PITANJE:
Esselamu alejkum. Moze li se raditi petkom i na bajram ?
ODGOVOR:
We ‘alejkumus-Selam.
PRVO:
Petkom je zabranjeno raditi samo za vrijeme džume namaza i na tome je idžma (saglasnost) islamskih učenjaka.
Uzvišeni Allah je rekao u suri el-Džumu’a:
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا إِذَا نُودِيَ لِلصَّلَاةِ مِن يَوْمِ الْجُمُعَةِ فَاسْعَوْا إِلَىٰ ذِكْرِ اللَّهِ وَذَرُوا الْبَيْعَ ۚ ذَٰلِكُمْ خَيْرٌ لَّكُمْ إِن كُنتُمْ تَعْلَمُونَ
“O vi koji ste povjerovali, kada se pozove na namaz u danu petka, požurite ka spominjanju Allaha i ostavite trgovinu. To vam je bolje, ako znate.”
Dakle, u ovom ajetu vidimo dva propisa, i to 1) naredbu odlaska na džumu-namaz, ali i 2) naredbu prestanka sa radom (trgovinom), koja ukazuje na dozvoljenost toga prije namaza.
A u ajetu nakon toga Allah kaže:
فَإِذَا قُضِيَتِ الصَّلَاةُ فَانتَشِرُوا فِي الْأَرْضِ وَابْتَغُوا مِن فَضْلِ اللَّهِ وَاذْكُرُوا اللَّهَ كَثِيرًا لَّعَلَّكُمْ تُفْلِحُونَ
“A kada se namaz završi, raširite (raziđite) se po Zemlji i tražite od Allahove dobrote i mnogo Allaha spominjite da biste uspjeli.”
U ovom drugom ajetu vidimo i treći propis, a to je 3) dozvola rada nakon džume-namaza.
VAŽNA NAPOMENA:
Iako u usulul-fikhu postoji poznato pravilo da zapovjedni oblik (imperativ, الأمر) ukazuje na obaveznost, u ovom ajetu to nije slučaj. Znači, iako (jezički gledano) Allah naređuje da se nakon džume-namaza raziđemo po Zemlji i tražimo od Njegove dobrote (dakle, da radimo), to ne znači da je taj rad obavezan. Naime, pravilo je da kada zapovjedni način dođe nakon zabrane, propis u njemu ne znači naredbu već samo dozvolu. Dakle, pošto je rad prije ovog zapovjednog načina (rad za vrijeme džume-namaza) bio zabranjen, zapovjedni način nakon te zabrane (rada) ne znači obavezu (rada) već njegovu dozvolu.
Dakle, rad prije i poslije džume-namaza je dozvoljen, a samo za vrijeme džume je zabranjen.
DRUGO:
Propis bajram-namaza je na nižem stepenu od propisa džume-namaza.
Naime, kod hanefijskih pravnika (koji iznad pojma wadžib imaju fard) klanjanje džume namaza je fard, a Bajrama wadžib, a kod ostalih pravnika klanjanje džume je wadžib, a Bajrama sunnet mu’ekkede (potvrđeni sunnet).
Tako je klanjanje džume-namaza prvostepena obaveza poput klanjanja pet namaza, posta Ramadana i sl., a klanjanje Bajram-namaza je drugostepena obaveza ili potvrđeni sunnet kao što je klanje kurbana (uz neko razilaženje učenjaka).
Moja poenta je ta da, ako je da dan džume dozvoljeno raditi prije i poslije džume-namaza (haram raditi samo za vrijeme džume), propis rada na dan Bajrama ne može biti teži (tj. nema dokaza da je zabranjeno raditi na dan Bajrama, osim za vrijeme Bajram-namaza).
Naravno, lijepo je i poželjno je toga se dana radovati i proslaviti ga, obilježiti ga odmorom, posebno ako je čovjek neovistan, ako ne radi kod poslodavca, već je “sam svoj gazda”.
Međutim, ja govorim o situaciji da čovjek radi u firmi gdje se od njega traži da taj dan radi ili će se susresti sa posljedicama koje će mu otežati život. Ili, zamislimo da je potreban novca a tog dana mu se pruži prilika da za sahat-dva halal-posla zaradi dobru sumu novca.
Da li je u tim situacijama griješan ako radi?
Nema dokaza da mu je grijeh da na dan Bajrama (pogotovo ako je sa muslimanima klanjao Bajram-namaz) radi da bi očuvao radno mjesto ili zaradio preko potreban novac.
A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Ebu Ahmed.