PITANJE:
Es selamu alejkum!
Naišla sam na temu udaje, i nemogu baš jasno da shvatim udavanje djevojke prije puberteta. Zbog čega može da se ne pita da li prihvata ili ne. I koja je korist takvog braka u današnje doba?
ODGOVOR:
We ‘alejkumus-Selam.
Postoje neki postupci u ‘urfu (tradiciji) naroda koji se ne kose sa islamom, pa ih je islam prihvatio.
Takav je slučaj sa ropstvom koje je islam zatekao, ali ga nije potpuno ukinuo, iako je propisao mnogobrojne metode otpuštanja robova kao čin dobročinstva i bogobojaznosti.
Od toga je i obrezivanje žena, kao i praksa udavanja djevojke prije puberteta.
Ništa od spomenutog nije naređeno, ali je dozvoljeno pod nekim uslovima i praktikovalo se ili se i dalje praktikuje u nekim sredinama.
Svjesni smo da je to učinio i sam Resulullah, sallallahu ‘alejhi we sellem, oženivši ‘A’išu, radijallahu ‘anha prije njenog teklifa (stanja šeri’atske obveznosti). Svakako, u odnos se sa djevojkom stupa tek kada postane punoljetna.
Ako djevojka nije punoljetna, svakako da se od nje ne treba tražiti pristanak za brak, jer se smatra da još nije dovoljno zrela da o tome odluči.
Ni to ne treba da nas zabrine niti zbuni pa da upadnemo u zamke orijentalista i mrzitelja islama, pa da pomislimo: “Eto, islam tjera djevojke u neželjene brakove!”, već moramo znati da je islam još prije četrnaest vijekova propisao, kao osnovu, udavanje djevojke koja je stasala (odrasla) i za njen brak uslovio njen pristanak (usmeno izjašnjavanje ako je bila udavata ili prećutni pristanak ako je djevica pa se ustručava), hiljadu godina prije nego što su druge religije, civilizacije i kulture dali ženi bilo kakvo pravo. Znači, o tome nama muslimanima ne mogu pričati oni koji su do prije dvjesta-trista godina nasleđivali slobodne žene kao roblje.
Dakle, udavanje djevojke prije puberteta je samo dozvoljeno pod nekim uslovima i prava je rijetkost. A ako se i desi, uslov je svakako saglasnost staratelja (welijja), uglavnom njenog oca (ili starijeg brata), što je u stanju nezrelosti djevojke najbolja garancija jer on najbolje zna da li je prosac dobra prilika za nju.
Istina je da su neki očevi to zloupotrebljavali pa na taj način zarađivali dajući svoje kćeri u brak bogatim ljudima uz veliki mehr (što je slično prodaji kćerke), neki to i danas čine u Afganistanu i sl., ali islam nije kriv za ovakve postupke jer je jasno odredio da welijj kod prosca treba gledati njegov iman i akhlak (odgoj), a ne imovno stanje.
Na kraju krajeva, i nevjernici u drugim državama (indonezijske zemlje, hinduisti i budisti) i danas prodaju svoje kćerke, maloljetne i punoljetne.
Pokušaću od sebe reći koja bi bila korist i mudrost braka sa djevojkom koja fizički nije zrela za brak:
Recimo da je roditelj toliko siromašan da ne može ni da prehrani svoju porodicu i puno djece. U takvom stanju nevjernici prvo posegnu za usvajanjem nekog od njegove djece ili, još prije, otimanjem njemu djece i odvođenjem njih u neku vrstu starateljskog doma. U stanju kakvom danas imamo, nema države na svijetu (pa ni među arapskim državama) koja to dijete ne bi time upropastila i odgojila na način kojim bogobojazni roditelj ne bi bio zadovoljan. U takvom stanju je dobro djelo oženiti neku od njegovih kćeri, sve i ako su maloljetne, da bi se njemu olakšalo, a da ne završe u domu.
Ili drugi slučaj: Da staratelj (koji nije siromašan) želi da se njegova kćerka (koja ima, recimo, dvanaest godina) uda za nešto starijeg muškarca (koji ima, recimo, osamnaest ili dvadeset) a koji sa ženom želi otići u arapske zemlje i učiti vjeru ili tamo ostati živjeti. On bez žene može saburati još dvije-tri godine, ali će se tamo svakako željeti oženiti, a kako su uslovi i zakonske regulative vrlo stroge, teško da će se tamo moći oženiti, te se on oženi djevojkom koja ima tek dvanaest godina i povede je sa sobom. Svakako, ne stupa sa njom u odnos sve do njenog stasavanja i sazrijevanja, ali je korist u tome da ona tih godinu ili dvije sa njim živi (makar i kao njegova sestra), da od njega uči vjeru i onda sa njim ostane u braku kao zrela djevojka (žena).
U nekom sličnom scenariju je Ebu Bekr želio da njegova kćer ‘A’iša sazre uz najboljeg čovjeka, da od njega uči i uz njega čini ‘ibadet.
Dakle, ima situacija, stanja i scenarija u kojima se može desiti da je korist djevojke u njenoj udaji, iako nije sazrela.
A u takvom stanju, ponavljam, o tome ne odlučuje bilo ko, već onaj koji joj ponajbolje misli i želi, njen otac.
Ponavljam i da takav brak, kao ni višeženstvo, nije naređen već samo dozvoljen i uslovljen.
A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Ebu Ahmed.