PITANJE:
Esselamu alejkum, brate.
Kakvo mišljenje imaš o Sulejmanu ibn Sahmanu i Muhammed ibn Ibrahimu koji su u svojim fetvama tekfirili muvehide i trazili od njih pokajanje sto su se borili.protiv taguta Abdulaziza a da im se primi pokajanje morali su svjedociti da su ubijeni muvehidi u vatri (neudhubillah) a kraljevi ljudi u dzennetu. Da li nisu znali stanje kralja ili su znali i postali ulema taguta?

ODGOVOR:
We ‘alejkumus-Selam.

PRVO:
Meni uistinu nisu poznate te fetwe. Ne tvrdim da ne postoje, možda je to samo plod moje neobavještenosti. Međutim, koliko znam, ‘AbdulAzizovo izdajstvo muwehhida i njihovo nezadovoljstvo njime se desilo tek njegovim zasjedanjem na tron kraljevstva 1932. Ako je tako (ako se muwehhidi prije toga nisu protiv njega bunili), kako je Sulejman ibn Sahman mogao o tome izdati bilo kakvu fetwu kad je umro dvije godine prije nego što je ‘AbdulAziz postao kralj?
Ali, kažem: Možda te fetwe obojice spomenutih učenjaka postoje i možda su zaista takve kakvim si ih opisao, a u tom slučaju:

DRUGO:
Zaista je kufr kralja Saudije danas mnogo jasniji i očigledniji negoli tada. Jer koji su to kufrovi Saudije danas?

  1. Neprimjenjivanje šeri’ata u potpunosti?
    Tada je to bilo na mjestu, a ako je i bilo propusta, to se nije moglo saznati kao danas. Tada nije bilo ni TV-a, a kamoli interneta. Nije se u zemlji mogao čuti “glas” izvana, niti je bilo dostupno strane štampe niti inostranih TV kanala, nezavisnih medija, izvještaja humanitarnih organizacija, ništa odakle bi ljudi saznali istinu.
  2. Saradnja države sa Zapadom protiv islama i muslimana širom svijeta?
    Tada ta država zaista nije to činila, ili bar ne u ovoj mjeri. Ako su istiniti neki podaci o sporazumima kralja Saudije sa Englezima, gdje je potpisao predaju Palestine, to je dokument koji je “ugledao svjetlo dana” tek u posljednje vrijeme, a i dalje je upitna njegova validnost.
  3. Hapšenje učenjaka i onih koji govore ili se bore protiv Amerike i Zapada? Biće da tada nije bilo hapšenja učenjaka (ili je bilo toliko malo da se lahko prikrivalo), a onih koji govore ili se bore protiv Amerike i Zapada praktično nije ni bilo jer se ta borba uglavnom pokrenula iskrcavanjem Amerikanaca na Arabijsko poluostrvo mnogo kasnije, 1991. godine.
  4. Pomaganje krstašima u borbi protiv “muslimanskih” zemalja (Saudija pomaže Rusima i Amerima u Iraku i Siriji i sl.)? Ne znam da je toga tada bilo kao danas.
  5. Članstvo u Organizaciji Ujedinjenih Nacija i saglasnost sa mnogim kufrovima te organizacije, te pristajanje na rješavanje svih sporova pred Međunarodnim sudom? Međutim, OUN i sve njene pod-organizacije nastale su nešto kasnije, 1945. i taj kufr saudijske države prije toga nije postojao. Štaviše, čak i ulaskom Saudije u OUN, ogromna većina ljudi nije mogla ni da zna za svo zlo te organizacije niti za sve njene kufrijate, jer je to bilo vrijeme medijskog mraka, tek završen 2. Svjetski rat.
  6. Izmjena školskih planova i programa i izbacivanje iz knjiga činjenica da su Jevreji i kršćani nevjernici, izbacivanje tekstova o džihadu, a ubacivanje i promovisanje štiva o demokratiji, međunarodnom miru, borbi protiv terorizma,… Toga tada nije bilo.
  7. Zabrana govora protiv Amerikanaca, Jevreja, ši’ija, hapšenje imama zbog toga,… Ni toga tada nije bilo.

Jednostavno, saudijska saradnja sa nevjernicima bila je prikrivenija i “suptilna”.

Dakle, ako imamo u vidu sve spomenuto, osnova je bila da je kod tih učenjaka vladalo mišljenje da je kralj bio musliman i legitimni vladar i da je, samim tim, obaveza biti mu poslušan a haram mu je iskazivati neposlušnost na bilo koji način, te i ne čude fetwe koje si spomenuo, ako su i date, izrečene i zapisane, ma koliko one danas, sa ove historijske distance, izgledale poltronski i ljigavo.

Jedino tu vidim opravdanje tih učenjaka.

A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Ebu Ahmed.