo zabranjeno.

Iz navedenog ajeta vidimo da Allah opravdava onog ko nenamjerno nekoga zove imenom (prezimenom, porijeklom) koje nije njegovo, a da je grijeh to činiti namjerno i svjesno.
Pa ako je grijeh svjesno i namjerno nekoga pripisivati rodu kome ne pripada (oslovljavajući ga ili spominjući po tuđem prezimenu), svakako da je jasan grijeh svojevoljno se pripisati porijeklu (plemenu ili prezimenu) kojem osoba ne pripada, tako se predstavljati, potpisivati, tako se identifikovati i legitimisati, tako se u dokumentima predstaviti i zavesti.

Ako je već jasno rečeno da je to grijeh, osoba se treba potruditi da to ispravi, da “vrati” sebi svoje prezime i porijeklo. Što je to lakše učiniti a ne učini se, mjesta za opravdanje je manje, obaveza je veća a grijeh je jasniji.

A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Ebu Ahmed.